Kronologija Tvornice Papira Rijeka
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
1821.
- 1. rujna 1821. Andrija Ljudevit Adamić kupuje na lijevoj obali Rječine mlin za proizvodnju papira na lokalitetu Lučice.
- Zaposlio 21 radnika.
- Ta se godina smatra godinom osnutka Tvornice papira Rijeka.
1823.
- Uspješno je pokrenuta proizvodnja papira.
1824.
- Adamić je sklopio prvi značajan ugovor o prodaji biranih vrsta papira s Gubernijskom vladom u Zadru.
- Adamić je zbog velike zauzetosti i drugih poslovnih prilika koje su mu se otvarale, na javnoj dražbi prodaje mlin engleskom industrijalcu Williamu Molineu, izdanku ugledne obrtničke obitelji, za 19.000 forinti.
- Bilo zaposleno osam radnika.
- Papir se uz pomoć vodene snage proizvodio isključivo od krpa, kurdelje i lana.
1827.
- Moline je prodao tvornicu engleskim industrijalcima Walteru Craftonu Smithu i Charlesu Meynieru (slika desno) za 140 000 zlatnih franaka (20.000 forinti). Oni će započeti industrijsku proizvodnju papira. (Tvornica papira MONOGRAFIJA 1927)
- Prema nekim dokumentima Smith i Meynier traže za tvornicu isključiv i trajni privilegij uvoza sirovina iz Ugarske i Hrvatske s nižom carinom što im je Austrijski dvor odobrio sljedeće godine nakon priložene iscrpne dokumentacije i istraživanja.
- Novi vlasnici odmah započinju modernizaciju tvornice što ih je stajalo više od 20 000 forinti.
- Sagrađena je upravna zgrada. Sačuvana je do danas, ali u promijenjenom obliku. To je jednokatnica čiji je osnovni građevni materijal armirani beton, a zidne nadopune rađene su u opeci. Sačuvana je kamena dekoracija na ulazu i natprozornicima. Specifična je krovna lanterna smještena iznad trokutasta zabata. Lanterna završava krovnim tornjićem sa željeznim pokazivačem strana svijeta.
- 1827. nabavljen je Fourdrinierov parni stroj (Fourdrinier machine) sa ravnim sitom, tada najsuvremeniji u Monarhiji .
1828.
- Te godine umire Andrija Ljudevit Adamić, osnivač Tvornice papira Rijeka.
- Spominje se kao sačuvani dokument Journal iz 1828. gdje stoji da je Smith podigao Tvornicu papira za 50.000 fjorina. Početni kapital bio je 140.000 zlatnih franaka.
- U pothvat Meynier ulazi u ime i s novcem brata Charlesa koji u Rijeku dolazi 23. svibnja 1828., u svojoj 35. godini. Čini se da su tih 140.000 ostavština Meyniera.
- Tvornica će u listopadu 1828. promijeniti naziv u Smith & Meynier
- Tok Rječine je reguliran zbog preniske razine vode i podignut je drveni kanal dug 200 stopa (62 m) s padom od 27 stopa (cca 8 m) za dovod vode kako bi se proizvela energije 200 KS. Proširena je cesta od današnjeg mosta do Tvornice. Ukupno je zahvat koštao 20.000 fjorina.
1829.
- 15. rujna 1829. pod nadzorom engleskih stručnjaka Primacombe i Harrison i Johnson i drugih stranih majstora, u pogon pušteni novi strojevi.
- S manufakturne prešlo se na industrijsku proizvodnju.
- Vrijednost tvornice je 70.000 forinti i vrijednost krpa u skladištima 10.000 fjorina.
- Novo poduzeće upisano je u sudski registar u Rijeci pod imenom "Smith & Meynier". Bila je to vodeća tvornica u Monarhiji (logo na slici desno).
- Pred 1830-ima je teška ekonomska situacija; nezadovoljavajuće stanje Lujzinske ceste uz visoke cestarine, problem trgovine i vidno zaostajanje za Trstom. Dvor iz političkih razloga opstruira Tvornicu papira, koja je ima sve veću potrebu za radnicima zbog širenja proizvodnje.
- Uvoz krpa 1830-ih kretao se od 1.800 centi do 4.000 centi, što je podmirivalo minimum potreba, a problemi su bili i na carini u Orehovici, što upućuje na sumnju i drugog izvora obstrukcije, riječkih patricija spram tvornice.
1831. grafika
Prema grafici iz 1831. vidljiva je peta fasada, vrt, radovi uz obalu, možda povezani s nasipavanjem i uz ivičnjak kamena skulptura. Jednostavni mali gabariti organički spojeni možda i zbog komunikacije na katovima. Grafika iz 1860, nerealno prikazuje znatno nižu obalu i okomitije stijene. Kompleks se s prilaza doima fortifikacijski, na vodi koja u tvornicu ulazi, ili njome prolazi, a o tome svjedoči i širok lučni otvor kanala. Izraziti parapetni zidovi i sljubIjeni gabariti građevina, različitih visina, pačetvorinaste, s dva do tri kata. Naglašeni kameni okviri prozora i vrata; jednostavan i relativno uzak portal. Čini se da je tvornica ograđena i u brdovitijim dijelovima zidom koji vodi do prvotnog dimnjaka na uzvisini. Vjerojatno se radi o istoj lokaciji. Građevine su izmjenjene, veće, i nisu prikazane manje sjevernije uz obalu. Veliki ulazni trakt, s očitim povišenjem katnosti, ukupno pet zgrada uz obalu. Moguće prikazan mlin pri kraju kompleksa, odnosno skretanja toka. Prikazana tvornica kao veća, sustavnije riješena, obnovljena, koncentrirana na istom terenu ali veće iskoristivosti.
1833.
- Nabavljen parni stroj, prvi u Hrvatskoj i prvi na jugoistoku Europe.
1834.
- Nabavljen stroj za proizvodnju papira i drugi oblici modernizacije:
- 48 tučkova za mljevenje papira
- 2 Fourdrinierova stroja
- 2 parna kotla
- 6 holendera
- 2 vodena kotača i drugo
1835.
- Dvorska je kancelarija odobrila je zahtjev za dokapitalizaciju jer je u to vrijeme Tvornica papira prestala s radom što je stvorilo velik broj nezaposlenih. Uvjet je da se papir izvozi samo u Ugarsku ali ne i na austrijsko područje.
- Osnovni kapital iznosio je 500.000 forinti.
- 1835. godine u tvornici je bilo zaposleno 140 radnika.
- Na I. Industrijskoj izložbi u Beču Tvornica je nagrađena srebrnom medaljom za kvalitetu proizvoda (slika desno).
1838.
- 1838. tvornici se pridružio Eugene Fremont, stručnjak, organizator i predani tehnički inovator iz Dreuxa u Francuskoj. Svoje znanje i sposobnosti pokazao je na mjestu tehničkog ravnatelja i ponajprije njemu pripada zasluga za tehnički napredak tvornice, na čijem je vrhu kao ravnatelj proveo punih četrdeset i osam godina. Nakon dvogodišnjega rada, vratio se jednu godinu u Francusku, gdje je proučavao u najvažnijima francuskim tvornicama papira najnovije tehničke tekovine. Za njegovog izbivanja riječkom je tvornicom upravljao njegov otac.
