Sattolo, Franco

Rođen: Rijeka, 9. rujna 1936.
Umro: Trst, Italija, 18. travanj 2023

Roditelji: ??
Braća: Sergio, ??

Supruga: ??
Djeca: Cristina, Paolo (???)

Franco Sattolo, talijanski nogometaš koji je igrao na poziciji vratara, a kasnije i nogometni trener. Igrao je za "Torino FC" od 1966. do 1974. i "UC Sampdoriu" od 1960. do 1961. i od 1962. do 1966., i za njih je upisao ukupno 65 nastupa. U njegovim su rukama dva talijanska kupa osvojena '68. i '71.

Rodom iz Rijeke, Sattolo je nakon Drugog svjetskog rata sa svojom obitelji emigrirao u Italiju, pronašavši utočište u izbjegličkom kampu u Marini di Massa.
Nakon što su dobili mogućnost preseljenja roditelji su mu se dali u potragu za poslom, Sattolovi su se preselili u Torino gdje je mladi Franco našao posao kao radnik. Iz tog vremena datiraju i njegova prva iskustva s loptom dok je igrao za mali lokalni klub "USD Cirié Calcio" (Unione Sportiva Dilettante Cirié Calcio). "Cirié" (Siriè na pijemontskom) je talijanska općina od 18.630 stanovnika, oko15 km sjeverozapadno od Torina.

Pravog djetinstva nije niti imao jer je sa samo 5 godina života doživio početak drugog svjetskog rata. Nakon savezničkog bombardiranja Rijeke u Drugom svjetskom ratu obitelj se preselila u stambenu zgradu u blizini lučke uprave. Otac mu je bio frizer i držao je mušku i žensku frizersku radnju.
Franco je pohađao školu u riječkom starom gradu (Cittavecchija - zittavecia). Roditelji su ga upisali i na satove violine jer mu je otac htio da svira neki instrument.

U Rijeci su živjeli do Francove dvanaeste godine kada su, 1948. godine morali, zajedno sa mnogim Italijanima i svima drugima koji se nisu slagali sa novim Jugoslavenskim komunističkim režimom, pobjeći u Italiju. Sam je jednom prilikom izjavio da će 500 lira koje mu je tata dao da sakrije u cipelu, zapamtiti za cijeli život jer su ga cijelo vrijeme žuljale.
Nakon što su stigli u Trst, nakon razvrstavanja u prihvatnom centru, završili su u izbjegličkom kampu u mjestu Marina di Massa u Toskani, gdje su živjeli otprilike pet godina.

Nakon dolaska u Italiju, ekonomska situacija njegove obitelji natjerala ga je da potraži posao dok je bio gotovo tinejdžer. Našao je posao kao fizički radnik. Kako bi spojili kraj s krajem, mama je našla posao čistačice u obližnjem hotelu.

1966. obitelj se preselila u Torino gdje se Franco zaposlio kao radnik u "Fiat Aeronautica".

1954. kada je imao 17 godina i nakon malo razmišljanja otišao je isprobati igru sa loptom, calcio. Započeo je u lokalnom amaterskom nogometnom klubu "USD Cirié Calcio". Bio je bez kopačkih i bez hlačica, ali su ga odmah uveli u igru kao golmana. Bila je to utakmica Cirié – Lanzo i završila je 0-0. pokazao se kao talentirani golman i nakon par godina igranja počele su dolaziti ponude jačih klubova.

Njegova je sreća bila što je upoznao Alfreda Bodoiru, vratara FC "Torina" od 1937. do 1946., koji ga je počeo trenirati i promovirati kao golmana.

U sezonama 1957-59 igra za "US Fossanese" (Fossano Calcio Ssd Arl). Pokazao je dobre igre, marljivost i predanost.

I tako je u sezoni '59-'59 došla ponuda iz "US Ivrea" (Unione Sportiva Ivrea Calcio Asd), njegov prvi korak prema organiziranijem nogometu. Igrali su u Serie D, što bi danas bila serija C2, koja tada nije postojala.
U "US Ivrea" je upoznao Dutta, trenera koji ga je odveo na destodnevnu probu prvo u "Juventus FC" pa u "UC Sampdoriu" . U "Sampdoriji" je ostao odraditi pripreme, a nakon toga je, s 23 godine, potpisao ugovor.
Prva utakmica 25. kolovoza 1960. u dresu "Sampdorije" donjela je i prvu pobjedu nad "Torino FC" od 1 - 0 golom Bruna Mora. Istu su sezonu za sampdoriu igrala još dva nogometaša sa područja Jugoslavije: Vujadin Boškov i Todor Veselinović.
U vremenima u kojima je pozvan braniti gol "Sampdorie", pokazao je izvrsne kvalitete, nije bio nimalo slabiji od onih mnogih golmana Serie A: odličan profesionalac, uvijek spreman, ozbiljan i skroman, vojela ga je cijela Genova, i dobio je simpatičan nadimak "Diabolik". Tu je počeo susretati velike šampione, one koji i danas predstavljaju svjetske ikone kao što su John Charles, Enrique Omar Sivori, Giampiero Boniperti.

Nakon Sampdorije odigrao je jednu sezonu, 1961. - 1962., u "US Sambenedettese" koji su igrali u Serie B, klub iz San Benedetto del Tronto. Iskustvo u "Sambenedettese" bilo je vrlo pozitivno i pozornost "Torina" bila je usmjerena na njega, pa odlazi u "Torino FC". Došao je kad je već imao 30 godina i mnogi su ga smatrali starim.

