Prica (Carl) Dragutin
Rođen: Sveti Juraj, Senj 5. studeni 1867.
Umro: Opatija 14. lipanj 1967.
Roditelji: Maksimilijan Prica (? - Banjaluka, 1912.) i Ksenija Budisavljević od Prijedora (?? - Karlovac, 1901.)
Braća: Makso i Stjepan , ??? (ukupno 4 braće i 5 sestara)
Supruga: Hernina (Minka) r. Budisavljević pl. Priedorska (?-July 28, 1961 ) (Mirogoj GI-4-1-1)
Djeca: Ksenija (1911.-1993.), knjižničarka u "Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci" (Trsat A-V-65), Srđan, (?-1962.), mornarički oficir (Mirogoj GI-4-1-1)
Dragutinov otac Maksimilijan je bio graničarski poručnik u 
mirovini i nadzornik skladišta drva u Sv. Jurju pokraj Senja. Preminuo je u Banjaluci, ali je sahranjen u Karlovcu na pravoslavnom groblju. Mama Ksenija je bila kći Budislava Bude pl. Budisavljevića od Prijedora i Sofije pl. Budisavljevic od Prijedora rođene Marić. Imali su 5 kćeri i pet sinova.
Dragutin se rodio 5. studenog 1867. godine u Svetom Jurju podno Velebita, maloj luci za izvoz drva, gdje je njegov otac Maximilian bio nadzornik slagališta drva.
Završio je gimnaziju u Senju 1881. s odličnim uspjehom.
3. listopada, oslobođen školarine, primljen je u Mornaričku pomorsku akademiju u Rijeci.
Školovanje u Akademiji je završio 1885. s dobrim uspjehom kao 9. u rangu od 21 kadeta. Od samog ulaska u Pomorsku akademiju u Rijeci iskazao se kao vrlo dobar kadet.
1. srpnja 1885. je u činu kadeta dodijeljen Vojnom lučkom zapovjedništvu u Puli.
14.travnja 1899. zapovijeda krstaricom "Kaiserin Elisabeth". Tada je promaknut u pbb 1. klase.
Od 20.srpnja 1900. u Hidrografskom uredu vodi odsjek geofizike, posao koji radi samo 3 mjeseca.
Istaknuvši se u Boxerskom ustanku zapažen je i od stranih i nadređenog zapovjedništva. Za zasluge je dobio rusko odličje Svete Ane 3. stupnja 1903. godine. U ratu je dobio njemački Željezni križ 2. reda i Otomansku ratnu medalju.
Dragutin je 1908. stupio u brak s Herminom ( Minka ) Budisavljević von Priedor.
1915. imenovan je načelnikom stožera ratne luke i vojnog uporišta Pula. Na slici ljevo, Dragutin stoji.
Zapovjednikom bojnog broda "Prinz Eugen" postaje 15. lipnja 1917.
25. svibnja 1915. upravnik Vojnog odjela u Lučkom admiralitetu, kapetan bojnoga broda Dragutin Prica podupro je pokretanje dnevnika "Hrvatski list" na hrvatskom jeziku. Bio je jedini ondašnji hrvatski dnevni list u austrijskom dijelu Monarhije. Neposredan povod pokretanja bila je obustava Naše sloge (25. svibnja 1915.) nakon ulaska Italije u rat i u jeku evakuacije civilnoga stanovništva iz Pule i okolice.
Koncem 1917. premješten je u Trst. Ondje je bio pobočnikom admirala Alfreda Koudelke (Oradea, Rumunjska, 21. ožujka 1864.- Bad Hall (Gornja Austrija), 4. veljače 1947.)
U svibnju 1918. kao kontraadmiral daje zahtjev za odlazak u umirovinu i stavljen je u pričuvu. Kao kontraadmiralu u pričuvi dan mu je ratni raspored u Puli. Umirovljen je s 1. siječnjom 1919. godine.
U listopadu 1918., kad je Središnji odbor Narodnog vijeća SHS uspio primopredajom dobiti ratno brodovlje propale Austro-Ugarske, na sjednici 31. listopada 1918. imenovan je kontraadmiralom i povjerenikom mornarice u Narodnom vijeću SHS u Zagrebu. Ulaskom u mornaricu Kraljevine SHS, Prica se posvetio organizaciji mornarice. U tih dvanaestak godina stvorio je pozitivnu sliku o sebi kao stručnoj i karakternoj osobi. Na slici desno, Dragutin Prica drugi sa lijeve strane.
Godine 1919. od engleskog admirala Troubridgea preuzima je zapovjedništvo nad zaplijenjenim austrougarskim brodovljem na Dunavu i preuzima upravu brodarstva na Dunavu.
Zapovjednik je Jugoslavenske ratne mornarice u periodu od 1923. do 1929.
25. kolovoza 1925., odlukom Općinskog vijeća Tivta, Dragutin Prica, admiral Ratne mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, jednoglasno je izabran za počasnog građanina.
Općinsko vijeće Grada Šibenika donijelo je na sjednici od 29. svibnja 1928. godine slijedeću odluku: Proglašavaju se počasnim građanima admirali Dragutin Prica i Viktor Wickerhauser.
1929. postao je pobočnik kralja Aleksandra i savjetnik za vojna pitanja.
Konačno je, po drugi put mirovljen 18. listopada 1929. na vlastitu molbu i istom kraljevom odlukom odlikovan Karađorđevom zvijezdom trećeg reda.
1931.-1932. bio je predsjednik Rotary kluba u Beogradu.
Umro je u Opatiji 1960. kao zadnji živući admiral austro-ugarske ratne mornarice. Pokopan je na groblju na Trsatu, polje A-V-65.
Njegov sin Srđan također je bio mornarički časnik, diplomiravši 1931. u VI klasi Pomorske vojne akademije u Gružu. Žena Minka i sin Srđan su sahranjeni na Mirogoju u obiteljskoj grobnici Budeta pl. Budisavljevića.
KARIJERA:
- 1885., VII. 1. stupio u mornaricu <Alm. K-M 1915:610>
- 1895., V. 1. L-S-Lt 1. cl. <MSch. 1900:1176>
- 1907., XI. 1. C-C <REL 1908,6:13>
- 1910., XI. 1. F-C <REL 1912,8:12>
- 1913., II. 2. L-S-C <Alm. K-M 1915:610><REL 1913,5:11>
- 1918., V. 10. K-A <REL 1918,7:12>1918., V. 1. <Schmidt-Brentano 2007:144>
- 1918., VIII. 1. K-A, penzioniran, u rezervi <hr.wiki>
- 1918., X. 30.? K-A, reaktiviran <hr.wiki>
- 1923., X. 21. V-A kr. Yu <hr.wiki>
- 1925. A kr. Yu <hr.wiki>
- 1929., X. 18. A, penzioniran <hr.wiki>
SLUŽBA:
- 1885., IX. 5. Seekadet na plovidbi završenih kadeta MA oko svijeta na S.M.S. "Donau" <REL 1885,11:103>
- 1900., VII 20. L-S-Lt, u štabu Istočnoazijske eskadre <REL 1901,2:156>
- 1898., IV. 9. L-S.Lt, na S. M. S. "Frundsberg" u misiji u Istočnoj Aziji, komandant odreda osiguranja u Tianjinu <REL 1909,2:165>
- 1901., X. 1. L-S-Lt, kao osoblje za popunu stanja flote u Trstu <REL 1901,11:148>
- 1902. I. 20. L-S-Lt, u 1. Odjelu I. Poslovne grupe Pomorske sekcije Ministarstva rata u Beču <REL 1902,9:117><REL 1903,1:120><REL 1904,1:122><REL 1905,2:8>
- 1907., VIII. 21. L-S-Lt, oficir za logistiku (=Gesamtdetailoffizier) na Minopolagačkom školskom brodu S.M.S. "Gamma" <REL 1907,1:175>
- 1908., V. 10. C-C, kao vojni kancelar c. i kr. Veličanstva u Beču <REL 1908,6:152><REL 1910,5:171>
- 1912., V. 12. F-C, komandant S.M.S. "Kaiserin und Koenigin Maria Theresia" <REL 1912,8:206>
- 1914. L-S-C, načelnik štaba Vojnog odjela Lučkog admiraliteta u Puli <MSch 1914:1260><REl 1915,3:190><REL 1916,12:13>
- 1916., VIII. 9. L-S-C, predsjednik Vojnog tribunala (prijekog suda) na suđenju Nazariu Sauru zbog veleizdaje <hr.wiki>
- 1917., VI. 15. L-S-C, komandant S.M.S. "Prinz Eugen" <hr.wiki>
- 1917. L-S-C, adllatus admirala Koudelke u Trstu <hr.wiki>
- 1918., V. 25. K-A, komandant Vojnog odjela Lučkog admiraliteta u Puli <hr.wiki>
- 1918. X. 31. K-A, povjerenik NVSHS za mornaricu <hr.wiki>
- 1922., VII. 25. - 1923., VII. 29. zapovjednik Zapovjedništva Boke Kotorske <hr.wiki>
- 1923., VIII. 24. maršal dvora (na raspolaganju) <hr.wiki><sr.wiki>
- 1923., X. 21. V-A zapovjednik mornarice <hr.wiki>
- 1927. V-A, preuzeo riječnu flotu na Dunavu od admirala Troubridgea < hr.wiki>
- 1931.-1932. predsjednik Rotary kluba u Beogradu <hr.wiki>
ODLIČJA:
- EKO-R. 3.
- MVK 3.
- Oficirski znak Crvenog križa (=Offiziersehrenzeichen vom Roten Kreuze KD)
- Ratna medalja (Osmanlijsko Carstvo)
- Medalja za vojne zasluge/Signum laudis (Austro-Ugarska)
- Red Svete Ane 3. stupnja (Rusko Carstvo, 1903.)
- Željezni križ 2. stupnja (Njemačko Carstvo)
- Red svetog Save 1. stupnja (Kraljevina Jugoslavija)
- Red Bijelog orla 3. stupnja (Kraljevina Jugoslavija)
- Karađorđeva zvijezda III. reda (Kraljevina Jugoslavija)
- 25. kolovoza 1925. počasni građanin Tivta
- 29. svibnja 1928. počasni građanin Šibenika
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Izvori:
- Wikipedia, Dragutin Prica
- Hrvatska enciklopedija, Prica, Dragutin
- GENI, Dragutin Prica
- Paluba, Forum
- Peoplepill, Dragutin Prica
- Paluba, Admirali KuK mornarice
Background picture copyright: 