Petrović Ratko
Rođen: Sušak, 21. prosinac 1914.
Umro: Jurcani u Istri, 23. veljača 1945.)
Roditelji: Ivan i Katarina rođena Gambar
Sestra: Desanka
Antifašistički borac. Strijeljali su ga Nijemci u Jurcanima. (Datum na njegovoj nadgrobnoj ploči ne poklapa se sa datumom koji je objavljen u članku "Ratko je pao u Istri")
Završio 4 razreda stručne zanatske škole na Sušaku, a srednju tehničku školu u Rijeci.
1934. godine diplomira u njemačkom gradu Bad Frankenhauser na Kyffhäuser-Technikum i postaje mašinski i elektroinženjer.
Već nakon završetka škole Ratko je bio antifašist.
Zbog dobrog poznavanja svoje struke, njemačka tvrtka "Siemens" ponudila mu je zaposlenje u svom odjeljenju u Zagrebu, ali je zbog rastučeg nacizma u njemačkoj, odbio ponudu.
Vojsku je služio u Karlovcu i tu je učestvovao u organizaciji nekih pobuna u kasarni.
1939. god. u Sušaku na nagovor Kalen Alfons-Vilima postaje članom Komunističke Partije Jugoslavije, partijska ćelija Krimeja - Donja Vežica.
4. listopada 1939. započela je serija policijskih intervencija koja je dovela do hapšenja Vilima Kalena i Ratka Petrovića.
U policijskom kartonu Ratka Petrovića stoji da je "taj "privatni činovnik" 25. listopada 1939. dopraćen od policije u Sušaku, gdje je bio uhićen".
O policijskoj istrazi nad Kalenom i Petrovićem zasad nam nije poznato ništa više od onoga što se može naslutiti iz optužnice i presude, ali poznato je da je policijska istraga nad Ratkom Petrovićem "bila vrlo mučna i duga", a ovaj podatak već sam po sebi svjedoči da policija nije uspijevala ostvariti svoje planove.
Optužnica protiv Petrovića kaže da je, pored ostaloga, namjeravao vršiti propagandu "kojom se ide na to da se uzrokuje vojna pobuna, neposlušnost i nezadovoljstvo kod vojnika".
Petrović i Kalen su također optuženi i za "pripadanje KPJ".
Međutim, 31. svibnja 1940. Okružni sud u Sušaku oslobodio je obojicu od optužbe i pustio ih na slobodu. Državni tužilac predao je zahtjev za reviziju sudskog postupka, ne slažući se s presudom.
Početkom Drugog svjetskog rata u Rijeci i Sušaku organizira prikuplanje svega potrebnoga za partizanske postrojbe na Tuhobiću.
1. prosinca 1942. Ratko je pao u ruke talijanskih fašista. Na velikom procesu u Rijeci, održanom 20. ožujka 1942. bio je osuđen na doživotnu robiju. Poslije osude našao se u zloglasnom zatvoru u Volterri, gradu na najvišem vrhu južne Toskane. U isto vrijeme uhićeni su i njegovi roditelji i otpremljeni u talijanske logore. Ratko je oslobođen nakon kapitulacije Italije. Vraća se na Sušak i pridružuje se partizanima na Tuhobiću.
Zbog dobrog poznavanja talijanskog jezika poslan je u Istru da radi na propagandi. Tu je pripremao materijale za informiranje boraca Istre i ostalih aktivista i simpatizera oslobodilačkog pokreta o pravom stanju i istinitim zbivanjima.
Nijemci ga hapse i strijeljali u Jurcanima u Istri, mjestu kraj Svetog Lovreča.
Ulica na Gornjoj Vežici nosi njegovo ime.
Pokopan na groblju Trsat, polje A-VIII-168.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Forum Croinfo.net, Trsatsko groblje, počivalište mnogih...
- BOSILJKA JANJATOVIĆ I PETAR STRČIĆ: TRI SUDSKA PROCESA ČLANOVIMA I POMAGAČIMA KPH U SUŠAKU 1940.
- BillionGraves, Ratko Petrović
- Porijeklo naziva ulica grada Rijeke