- Povećan je broj radnika na tristo, povećan uvoz sirovine, starih krpa.
- Kupljen komad zemljišta na desnoj, ugarskoj obali, na području općine Kozala
1839.
- Na II Austrijskoj industrijskoj izložbi u Beču Tvornica je nagrađena zlatnom medaljom za proizvode.
1840.
- 1840-ih u Monarhiji postoji 31 tvornica papira opremljena strojevima i 427 običnih mlinova što je na razini manufakturne proizvodnje, a ukupna proizvodnja je bila dostatna i za izvoz. Englezi su logično težili i engleskoj kvaliteti papira cijenjenoj na tržištu, a to je značilo i povećanje proizvodnje i modernizaciju postrojenja.
- Predviđena je godišnja prerada 6.000 centi krpa ali je dozvoljena nabava samo 2.500 centi.
1841.
- Tvornici se pridružio Henry Meynier, nećak Charlesa Meyniera, koji će neprekidno djelovati u tvornici čak 70 godina.
1842.
- U zemljišnu knjigu riječke katastarske općine Kozala upisani su i zemljišni posjedi Tvornice lijeve tj. trsatske obale Rečine.
- Tvornica papira je zbog inovacija u tehnološkom procesu i kakvoće samog papira bila nagrađena na međunarodnoj gospodarskoj izložbi u Pešti 1842.
1843.
- Nabavljen treći stroj za proizvodnju papira.
1844.
- Tvornici nije dozvoljen veći uvoz krpa.
1845.
- Tvornica ima u pogonu 3 stroja za proizvodnju papira i 16 holendera.
- Prerađuje 6.700 centi krpa u 81.400 riseva papira.
- Izvozi u Indiju, Levant i Sjevernu Ameriku i drugdje.
1848.
- Nabavljeni novi strojevi.
- Osnovni kapital tvornice iznosi 500.000 fjorina.
- Godišnja prerada je 12.000 centi krpa.
- Proizvodi se izvoze na Bliski i Daleki Istok, Istočnu Indiju, Brazil i Meksiko.
- Smith i Meynier ulažu kapital i u kemijsku industriju, u ljevaonicu i tvornicu strojeva (što će postai budući Torpedo), veliki mlin za brašno u Žaklju pod Orehovicom. Brašno se izvozilo u Brazil i Sjevernu Ameriku.
1850. plan grada Pirisi
1850. cca. grafika Mayr
Grafika koja ne precizira godinu, već se odnosi na polovicu XIX stoljeća, prikazuje s vrha suprotne obale Rječine kompleks i stukturu otočića podno Lujzinske ceste, vjerojatno kasnije nasutog terena, te stabala uz obalu.
Uz samu tvornicu veći je pad rijeke, kaskade i time veća snaga i brzina. Kompleks zadržava veliki gabarit ulaznog objekta, dva kata, kroz koji prolazi rijeka, jer vjerojatno se radi o mlinu. Građevine, niže i manje uz obalu i više u drugom potezu, brojčano nešto više od 10. Nema dimnjaka niti zida, a prikazane su i neke građevine prema istoku.
Vjerniji i detaljniji prikaz je kolorirane grafike s polovice XIX stoljeća. Kompleks tvornice je ograđen zidom. Vidljive su dogradnje i vjeojatno na nasutom terenu. Može se prepoznati raniji kompleks i njegova struktura, a odgovara prikazu iz 1860. godine po gabaritima, česticama, ulaznom dijelu prvotne tvornice, i brojnosti, vidi se i razvoj Vodovodne ulice. Ukupno 8 zgrada u dva poteza, gustiš na zadanom terenu koji se nije moglo nasuti i to je uvjetovalo njegovu matricu, prvotni pogoni i skladišta.
Dimnjak je povezan sa zidovima i gotovo uz cestu. Nove građevine i geometrijski organiziran vrt. Klasicizam se nastavlja ali većih gabarita, visina i dekorativnih elementata. Čini se da je ta matrica sačuvana do danas iako su objekti razrušeni. Prva zgrada do starijeg nukleusa ne izdvaja se svojom visinom, prizmelje i kat. Krov je na četiri vode. Otvori su manji kvadratni. Međukatni vijenac. U prizemlju su na dužoj strani dva portalna otvora, lučna a na kraćoj strani jedna os otvora od kojih je ulaz u prizemlju. Uz tu se zgradu naslanja dvojna građevina ali identično koncipirana u svojim jedinicama. Lučni odvori prizemlja, po tri za svaku jedninicu. Međukatni vijenac i veći pačetvorinasti otvori kata te manji potkrovlja pod zabatom koji je markiran profilacijom. Kraća strana je od tri osi otvora i moguće su na katu pilastri i konzole. Uz nju je manja građevina ružičaste fasade, s povišenim stepeništem, ulaz lučnog otvora i otvor, vijenac i konstrukcija koja se čini zastakljenom. Najveći objekt sastoji se od pet jedinica. Četiri su isto koncipirane. jednostavni otvori kroz prizemlje i tri kata i jedna kraća od dvije osi otvora. Raščlanjeno zidno platno. Zabat naglašen. Na rubu tvorničkog prostora je još jedna zgrada, pročelja oker boje, dvokatnica bez posebnih vidljivih obilježja. Zgrada sačuvana i danas a poznata kao upravna je mani objekt, gotovo kockastog gabarita s profiliranim zabatima na sva četiri pročelja. s tim da su bočna s dvije osi otvora na svakom katu, a ono prema Rječini ima balaturu i ulaz na katu flankiran prozorima. Svi su otvori lučno riješeni. Oker boja pročelja. Nalazi se uz vrt sa fontanom i ogradni zid tvornice izravno naliježe na tu zgradu.
1851.
- Tvornica papira je zbog inovacija u tehnološkom procesu i kakvoće samog papira bila nagrađena na međunarodnoj gospodarskoj izložbi u Londonu 1851.
1852.
- Poplava Rečine 10. i 11. listopada 1852. nanijela je štete Tvornici. (spomen ploča Fremontu i ostalima u vrijeme poplave i bušenja tunela). Skladišta su bila poplavljena, a strojevi teško oštećeni.
- Fremontova modernizacija i reorganizacija je nastavljena, kroz gradnju zidanog kanala i tunela za dovod vode, instalirane turbine snage 600 KS umjesto 300 KS.
1854.
- Tvornica papira je zbog inovacija u tehnološkom procesu i kakvoće samog papira bila nagrađena na međunarodnoj gospodarskoj izložbi u Münchenu 1854.
1857.
- Kotarski se ured u Rijeci žalio da je Riječki magistrat otcijepio od trsatske općine posjede Tvornice na lijevoj obali i pripojio ih Rijeci.
1859.
- Postavljen četvrti stroj za pravljenje papira.