Unatoč njegovim vještinama između stativa, Sattolo je bio u sjeni druge dvojice kolega golmana: Lido Vieria i Luciano Castellinija, koji su ga prisilili da preuzme ulogu drugog golmana. Rezervni golman je bio sve do kraja prvenstva 1973.-1974. kada se povukao iz nogometa kako bi postao trener.

Pridružio se tehničkom osoblju novog trenera " FC Torina" Edmonda Fabbrija kako bi započeo karijeru trenera.
Kao trener neko je vrijeme radio u omladinskom sektoru "FC Torina", osvojivši, zajedno s Ercoleom Rabittijem kao tehničkim voditeljem, talijansko prvenstvo Primavera 1977. Potom je vodio "FC Pino Torinese" u amaterskoj kategoriji.
U sezoni 2005./06. trenirao je mladi tim "USD Cirié", a godinu dana kasnije i juniorski tim "Barcanova Salus", s kojim je osvojio regionalno prvenstvo Piedmonta.

Godine 2008. pozvan je kao pomoćni trener "US Fiumane", ponovno uz Furia Kristovicha.

Zaljubljen u Trst, više od desetljeća živio je u tom gradu u četvrti Barcola. Tu je i preminuo je u 86. godini života.

Ovo je priopćenje "Sampdorije":

"U Trstu je u 86. godini života preminuo Franco Sattolo, naš bivši vratar sa 115 nastupa u dresu "Sampdorije". Rođen je u Rijeci 9. studenog 1936. godine, emigrirao je kao izbjeglica u Italiju 1948.. Trst, Marina di Massa i Torino bili su gradovi u koje se preselio sa svojom obitelji i gdje je počeo razvijati strast prema nogometnoj igri. Nakon što je ostavio trag u Piemontu između "Fossanesea" i "Ivree", stigao je u Genovu 1960. i, nakon što je bio na posudbi u "Sambenedetteseu" (1961./62.), vratio se u bazu i tamo ostao do 1966., prije nego što je preselio u "Torino". Unatoč dualizmima prvo s Maurom Rosinom, a kasnije s Pierom Battarom, uspio je ući u "klub Sampdorijinih stogodišnjaka" i na listu najboljih Dorianijevih braniča ikada. Obitelji iskrena sućut kluba".

A ovo je priopćenje "Torino Football Club":

"Bivši vratar "Granate" i dugi niz godina dragocjena referentna točka za trenere i suigrače. Stigavši ​​iz "Sampdorije" 1966., nosio je dres "Granate" do 1974.: za njega, pomoćnika Vierija, a zatim Castellinija, ukupno 69 nastupa između prvenstava. Nakon što je završio karijeru kao nogometaš, bio je i trener mladih Torina uz Ercolea Rabittija. Njegovim najmilijima, rodbini i brojnim prijateljima, sućut i bratski zagrljaji iz cijelog svijeta "Granate"."

U Torinu se ponovo rađa ''Fiumana'' Prvi hommage riječkom klubu u Italiji dogodio se krajem 1940-ih u Torinu, gradu u koji je nakon rata došlo do snažnog useljavanja sa područja Istre, Primorja i Dalmacije. Neki su navijači osnovali amaterski tim koji je svojim imenom želio odati počast "Fiumani", i koji je nekoliko desetljeća igrao na lokalnoj pijemontskoj amaterskoj razini dok nije raspušten 1985.. Počevši od 2008. godine, na inicijativu braće Zaratini, Antonija i Sergia Vatte koji je već bio trener ženske nogometne reprezentacije i trener "Torina", "Alessandrije" i "Novare", Furija Kristovicha i Franca Sattola, pokrenuo je projekt ponovnog osnivanja "Fiumane", još u Torinu, sa zahtjevom za prijem momčadi u prvenstvo Serie C1 i korištenje stadiona Primo Nebiolo, u Parco Ruffini. Projekt je imao moralnu potporu mnogih velikih imena torinskog nogometa poput Cobollija, Giglija i Marchionnea, ali ubrzo ga je blokirao FIGC u studenom 2008., sa službenim odgovorom predsjednika Giancarla Abetea u kojem je pozdravio inicijativu kao vrlo plemenitu u duhu, ali je također sankcionirao da je "sportski naslov u talijanskoj seriji "Fiumana" prestao s prelaskom grada u novu državu" i da "federalni sustav FIGC-a ne dopušta pripisivanje istog bilo kojem novom klubu ". U međuvremenu su već bili osnovani "Uscocchi", navijačka grupa koji bi pratila sudbinu ponovno rođene riječke formacije. TORINOGRANATA.it, l sogno della Fiumana prova a rinascere A Torino rinasce la "Fiumana" (Voce del Popolo 15 nov) RAI Televideo, La rinascita della Fiumana

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

• Sport PGŽ, Abecedarij, 19. svibanj 2017
• Wikipedia, Franco Sattolo
• Enciclopedia del calcio, Franco Sattolo
• Torcidagranata, TANTI AUGURI A FRANCO "JERRY" SATTOLO
• "EDIT", La Voce del Popolo, Incontro con Franco Sattolo, leggenda del calcio italiano, Un fiumano in Serie A
• TRIESTE.NEWS, Calcio, addio al portiere fiumano Franco Sattolo, di Gabriele Turco, 19 Aprile 2023

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice