Rovere, Stefano della
Rođen: ?, druga polovica XVI. st.
Umro: Rijeka, 1638.
Roditelji: ??
Braća: ??
Supruga: Anna barunica Paar (?? - Rijeka, 24. kolovoza 1624.)
Djeca: Ferdinand,Friedrich, Pietro, ??
Za njegove uprave bio je obnovljen riječki kaštel, počela je raditi isusovačka gimnazija (1627) i bio obnovljen trsatski samostan.
Kao "vigilatissimus gubernator et capitaneus", odnosno kao najbudniji upravitelj i kapetan, Stefano della Rovere, prikazan na znamenitoj oltarnoj slici, je bio jedan od najznačajnijih osoba u ukupnoj povijesti Rijeke. Potomak jedne od najuglednijih obitelji pijemontskog i talijanskog plemstva, imao je kulturno obrazovanje usmjereno na crkvenu karijeru.
Stefano della Rovere je bio diplomat na relaciji Venecija – Graz, ambasador i političar u najvažnijim trenutcima oko sklapanja Milanskoga mira i provedbe mirovnih zaključaka na Kvarneru.
Obitelj tadašnjeg riječkog kapetana, u čijem grbu je prikazan hrast (tal. rovere) potječe iz Savone pokraj Genove u Italiji. Jedan od članova te plemićke obitelji, čiji je član, Francesco della Rovere, imenovan 1471. godine papom Sikstom IV. On je obitelj i rodbinu podigao na vlast i bogatstvo, s brakovima iz koristi, s crkvenim blagodatima i sa feudalizacijom zemlje i Crkve. Potom je želio oplemeniti podrijetlo obitelji, natjerajući ga da se poveže s Torinskom granom Dolla Rovere, grofova Vinova, od kojih je preuzeo i grb plave boje s ukorijenjenim zlatnim hrastom. Od Roverinih sinova Leonardo se oženio kćeri kralja Napulja Ferrantom i imao vojvodstvo Sora (1472), Giuliano je postao kardinal, a zatim je postao papa (Julije II), Barticolomeo je imao biskupiju Ferrara, Giovanni je imao gospodstvo Senigallia i vikarijat Mondavija, kako bi se mogao udati za Giovannu di Montefeltro, kćer Federica vojvode iz Urbina, kasnije je postao prefekt Rima i generalni kapetan Crkve i naslijedio je brata u vojvodstvu Sora. Znači, moćna obitelj.
U dobe pape Julija II. (1503.-1513.) je započela gradnja bazilike sv. Petra u Rimu. Julije II. naručio je od Michelangela oslikavanje stropa Sikstinske kapele. Papinu grobnicu s kipom Mojsija također je izgradio Michelangelo. Njegov potomak Giovanni Francesco della Rovere (umro 1517.) bio je rimokatolički prelat koji je služio kao nadbiskup Torina (1515. – 1517.) i biskup Torina (1504. – 1515.).
Grad Rijeka je od 1465. godine, nakon što je bez nasljednika preminuo posljednji od članova obitelji Walsee pod izravnom vlašću Habsburgovaca i na čelu gradske uprave je kapetan, carski namjesnik.
Stefano della Rovere je od 1608. do svoje smrti 1638. bio je carski kapetan u Rijeci.
Tijekom šesnaestog i početkom sedamnaestog stoljeća Rijeka ekonomski stagnira. Razlog tome su neprestani sukobi Mlečana i Uskoka, turske provale u zaleđu te Venecija koja sputava trgovinu morem. U ratovima između Austrije i Venecije, tijekom šesnaestoga stoljeća, Rijeka se protiv Venecije bori uz Austriju i Uskoke, ali prioritet joj je u stvari slobodna trgovina i slobodna plovidba. Također, koncem šesnaestog stoljeća Rijeku i Kastavštinu pokosila je kuga tako da je ona u prvim desetljećima sedamnaestog stoljeća u stanju stalne pripremnosti.