- Ravnatelj tvornice papira Eugen Fremont pronašao je vrelo nedaleko Zvira i dao ga kaptirati i urediti za potrebe tvornice papira.
1860.
- Umro Walter Crafton Smith.
1861.
- Postavljena dva parna kotla i jedan rezervni.
1867.
- Svjetska izložba u Parizu, i ondje kupljen najsuvremeniji automatizirani stroj za proizvodnju papira, u pogonu od 1867.
- Do 1867. Tvornica ima 40 zgrada, 5 parnih strojeva s ukupno 700KS instalirane snage i 18.000 kvintala krpa te proizvodnja 12 do 13.000 kvintala papira. Uloženi kapital je 1.000.000 fjorina.
1871.
- Gradi se most preko Rječine.
1872.
- U nastavku tehničkog razvoja Eugene Fremont gradi na Rječini novu branu i proširuje tunel, tako da vodena snaga jača na 1200 KS.
- Osnovana su zastupništva sa skladištima svih vrsta papira u Beču i Budimpešti. Na taj način tvornica je mogla uspješno sudjelovati na javnim licitacijama za dobavu papira za državnu tiskaru.
1875.
- Edgar Crafton Smith i Walter Glennie Smith istupaju iz firme, povlače se i vraćaju u Englesku. Njihovo povlačenje ne ometa razvoj tvrtke.
- Unatoč tome što je vlasnik tvornice postao Charles Meynier, tvornica je zadržala staro ime "Smith & Meynier". Obitelj Meynier tvornicom upravlja do 1903.g. kada ona prelazi u dioničko društvo. Nakon smrti Charlesa Meyniera 1876. godine tvornicu je naslijedio njegov nećak Henry Meynier sa sinovima, Karlom i Feliksom. U sudskim registrima riječkog tribunala 1876. i bakarskog kotarskog suda 1875. obojca se i dalje vode kao supotpisnici firme. Ipak, Charles Meynier postao jedini njezin vlasnik.
- Tvornica se prostire na 118.001 m2, prerađuje godišnje 20.000 centi finih i 12.000 prostijih krpa, troši 60.000 mjerova istarskog lignita i 100 bačava engleskog ulja za proizvodnju plina, a proizvodi 20.000 kvintala i ima 500 radnika.
1876.
- Preminuo je Charles Meynier, a nasljedio ga je nećak Henry Meynier, sa sinovima Karlom i Feliksom. Henry Meynier bio je zaposlenik Tvornice papira od 1841. godine radeći razne poslove, od suradnika do upravitelja i predsjednika poduzeća.
- Manji zamah razvoja.
1877.
- Tvornica je 1877. obilježila pedeset godina djelovanja.
- Dovršen most preko Rječine unutar Tvornice.
- Osnovan mirovinski fond za radnike i pokrenuta inicijativa za izgradnju doma za smještaj nemoćnih radnika, što će se kasnije i realizirati.
1878.
- Poslovanje je uglavnom s inozemstvom, ali radi se i na razvoju domaćeg tržišta, poput Mađarske državne tiskare.
- Te su se godine proizvodi riječke Tvornice papira pojavili i na domaćem tržištu.
- Tvornica papira je zbog inovacija u tehnološkom procesu i kakvoće samog papira bila nagrađena na međunarodnoj gospodarskoj izložbi u Parizu 1878.
1879. grafika Horaczek
Na prikazu iz 1879. isti kompleks i brojčano ali uz neke izmejene. Uz cestu su tva tvornička dimnjaka na povišenim bazama. Neke manje dogradnje. Više nasut teren. Jedna od dvojnih zgrada je produžena do susjedne, sjeverne niže, ali isto zasnovanog pročelja. Druga je ostala netaknutom kao i zgrada sa staklenom konstrukcijom krovišta. Najveći objekt je bez izmjene. Upravna zgrada čini se golubinje sive fasade i bijelih detalja okvira prozora. Uz građevinu u pozadini je cesta i na kamenim bazama ograda, znači ulaz u Tvornicu. 1880. je panoramski prikaz sa susjedne obale ali lišen izmjena i odgovara u potpunosti prikazu s polovice XIX st.
1883.
- Javlja se bolest među radnicima tzv. cunjavina. Cunja je naziv za stare krpe pa je tako i bolest dobila ime jer su je dobivali radnici u krparnici (slika gore) Tvornice. Bolest je zapravo poznata u nas kao bedrenica. Inače, bedrenica je bolest životinja, naročito ovaca i koza, koja se prenosi na čovjeka. Najčešće je dobivaju pastiri i radnici u tvornicama koji dolaze u doticaj s vunom i prerađevinama od vune i kožom zaraženih životinja. U krparnicama su uglavnom radile žene, djevojke i djevojčice. Pogledaj sliku dolje. Tu su sortirale krpe po kvaliteti, otkidale dugmad i slično i rezale na manje dijelove. Prilikom paranja krpa iz njih se dizala prašina koje su ove radnice udisale, čime bi se bolest širila.
- Druga velika poplava, kada voda odnosi spojni most sagrađen prije pet godina. Znatno su oštećene i tvorničke zgrade.
1885.
- Poseban je udarac Tvornica papira pretrpjela pronalaskom celuloze koja se dobivala iz drveta. Prijelomno i krizno razdoblje za tvornicu papira jer se uvodi celuloza, a sirovina se teže nabavlja, dok je konkurencija veća. Kako bi opstala na tržištu, tvornica je prešla na novu sirovinu, drvenjaču koja je dopremana iz udaljenih zemalja. Proizvodnja je poskupjela, a dobit se smanjila.
1886.
- Od kolere preminuo tehnički ravnatelj i upravitelj Tvornice Eugen Fremont (Dreux 1821. - Sušak 8. kolovoza 1886.), glavna osoba za tehnički napredak tvornice, kojoj bijaše ravnateljem punih četrdeset i osam godina. Na dužnosti ravnatelja tvornice naslijedio ga je sin Charles (1851.-1936.).
- Epidemija kolere koja je zahvatila Rijeku i okolicu odnijela je 162 života.
1887.
- Požar u dijelu Tvornice na desnoj obali, izgorio dio tvornice zvan "Marganovo".
1888.
- (Izvor: LPR - Forum) Narodne novine 5. travanja 1888.god. pišu:
U tvornici papira na Sušaku radi 600-700 radnikah mužkoga i ženskoga spola. Radnice upotrebljuju se za sortiranje i čišćenje krpah (cunjah), u koju svrhu upotrebljava se poseban aparat, a osim toga rabi se jedan novi stroj tako zvani "Lumpenwolf". Svaki ovih strojevah ima poseban ventilator. Za desinfekciju krpah( cunjah) upotrebljuje tvornica chlornu kiselinu. Pošto se je tečajem mjeseca prosinca 1887. dogodio u tvornici jedan slučaj bolesti "cunjavina" zvane, to je kr. kotarska oblast na Sušaku odredila, da se prostorije, u kojih se krpe sortiraju, osim dosadanjeg dvokratnog zračenja s jutra i večera, još i o podne u vrieme odmora dobro prozrače. Nadalje ima liečnik tvornice pregledati svaki drugi dan djevojke, koje su kod sortiranja krpah, i napokon nesmiju se u tvornicu primiti djevojke slabe tjelesne konstrukcije, ma da su i navršile 15. godinu.
