Steffula Ida
Rođena: 1842.
Umrla: 1917.
Roditelji: otac Natale (1842- 1917), majka Teresa
Braća: Gustavo
Suprug: Moritz Steffula di Giovanni (1839.-1904.)
Ida Steffula, rođena Pauletich, riječka dobrotvorka i posjednica.
Otac joj je bio viši državni činovnik, zemaljski službenik pomorske vlade i odvjetnik, čiji se otac doselio u Rijeku iz Istre.
Idina majka Terezija bila je kći papinskog konzula i zemljoposjednika Agostina Dania.
Njen brat Gustavo bio je posljednji konzul Papinske Države u Rijeci.
Godine 1870. Ida se udala za austrijskog časnika Moritza, rodom iz Karlovca, koji odlazi u mirovinu sa činom kapetana pješadije. Odlikovan je Ratnom medaljom, Ordenom za zasluge i Jubilarnom medaljom.
Ona i suprug kupili su kuću Luigia de Henrya, izgrađenu na mjestu zapadne uglovne kule riječkih zidina (Bastion Sv.Jeronima), koja je bila povezana s Velikom utvrdom.
Na mjestu porušene Bastiona Sv. Jeronima srušen je 1775. godine. Zakupnik pošte, bivši riječki trgovac, Luigi de Henry sagradio je (1770. godine prema Radmili Matejčić ili 1775. godine prema Vandi Ekl) zgradu u kojoj je smjestio poštanski ured. Kuća, (Posta Vecchia) nalazila se uz zgradu "Sala popolare di lettura croata" (Narodna čitaonica) na Korzu.
Nakon što je platio 10.000 forinti, dana 10. srpnja 1766. godine za novog postmajstora dolazi Pietro Henry. Kupio je na obližnjem Trsatu konje, potom uspostavio liniju sa Postojnom (kao spoj na vezu s Bečom), premjestio ured u Novi grad, izvan gradskih zidina na mjestu nagdašnje utvrde Sv. Jerolima.
01. kolovoza 1794. otvorena je poštanska linija poštanskom kočijom na relaciji Rijeka-Lipa-Materija-Trst. Poštanska postaja i ured u Rijeci nalazili su se u kući Luigia de Henrya.
Zgradu je kasnije kupila IIda zajedno sa svojim suprugom. Tada je ta zgrada dobila i ime po kojem je i danas poznata, Cassa Pauletich-Steffula.
Zgrada Steffula (stara pošta) nije bila u ravnini s ostalim zgradama na istočnoj strani Korza jer je ulazila svojom širinom djelomično u Korzo. Stoga je vlasnica Ida Steffula oporučno ostavila zgradu gradu da bi je grad mogao srušiti i izravnati Korzo. Osim toga, Imućna, a bez nasljednika, ostavila je i imanje ukupne vrijednosti preko pola milijuna kruna, a grad joj je podigao grobnicu.
Godine 1912. Ida je donirala svotu od 1200 kruna mjesnom sirotištu. U znak zahvalnosti općina Rijeka posvećuje joj spomen ploču s natpisom, stavljajući je na obiteljskoj grobnici na Kozali.
Stara pošta ili casa Steffula srušena je 1932.godine.
22. lipnja 1904. preminuo joj je suprug, pokopan je na groblju Kozala.
Ida je 1905., godinu dana nakon smrti supruga, dala projektirati grobnicu. Posao je povjerila arhitektu, kiparu i inženjeru Giovanniju Randichu, dok je skulpturalno rješenje anđela smrti u stilu liberty na tragu znamenitog Bistolfija, nad baldahinom s fitomorfnim stupovima, zasluga tršćanskoga kipara Giovannija Mayera.
Ida Steffula umrla je 1917. godine i pokopanaje na groblju Kozala, polje B-5-3.
Kreirao: SEAS