Situacija se stabilizira tek dolaskom kapetana Stefana della Rovere. U razdoblju dok je gradom upravljao Stefano della Rovere sukob Venecije i Austrije bio je na vrhuncu. Bilo je to u razdoblju kad se mijenjala vjerska i duhovna klima dolaskom kapucina i isusovaca u Rijeku.
Kapetan della Rovere nastoji disciplinirati Uskoke koji u Rijeci imaju arsenal, žitnicu i brodogradilište. Uskoci neprestano napadaju Mlećane i time stvaraju probleme miru.
Čim je imenovan riječkim kapetanom počeo je utvrđivati grad, obnovivši gradske zidine i dobro utvrdivši nekadašnji Kaštel u Starome gradu.
1609. Riječki kapetan Stefano della Rovere dopušta trgovinu s uskocima. Iste godine car Ferdinand kupuje zemljište za gradnju kapucinskog samostana.
|
9. siječnja 1612. godine Stefano della Rovere uvodi trsatske franjevce u posjed terena crkve, koji im je bio oduzeo Gašpar Knežić, trsatski kapetan i ugledni riječki sudac i zakupnik trsatske gospoštije. Pomogao je trsatskim franjevcima u njihovom sporu s Knežićem koji je uzurpirao upravo one posjede koje im je 1431. darovao Martin Frankopan.
Stefano della Rovere bio je povezan s trsatskim fratrima i bio u dobrim odnosima sa Franjom Glavinićem. Zbog toga je ušao u spor i pomogao franjevcima u sporu sa Gašparom Knežićem.
Blokadu Rijeke i Senja Venecija prekida 8. kolovoza 1618. godine, kada su potpisani protokoli i svečano proglašen mir između Carstva i Serenissime, a Uskoci se prisilno rastaju od mora i raseljavaju u planine. Nakon ovoga Rijeka postaje značajan proizvodni i gospodarski potencijal na Kvarneru.
U njegovo doba počinje gradnja kapucinskog samostana na Žabici te isusovačkog samostana, učilišta i crkve sv. Vida.
Povodom smrti svoje prve supruge Anne barunice Paar, Stefano della Rovere je 1624. dao podići oltar i kapelu sv. Ane Trojne i obiteljsku grobnicu u trsatskoj bazilici. Prvobitno se oltar nalazio u zasebnoj kapeli obitelji della Rovere, ali je kasnije uklopljen u pokrajnju lađu crkve Gospe Trsatske. Jedan od natpisa na oltaru glasi:
"Na slavu božanstvene Ane ovo svetište sebi i svojima pak spomenik Stefano della Rovere, svetog rimskog carstva slobodni barun itd. nepobjedivog cara Ferdinanda II. savjetnik i komornik i sv. Vida na Rijeci kapetan vlastitim novcem podiže i doličnom pomoću zaštićeno zbrinjuje godine Gospodnje 1624".
God. 1628. dao je sagraditi dvorsku kapelu sv. Stjepana unutar kaštela.
5. ožujka 1629. katastrofalan požar uništio je Franjevački samostan na Trsatu s knjižnicom, arhivom i dokumentima o osnivanju samostana, a nestale su i mnoge umjetnine. Franjevački provincijal Mihovil Kumar organizirao je obnovu, ali i znatno proširenje samostana te ukrašavanje crkve i samostana. Potporu su dali carski dvor te upravitelj Rijeke i Trsata kapetan Stefano della Rovere.
Na žalost, malo je graditeljskih tragova ostalo iz tog doba. Nema nikakvih tragova od starih gradskih bedema, kaštel je srušen početkom 20. stoljeća, a ubrzo i isusovački samostan na čijem je mjestu, u doba talijanske uprave izgrađena zgrada današnje Osnovne škole Nikola Tesla, a kasnije i neke druge građevine.
Stefano della Rovere sahranjen je u crkvi Gospe Trsatske kod oltara sv. Ane Trojne.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Rovere, Stefano della
- Enciclopedia Treccani - Della Rovere
- Gustavo Mola di Nomaglio: I Della Rovere e gli storici: opportunismo, conformismo, ricerca della verità.
- MWNF, Franciscan Church and Monastery of Our Lady of Trsat