Red radnje nije izložen - te i osim nedjeljnih platežnih listinah neima drugoga popisa radnikah, a to s toga, što se radnice često mienjaju.
- U istom članku o radnom vremenu, plaći, naknadama i liječenju radnika:
Rad ob dan počima za sve radnike u 6 satih u jutro, traje do 6 satih na večer s odmorom od 1½ ure. Noćna radnja traje od 6 satih na večer s istim odmorom do 6 satih u jutro. Radnici, koji su radili nedjelju danah po noći, rade sliedeći tjedan samo po danu. Zaslužbina izplaćuje se svakog tjedna te se odbija 3½ novč. od svake forinte od stalnoga radnika, dočim nadničar i ženske radnice plaćaju samo 1½ novč. od forinte u bolničku zakladu koja već iznaša do 50.000 for. Radnik, koji je samo po 1½ novč. u ovu zakladu plaćao, dobije ako oboli bezplatnu lječničku njegu i ljekove. Oni pako, koji su plaćali 3½ nč. dobivaju osim toga, ako im bolest dulje od 6 mjesecih netraje, još i polovicu svoje zaslužbe, i ako bolest njihova dulje traje, dobivaju iz pomenute zaklade tj, zaslužbine i to ako neozdrave, kroz toliko godinah, koliko su godinah ovoj zakladi doprinašali. Radnici, koji su u tvornici postradali, dobivaju doživotno ¼, svoje zadnje zaslužbe, a isto tako njihove udove za trajanja udovstva, osim toga dobiva udova 37 for. 28 nč. pogrebnine.
- Tvornica papira je zbog inovacija u tehnološkom procesu i kakvoće samog papira bila nebrojeno puta nagrađivana na domaćim i međunarodnim gospodarskim izložbama u Beču 1835., Pešti 1842., Londonu 1851., Münchenu 1854., Parizu 1878., Barceloni 1888.
1890.
- U Narodnim novinama 12. srpnja 1890. izlazi oglas za općinskog liječnika općine Grobnik koji će ujedno biti liječnik tvorničkih radnika, a za taj dio plaćat će ga vlasnici tvornice.
- Tvornica je prvi put počela sustavno proizvoditi cigaretni papir koji će godinama biti jedan od najprodavanijih njezinih proizvoda. Po proizvodnji cigaretnog papira bila je na drugome mjestu u Europi.
- Te godine tvornica je zapošljavala 629 radnika, koji su radili na pet strojeva.
1890. Polonio-Balbi Industria Carta Fabbrica di carta, di ragione della ditta Smith & Meynier.*] (Papier-Fabrik). Sede: Localita Luciza. Bureau: Via St. Andrea, realita Meynier, N. 574. Capo della firma.: Meynier Enrico. *) Firme protocollate presso il competente r. Tribunale.
Firmatari: Smith Crafton Edgard Smith Glennie Walter Meynier Carlo Giorgio.
Procuratori: Henke Giuseppe Koller Edmondo Schall E.
Direttore tecnico: Fremont Carlo. Impiegati: Derenzini Francesco — Jovanovich Costantino — Thierry cav. de Emilio — Koller Lodovico — Vietze Giuseppe — Rosich Francesco. |
1890. grafika
- Tvornica je produžena prema gradu i dodan je manji i niži objekt. Na fotografiji je vidljivo da su objekti sa zabatima profilacija u kamenu, kao i međukatni vijenci i okviri prozora i portala. Građevine su neizmjenjene, a spoj dvojnih građevina odgovara produljenju jedne od njih dok je u uglovnom dijelu podignuto stubiše koje vodi na kat. Geometrijski je park gotovo uništen, a u tom polukružnom prostoru podignuta je uz upravnu zgradu još jedna prizemnica, ravnog krovišta s balustradom, kamenim okvirima otvora. Uz nju je željezni most koji tvornicu povezuje sa suprodnom obalom. Vidljivi su i zahvati na suprotnoj obali, tvornički dimnjaci kao i oni Tvornice papira, dva uz Lujzinsku cestu. Ujednačene visine poteza građevina uz obalu u starom dijelu kompleksa.
- Tvornica je prvi put počela sustavno proizvoditi cigaretni papir koji će godinama biti jedan od najprodavanijih njezinih proizvoda.
1891.
- Henry Meynier odbio sudjelovanje na izložbi Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine.
1895.
- Banski stol u Zagrebu je potvrdio da se upis Tvornice ima izvršiti kod bakarskog suda jer se tako izjasnila Tgovačko-obrtnička komora u Senju.
1896.
- Kupljena vodena turbina Ganz sustav Double crown, s glavom (head) od 12,4 m, snage 213 kW i s prolazom vode od 2,06 m3/s. (Izvor: http://ganz.info.hu/download/references/reflist_turbine.pdf)
- Tvornica je proizvodila ukupno oko 24 000 kvintala papira, što znači oko 2.400 tona, od čega za pisanje i crtanje 15.000, omotnog 5.000, tiskovnog 2.000 i cigaretnog papira 2.000 kvintala.
1897.
- Razdoblje modernizacije jer je započela gradnja kalorične elektrane.
1898.
- Puštena je u rad i nova električna centrala. Elektrana započela rad 20. rujna 1898., ali je ubrzo poplava nanijela štete više od 100.000 forinti cijeloj Tvornici koja nije radila nekoliko mjeseci.
- 19. listopada velika poplava ponovo oštećuje tvornicu.
- Uništeno je 50 m zaštitnog zida i srušen je tvornički most preko Rječine, a vodom i muljem oštećena je većina strojeva te osobito nova elektrana i nekoliko novih strojeva koji su u pogon pušteni samo nekoliko dana prije toga. (slika desno, spomen ploča 19. listopada 1898., sa označenom razinom vode) Gradi se brana, povišeniji most i provode neki tehnički zahvati.
1901.
- Usljedila je kriza na svjetskom tržištu papira zbog uvođenja celuloze i nedostatka sirovine. Samo tri stroja su u pogonu.
- Smanjen je i broj zaposlenih, najprije na 450 radnika, a već sljedeće godine na samo 290.
- Polovica radnika su žene.
1902.
- Hartera ima sve manje radnika.
1903.
- Henry Meynier sa sinovima Karlom i Feliksom zbog nemogućnosti osiguranja prijeko potrebnih financijskih sredstava osniva dioničko društvo "Smith & Meynier – prva kraljevska povlaštena riječka tvornica papira", kako bi izašao iz krize.
- Temeljna glavnica je 2.200.000 kruna u dionicama od 1.000 kruna. Osim Meynierovih sinova dioničari su i Artur Steinacker, Rudolf Templer, Albert J. Hayn i dr. Bertold Karmen. To je značilo i promjenu u upravi tvornice, pa raste proizvodnja papira, iako se kriza nastavlja, a u primorju je izbio i generalni štrajk.
