Radić Rozalija - Teta Roža
Rođena: Novi Vinodolski, 1883.
Umrla: Rijeka, 1964.
Roditelji: ??
Braća i sestre: ??
Suprug: ??
Djeca: Anton, Tomislav, Zvonko i Nikola
Rozalija Radić (rođena Sokolić) - Teta Roža, poznata sušačka - krimejska gostioničarka "Teta Roža" koja je ušla u legendu.
Malo koji Riječanin, da ne spominjem Sušačanin, nije čuo za Tetu Rožu. Oduvijek sam želio doznati tko je ta žena koja je ušla među sušačke legende. Zahvaljujući dobrohotnosti Rožine praunuke Dijane Radić-Matulja, uz iznimno zalaganje gospođe Vlaste Kabalin, došao sam do podataka i fotografija o Teti Roži.
Ovo je tekst koji daje bitne podatke o popularnoj Teti Roži, krimejskoj oštarici.
Tekst je zapisala 1989. g. Franjica Vičić, a govorio je Rožin sin Zvonko Radić i žena mu Branka. Koja žena, koji borac, koji radnik...čitajte i divite se neumrloj Teti Roži.
"Zvonko i Branka Radić Rijeka 29.9.1989."
"Kod tete Rože"
Naziv "teta Roža" potječe od ugostiteljekog objekta kojeg je tu vodila Rozallja Radić punih 26 godina (1938 - 1964). Iako je od njene smrti proteklo vise od četvrt stoljeća taj se objekt i dalje, bez obzira tko ga vodio, zove "Kod tete Rože". Odkada autobusi voze kroz ovaj dio grada (Kumičićevom ulicom) tu je bila i ostala autobusna stenica "Kod tete Rože".
Udovica Rozalija Radić rodom iz Novog Vinodolskog došla je stanovati ovdje sa svoja četiri sina Antonom, Tomislavom, Zvonkom i Nikolom 1934. godine.
Tu svoju malu gostionicu čiji su korisnici bili uglavnom lučki radnici, koji su spavali u Radničkom domu na Vežici i pokoji susjed, teta Roža je otvorila 1938. godine.
1964. dolazi do proširenja Kvaternikove ulice i zbog toga je pet jednokatnica s desne strane moralo biti porušeno. U jednoj od njih stanovala je teta Roža sa sinom Zvonkom i njegovom obitelji. Odselili su na Vežicu, gdje je nakon par mjeseci umrla teta Roža. Vjerojatno bi još koju godinu poživjela da nije morala ostaviti svoje omiljeno radno mjesto.
Bufet "Kod tete Rože" bio je otvoren svaki dan i nedjeljom i blagdanom. "Majko, nemojte otvarati barem na Novu godinu, odmorite se malo." govorili su joj ukućani. "A ne, to nikako ne, zar ste zaboravili da su ti ljudi moje mušterije kroz cijelu godinu? Dođu se grijati kod moje peći; i da na Novu Godinu ostanu bez imalo topline? Ne, ne, to im teta Roža neće uskratiti." bio je njezin odgovor. Dapače, taj dan im nije ni piće naplaćivala, a počastlla bi ih i sa domaćim kolačima. 1938. i 1939. na Sušaku su štrajkali lučki radnici. Teta Roža je bila među onim neustrašivim ženama koje su štrajkašima nosile hranu.
Sinovi Tete Rože:
ANTON, rođen 1905. - profesor u gimnaziji u Delnicama. Umro 1950. godine narušenog zdravlja od posljedica rata.
TOMISLAV, rođen 1913. - učitelj u Donjoj Stubici. Poginuo 1942. godine. Obilježja na njegovu uspomenu su grob na mjesnom groblju u Donjoj Stubici, kojeg kite i održavaju učenici i mještani te spomenik na mjestu gdje je poginuo. Njegovo ime je upisano na spomen ploči u Donjoj Stubici. Također škola u tom mjestu nosi ime ovog omiljenog učitelja "Tomislav Radić", a postavlli su i njegovu bistu.
NIKOLA, rođen 1920. - odveden u zatvor u Italiju 25.1.1942. Majka ga je posjetila u Firenzi. U januaru 1943. po puštanju iz zatvora pridružuje se NOB-i. Borac je 35. Udarne Ličke Brigade, poginuo u Udbini početkom 1945. godine.
Teta Roža, ta skromna, tiha i vrijedna žena te herojska majka, koja je NOB-i žrtvovala svoja tri sina. Svi koji smo je poznavali, sjećamo je se s velikim poštovanjem."
Teta Roža je pokopana na groblju Trsat u obiteljskom grobu, polje A-5-54.
Autor teksta: g. Franjica Vičić
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Forum Udruge 051, Trsatsko groblje, počivalište mnogih..., Autor: milić
- Obitelj tete Rože: Zvonko i Branka Radić, praunuka Dijana Radić-Matulja, Vlasta Kabalin