- Požar u kom je uništena zgrada koja je pripadala starom dijelu tvornice.
1904.
- Požar u kom je izgorila jedna zgada. Zatim se požar ponovio i izgorila su tri tvornička skladišta krpa i papira. Šteta je 150.000 kruna.
1905.
- Mađarsko "Ungarische Papier A.G." preuzima kontrolu, a 1905. mijenja pravilnik, tako da se ravnateljstvo sastoji od 7 do 11 članova od kojih je 6 Mađara, ujedno i prokurista (oni koji potpisuju), dok je u Budimpešti osnovana podružnica tvorničke uprave.
- Dionički kapital je 1.600.000 kruna, a dionice su i dalje u apoenima od 1000. Mađarizacijom uprave Meynieri su formalno članovi ravnateljstva, mada svi Društvu važniji oglasi idu preko peštanskih novina, dok riječke služe samo za oglase od sporednog značaja.
- Proizvodnja je poboljšana.
1906.
- Odlukom Riječkog magistrata kod "Zvira" se gradi hidrotermička centrala, ali je sagrađena samo termička, što je značilo kraj brige o opskrbi vodom. Na slici dolje, strojarnica.
- Jedini vlasnik poduzeća bila je obitelj Meynier, ali se u poslovanje sve više uključivala "Prva ugarska industrija papira d.d." (Ungarische Papier A.G.) tako da se tokom godine promijenila vlasnička struktura u tvornici.
- Veći dionički paket ima "Ungarische Papier A.G."
1910.
- Tvornica se orijentira prvenstveno na proizvodnju cigarentog i svilastog papira, što je bio dobar odabir orijentacije, čime je osiguran njen daljnji opstanak.
- Nakon te odluke iz poduzeća su uklonjeni svi strojevi koji su bili namijenjeni proizvodnji ostalih vrsta papira, iako je potražnja za njima i dalje postojala.
1911.
- Požar zahvatio odjel i skladišta za krpe i potpuno ga uništio.
1912.
- Umro je Henry Meynier (slika desno) koji je u tvornici proveo 71 godinu.
- Meynier Henry (1822.-1912.), vlasnik i direktor riječke Tvornice papira kroz sedamdeset godina. 1841. došao u Rijeku.
- Od 1851. suvlasnik Tvornice kemijskih proizvoda (Stabilimento prodotti chimici)
- Predsjednik Trgovačko obrtničke komore kroz 25 godina
- 1876. po smrti strica postaje jedini vlasnik i samostalno vodi harteru do 1903.
- 1879. postaje počasni građanin Rijeke
- 1895. dodjeljen mu je "viteški red željezne krune III. klase" za zasluge u privredi
- 1903. direktor d. d. Tvornica papira.
- Pokopan je na groblju Kozala, (polje B-I-1)
- Demontirani strojevi koji ne služe u proizvodnji cigaretnog ili svilastog papira.
- Montirani su novi kotlovi "Stirling".
1913.
- Proizvodnja na desnoj obali Rječine, u pogonu omotnog papira Marganovo, je obustavljena, a strojevi su djelom rekonstruirani za proizvodnju cigaretnog papira, a dijelom su, kao neupotrebljivi, demontirani i prodani. Zgrade su pretvorene u radničke stanove.
1914.
- Tijekom rata 1914.-1918. nalaženi su načini ostvarivanja dobiti i kapitala, a to je ulagano u strojeve i unaprijeđenje Tvornice.
1915.
- U knjizi "Paper and Stationary Trade of the World" (Grosvenor Dawe, U.S. Government Printing Office, 1915) navodi se da tvornica proizvodi cigaretni papir, koprirni papir (papir za pakiranje), pamučni papir za okovratnike, papir za umjetno cvijeće i papir za Biblije (svilasti papir).
1916.
- Nova rekonstrukcija i modernizacija Tvornice. Obnavljaju se svi pogoni i do 1919. opremljeni su najsuvremenijim strojevima.
1917.
- Za proizvodnju hidroenergije postavljena je jedna Francisova spiralna turbina s učinkom od 163 kW (proizvođač: "Ganz", 1917.) i električni generator, parni stroj tipa "Compound" (proizvođač: "Lang", 1917.).
1918.
- Za hidroenergiju su postavljene dvije Francisove dupleks turbine tipa "Zwiling" s učinkom od 219 kW (slika gore). Hidrocentrala je imala dvije dvokrilne turbine s automatskom regulacijom.
- Do kraja 1918. Tvornica je potpuno zavisna od koncerna mađarske industrije papira.
1919.
- Nakon Prvoga svjetskog rata i raspada austrougarske države, cjelokupna imovina tvornice privremeno prelazi u vlasništvo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
1921.
- Godine 1919. Tvornicu je sekvestrirala Kraljevina S.H.S. Sekvestar je skinut 1921., a u Zagrebu je osnovana holding kompanija "Jela, industrija papira" s 4.995 od ukupno 5.000 dionica Tvornice "Smith & Meynier". No, mađarski ulagači su preko firme "Fiducia" iz Zuricha držali dobar dio dionica i time zadržali utjecaj nad riječkom Tvornicom papira.
1922.
- Sačuvana su pisma Milivoja Crnadaka (slika desno), predsjednika i glavnog ravnatelja "Prve hrvatske štedionice" u Zagrebu upućena dr. Heinrichu Herzu, generalnom direktoru Mađarske industrije papira u Budimpešti.
- Tvornica se udružila s kompanijom "Jela - industrija papira".
- "Jela - industrija papira" je 1922. sazvala glavnu skupštinu riječke Tvornice "Smith & Meynier". Utvrdila je nova pravila i prijenos sjedišta firme iz Rijeke u Zagreb.
- Za talijanske okupacije Sušaka, 1922. godine, kapital tvornice iznosio je 2 milijuna kruna.
1924.
- Protok vode kroz turbine iznosi 12 m3 u sekundi i kroz 6 najmodernijih vodenih turbina dobiva se ukupna snaga od 1300 konjskih snaga.
- Tvornica ima svoju vlastitu vodenu i parnu centralu, a parna snaga se stvara pomoću dva "compound" stroja od po 600 KS.
- U tvornici su u stanju s lakoćom proizvesti 80 vagona prvoklasnog cigaretnog papira godišnje.
1925.
- Od 1925. povećana je proizvodnja, postavljena nova postrojenja za preradu krpa u polutvorinu što je važna modernizacija, sagrađene tri nove zgrade i u njima postavljena etažno 4 kuhača, 3 holendera za pranje, 6 za mljevenje, 4 za bijeljenje, pješčanica i stroj za odvodnjavanje.
- Nakon propasti društva "Jela - industrija papira", riječka Tvornica Papira dolazi pod upravu "Prve hrvatske štedionice".
- Vidljiva zona novogradnji u drugom segmentu polukružnog dvorišta, nasuprot upravnoj zgradi. Vidljive su izmjene postojećih objekata.
1926.
- Radi djelotvornijeg vođenja poslova, Upravni odbor osnovao je "Mjesni odbor ravnateljskog vijeća" Tvornice Smith & Meynier na Sušaku. Na čelu tog odbora bio je Milivoj Crnadak.
- U tom razdoblju kompleks tvornice činila su četiri glavna dijela:
- 1. odjel za krpe i sirovine
- 2. stara tvornica –u kojoj se ponovno proizvodio pisaći i tiskovni papir,
- 3. nova tvornica – u kojoj se proizvodio svileni i cigaretni papir,
- 4. Marganovo – gdje se proizvodio papir za pakiranje.
- Cijeli kompleks sastojao se od 66 građevina koje su se prostirale na površini većoj od 72 000 m2.
- Na tri papir-stroja tvornica je proizvodila više vrsta papira: cigaretni papir, svileni papir, papir za kopiranje, biblijski i oslojeni (premazani) papir itd.
- Godišnja proizvodnja iznosila je 1 200 tona.
1927.
- Između 1927. i 1932. nastoje se povećati investicije i modernizirati proizvodnju, kako bi postali konkurentno sposobniji na tržištu.
- Montiran je stroj za pravljenje papira radne širine 2.100 mm, brzine 28-80 m proizvedenog papira u minuti, gramature 12 - 45 gr/m2, a izgrađena je i nova zgrada za dva stroja gdje je postavljen stroj I i četiri kalandera za filigraniranje cigaretnog papira.
- Krparnica je iz Marganova preseljena u novu zgradu.
1929.
- Uvedena proizvodnja krep-papira.
1930.
- Postavljen je nov visokotlačni kotao "Borsig" za proizvodnju pare za pogon turbine sa generatorom.
- Za električnu centralu je iste godine sagrađena nova zgrada i podignut dimnjak visok 83 m., prepoznatljivi simbol tvornice, koji postoji i danas. Zgrada je dorađena 1935. godine. Osim tvornice centrala je i niz godina električnom energijom opskrbljivala grad Sušak.
- Na osnovi programa je između domaćih proizvođača i Tvornice "Smith & Meynier" sklopljen kartelni ugovor o podjeli proizvodnje raznih vrsta papira. Tih 1930-ih je glavni prodajni proizvod cigaretni papir i jak je na albanskom tržištu.
1931.
- Montirano je 5 novih holendera.
1932.
- Izrađen novi veći holender, umjesto onog iz 1929.
- Tijekom 30-ih godina zbog posljedica ratnih priprema u Europi (teška i skupa nabava sirovina) tvornica nanovo zapada u krizu. Obustavljen je rad od 1930. do 1932. jer je industrija papira općenito u teškoj krizi. Te su godine iskorištene za popravke i modernizaciju.
1933.
- Montiran stroj za pravljenje papira tipa "Yankee" vlastite izrade, radne širine 1200 mm, brzine 16-50 m/min, gramature 16-150 gr/m2 (stroj IV) za dobivanje sirovine bojanog krep papira uvedene 1929.
- Osim što se tvornica još uvijek zvala "Smith i Meynier", još je zanimljivije da su se u upravi i nakon 106 godina nalazili potomci Meyniera. Također, u upravi je Carl Fremont, sin Eugena Fremonta. Eugen Fremont došao je u tvornicu 1838. zajedno sa svojim ocem (koji je bio stručnjak u proizvodnji papira) kao tehnički ravnatelj što je bio do svoje smrti 1886. Grob obitelji Fremont, gdje su pokopani otac Eugen i sin Karlo nalazi se na Trsatskom Groblju.
1934.
- Kako bi se oporavila proizvodnja, 1934. godine u Ljubljani je održana skupština svih proizvođača papira i kartona u Kraljevini Jugoslaviji. Dogovorena je proizvodnja različitih vrsta papira, područja prodaje i formiranje jedinstvenih cijena.
- U godinama uoči Drugog svjetskog rata riječka Tvornica papira uspijeva povećati proizvodnju te ostvaruje znatan izvoz.
- Nakon dužeg vremena dioničarima su isplaćene dividende u iznosu od 5 %.
- Visina temeljnog kapitala povećana je na 25 milijuna dinara.
- Preorijentacija proizvodnje na cigaretni papir dovela je do toga da je 1939. godine čak 70% ukupne proizvodnje otpadalo na taj artikl, a povremeno se koristilo čak 80% kapaciteta za proizvodnju te vrste papira.
- U ukupnoj proizvodnji tvornice 70 % odnosi se na cigaretni papir koji se izvozio u četrdeset zemalja Europe, Afrike, Amerike i Azije. Na slici desno, paketić igaretnog Papira, proizvod Tvornice Papira Rijeka - Original (50 Papirića)
- U Almanahu grada Sušaka za 1934. god. kaže se da tvornica proizvodi u prvom redu cigaretne papire, zatim svilaste kopir i prepisne papire, svilene desinirane papire za ubruse, svilene papire za cvijeće, svilene karbon i indigo papire, biblijske papire, pelure papire, krep papire i bugačicu. Tvornica je tada raspolagala i s jednim specijalnim strojem za izradu vate od staničevine.
1935.
- Montiran je parni kotao «Ganz» i turbogenerator s turbinom "Stahl" od 1250 kW, a s tim je poboljšanjima Tvornica stekla mogućnost da višak struje isporuči sušačkoj općini.
- Tvornica papira je zbog inovacija u tehnološkom procesu i kakvoće samog papira bila nagrađena na međunarodnoj gospodarskoj izložbi u Beču 1835.
1937.
- Osjeća se blizina rata, jača radnički pokret.
- Španjolska zbog građanskog rata ispada iz konkurencije, a riječka Tvornica postala je članica Sindikata tvorničara cigaretnog papira u Parizu (Association des fabricants de papier a cigarettes).
- Teško je nabaviti sirovinu (kudeljne krpe, lan i kučine).
1938.
- Započeta je pregradnja stroja za pravljenje papira iz 1927.g. (stroj I), a montirana su dva nova holendera.
- Intenzivira se proizvodnja cigaretnog papira započeta 1910. (porast od 70%), a rast je trajao do 1940.
- Sklopljen je prvi kolektivni ugovor između tvorničke uprave i radnika. Regulirane su visine nadnica, premije, način isplate, dolazak na posao, uvjeti otkaza, zaštita na radu i dr.
1939.
- Za stroj I postavljena su tri nova holendera "Voith" i dva stroja "Goebel" za rezanje bobina.
- Sagrađena je nova trokatna zgrada za uskladištenje gotovih proizvoda.
- 1939. godine čak 70% ukupne proizvodnje otpadalo na cigaretni papir
- Zbog velike svjetske krize došlo je do smanjenja proizvodnje i broja radnika, dok je međuratni vrhunac dosegnut 1939., kada je proizvodnja iznosila 2650 t papira na godinu, a tvornica je imala 500 zaposlenih.
1940.
- Razdoblje velikih investicija u strojeve. Za obnovu strojeva je utrošeno 20 milijuna, a za daljnje usavršavanje tvornice se je tražilo i 25 milijuna dinara.
- Tvornica ponovno radi svojim punim kapacitetom.
- Iz Njemačke uvezen je Stroj III, radne širine 2.400 mm, radne brzine 25-150 m/min, za papir gramature 10-50 gr/m2 (slika gore).
- Tvornica zapošljava 497 radnika.
1941.
- Pred rat talijanska vojska izvodi strateške radove u blizini "Zvira" na desnoj obali Rječine.
- Za talijanske okupacije od 11. travnja 1941. tvornica je bila mobilizirana ratna industrija i radila je bez prekida sa 60% kapaciteta. Raspolagala je najsuvremenijim postrojenjem za izradu cigaretnog papira.
- Tijekom talijanske okupacije u tvornici su organizirane ilegalne organizacije Komunističke partije Jugoslavije, Antifašističke fronte žena i Saveza komunističke omladine Jugoslavije.
- Nakon kapitulacije Italije velik broj radnika tvornice otišao je u partizane, ali se dio njih, odlukom Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske za Hrvatsko primorje, vratio kako bi tvornica nastavila s radom.
1945.
- Krajem rata, povlačeći se, Nijemci su minirali sve mostove na Rječini i industrijske objekte. Tvornica papira je spašena zahvaljujući hrabrosti i organizaciji radnika, a mostovi razminirani, rastavljeni i spušteni u vodu.
- Nakon oslobođenja Sušaka od njemačke okupacije 1. svibnja 1945. tvornicu je preuzela "narodna vlast" te je prešla u državno vlasništvo.
- U to vrijeme tvornica je ponovno proizvodila sve vrste papira, a kvaliteta papira i opseg proizvodnje kontinuirano su rasli, a s njima i broj radnika.
1947.
- Godine 1947. određeno je da se papir izvozi u zemlje istočnog bloka. Zbog toga se je, nakon sukoba Jugoslavije s Informbiroom 1948. godine, tvornica se našla u problemima te je proizvodnja smanjena za 24 %.
1950.
- 31. siječnja U Tvornici papira uvedeno je radničko samoupravljanje, izabran je Radnički savjet i Upravni odbor. Slika gore, zapisnik o izboru prvog radničkog savjeta, slika sa foruma Croinfo.net, Forum. Hvala Zokiju.
- Proizvodnju od 3 500 tona papira godišnje ostvarivalo je 634 radnika.
1951.
- Između 1951-1962. podignute mehanička radionica i zgrada za trafostanicu, a dograđena je kuhaonica.
1952.
- 1952/53. podignuta je zgrada za novi vodni rezervoar i proširene su zgrade kuhaonice.
1953.
- Proširen je laboratorij.
- Cigaretni papir ostaje najvažnij i izvozni artikl tvornice.
1954.
- postavljen je betonski most preko Rječine.
- Započeta je izgradnja novog skladišta za sirovine.
1956.
- Nadograđena je upravna zgrada.
- Pogoni se moderniziraju a proizvodnja povećava.
1958.
- Napravljen je Elaborat proširenja tvornice.
1962.
- Podignuta je zgrada s instalacijom.
- Tvornica je ponovno modernizirana i proizvodnja papira povećala se na 8 000 tona godišnje.
- Tvornica je osnovala pogone kudeljare u Vukovaru, Ođacima, Otoku i Koški, osiguravši tako redovitu opskrbu sirovinom.
1963.
- U Gerovu je osnovan samostalni pogon za proizvodnju krep-papira.
1967.
- Trebalo je povećati sladište za papir, što je izvedeno montažno '67-68.
- Pregrađeni su i mazutni parni kotlovi "Borsig" i "Ganz".
1970.
- '70ih podignut restoran. Na slici gore, pribor za jelo iz radničke menze Tvornice Papira Rijeka
1971.
- Obilježena je 150. obljetnica od osnutka Tvornice papira Rijeka. Povodom toga, radnici Tvornice su darovali Rijeci dva mlinska kotača za fontanu na Koblerovu trgu. Maršal Tito je poslao Čestitku (slika gore). Na slici dolje, Tvornica Papira 1971. godine.
1972.
- U sklopu Tvornice Papira Rijeka proradila prva i jedina Jugoslavenska tvornica parafinskih šibica "Parafinka", kapaciteta 55.000.000 kutija godišnje. Parafinke su se proizvodile sve do propasti Tvornice papira.
1987.
- Do konca 1987. Tvornica je poslovala kao radna organizacija u čijem je sastavu bilo jedanaest osnovnih organizacija udruženog rada (OOUR-a).
- Poslovanje Poduzeća bilo je organizirano kroz proizvodno-tehnički sektor s devet radnih jedinica i proizvodnjom na lokaciji u Rijeci i Gerovu. Direktor Poduzeća u vrijeme donošenja odluke o pretvorbi bio je Anto Pekić.
1991.
- Tvornica je bila na drugome mjestu u Europi po količini proizvedenog cigaretnog papira, a u svjetskim razmjerima držala je čak 5 % ukupne količine proizvedenog papira te vrste. Na tom vrhuncu uspješnosti u tvornici je radilo čak 1.150 radnika, a 80 % ukupnih proizvoda izvozio se.
- Na dan 31. prosinca 1991. ukupna aktiva odnosno pasiva Poduzeća iznosila je 1.476.789.000.- HRD (Hrvatski Dinar - hrvatska valuta prije Hrvatske Kune).
- Za 1991. ostvareni su ukupni prihodi u iznosu 1.329.159.000.- HRD, rashodi u iznosu 1.585.340.000.- HRD, te je iskazan gubitak u iznosu 256.181.000.- HRD.
- Direktor Poduzeća u vrijeme donošenja odluke o pretvorbi bio je Anto Pekić.
- Nažalost, nastupila su teška ratna i poratna vremena iz kojih se Tvornica više nije mogla izvući. Zastarjela tehnologija i gubitak tržišta doveli su do otpuštanja radnika i na kraju do zatvaranja pogona.Tvornica papira je izgubila gotovo svo svoje nekadašnje tržište što je konačno dovelo do ogromnih gubitaka, pokretanja stečajnog postupka te njegovim okončanjem 2005. godine ova nekad slavna tvornica prestala je postojati.
1992.
- radnički savjet Tvornice 17. lipnja donosi odluku o pretvorbi poduzeća. Predsjednik radničkog savjeta bio je Nikola Ružić.
- Poduzeće je imalo 1 076 zaposlenika.
- Prema odluci o pretvorbi, temeljni kapital Poduzeća iznosio je 4.603.144.000.- HRD ili 35.408.800,- DEM i podijeljen je na 354 088 dionica svaka nominalne vrijednosti 100,- DEM.
- Komisija za pretvorbu Poduzeća 17. lipnja 1992. donosi Program pretvorbe Poduzeća. Programom pretvorbe Poduzeće se pretvara u dioničko društvo upisom i prodajom dionica, te prijenosom neupisanih dionica Fondu i fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja.
1993.
- Nakon obavljenog postupka pretvorbe u srpnju 1993., Poduzeće je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Fi-11427/94 upisano u sudski registar kao "dioničko društvo Tvornica papira Rijeka", sa sjedištem u Rijeci, Ružićeva 32. Temeljni kapital iznosio je 52.667.676,00 kn ili 29.034.000,- DEM (njemačka marka) prema tečaju 1.814.- HRD = 1,- DEM na dan izdavanja rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju i podijeljen je na 290 340 dionica, svaka nominalne vrijednosti 100,- DEM.
- Oglašena je prodaja 145 170 dionica, svaka nominalne vrijednosti 100,- DEM, na način da zaposleni i ranije zaposleni imaju pravo prvenstva i pravo na popust.
- 28. prosinca 1993. održana je osnivačka skupština "dioničkog društva Tvornica papira Rijeka". Donesen je statut Društva, izabran je predsjednik skupštine, te su imenovani članovi upravnog i nadzornog odbora.
1994.
- Žiro račun Društva je od kolovoza 1994. do otvaranja stečajnog postupka u svibnju 2000. bio u stalnoj blokadi, a za 1994. iskazan je gubitak u iznosu 26.834.735,00 kn. U kolovozu 1995. prekinuta je proizvodnja zbog nelikvidnosti.
1995.
- Tvornica je konstituirana kao dioničarsko društvo u vlasništvu fondova i malih dioničara.
- U kolovozu 1995. proizvodnja je prekinuta zbog nelikvidnosti koja je onemogućila nabavu sirovina i repromaterijala.
- Prema financijskim izvještajima za 1995. iskazan je gubitak u iznosu 46.763.177,00 kn.
1996.
- Tvornica je prestala s radom.
- Za 1996. ukupan gubitak iznosi 130.597.653,00 kn, a gubitak iznad visine kapitala bio je 20.215.851,00 kn.
- Prihodi Društva u 1996. u odnosu na 1994. smanjeni su za 78.929.076,00 kn ili 70,0%, a rashodi za 69.301.948,00 kn ili 49,6%. Pad prihoda i rashoda bio je rezultat neostvarene planirane prodaje.
- Uprava Društva je u svibnju 1996. donijela Program sanacije i uputila zahtjev Vladi Republike Hrvatske za otvaranje postupka sanacije u skladu sa Zakonom o sanaciji određenih poduzeća.
1999.
- U razdoblju od 1997. do 1999. Ministarstvo gospodarstva je donijelo tri prijedloga sanacije i privatizacije Društva na temelju ponuda zainteresiranih kupaca i to: društva "Severoslovenske celulozky a papierne, a.s. Ružomberok" iz Slovačke, društva "Glumina banka" d.d. iz Zagreba i društva "Vidra" d.o.o. iz Zagreba. Od zaključenja kupoprodajnog ugovora odustalo je društvo iz Slovačke koje je podnijelo prvu ponudu za kupnju koncem 1996.
- Ministarstvo je prihvatilo ponudu društva Glumina banka d.d. iz Zagreba. Od preuzetih obveza iz ugovora "Glumina banka" je podmirila dugove samo u iznosu 8.661.652,00 kn i plaće radnicima u iznosu 5.709.411,00 kn, uz jamstvo Vlade realizirala inozemni kredit u iznosu 10.000.000,- DEM. Zbog neispunjavanja ugovornih obveza početkom veljače 1999. Fond je raskinuo ugovor s kupcem "Glumina banka", a dionice su vraćene prodavateljima.
- Tvornica je ponovno puštena u pogon, ali je nakon nekoliko mjeseci ponovno prestala s radom.
2000.
- 2. svibnja 2000. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-61/2000 pokrenut je stečajni postupak.
- Prije otvaranja stečajnog postupka Društvo je imalo 306 zaposlenika, i svi su tokom stečajnog postupka dobili otkaze.
- Do otvaranja stečajnog postupka zaposlenicima nisu isplaćene dvije trećine plaća za razdoblje od lipnja 1998. do 30. lipnja 1999., plaće za srpanj i kolovoz 1999. te od prosinca 1999.
- U vrijeme pokretanja stečajnog postupka Društvo nije imalo ugovorenih poslova.
2004.
- Obavljena je revizija pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Tvornica papira Rijeka, Rijeka. Revizija je obavljena u razdoblju od 5. travnja do 12. srpnja 2004.
- Od 30. kolovoza 1994. do 2. svibnja 2000. žiro račun Društva je neprekidno blokiran, a stečajni postupak pokrenut je sa zakašnjenjem od pet i pol godina. Žiro račun je bio u neprekidnoj blokadi 2 050 dana.
- Tvornica papira d.d. je dana 28. prosinca 2004. godine objavljuje prodaju imovine tvornice kao stečajnog dužnika, a prodajom su tada također bili obuhvaćeni i strojevi čija procijenjena vrijednost iznosi 600.000,00 kuna.
2005.
- Tvornica je otišla u stečaj, tvorničke zgrade su uglavnom rasprodane.
- 28. prosinca 2004. riječka gradska uprava za 2,5 milijuna kuna otkupila je od Tvornice papira d.d. u stečaju zemljište i upravnu zgradu na lokalitetu Marganovo, što je omogućilo da se bivšim radncima isplati dio tražbina u sklopu stečajnog postupka. Riječ je o 17.663 četvornih metara zemljišta i gospodarskoj zgradi s više od tri tisuće četvornih metara. Nekretnine Tvornice papira su kupljene kako bi se taj prostor preuredio za kulturne programe za mlade, kao što su rock koncerti i drugi umjetnički sadržaji. Među ostalim, predviđeno je uređenje višenamjenske glazbeno-scenske dvorane.
- Pojavila se prva studija prenamjene Hartere, bivše tvornice papira, a izradio ju je samoinicijativno arhitektonski biro "Randić&Turato". Arhitekti Saša Randić i Idis Turato, u to vrijeme partneri, udružili su se glazbenikom Damirom Martinovićem – Mrletom i Simonom Dejhallom s kojima su osnovali "Klub ljubitelja buke" i pokrenuli festival "Hartera" koji je svoje prvo izdanje doživio te godine. Cijela priča krenula je iz potrage za adekvatnim koncertnim i klupskim prostorom u Rijeci, zbog čega su se obratili gradonačelniku koji je njihova nastojanja podržao prijedlogom da se bivše tvorničke hale što ih je Grad kupio od Tvornice papira u stečaju prenamijene u prostore za kulturna i glazbena događanja mladih.
2007.
- Dana 21. prosinca 2007. godine, Odbor vjerovnika Tvornice papira d.d. u stečaju Rijeka, na svojoj 38. sjednici, donio je Zaključak kojim se odobrava da stečajni upravitelj Željko Ocelić, dipl.oec., pokretne stvari - papirni stroj, prenese u vlasništvo Grada Rijeke bez naknade, sve u cilju očuvanja industrijske baštine te je u tu svrhu dana 01. travnja 2008. godine sačinjen Zapisnik o primopredaji navedenih pokretnina kojim je pismeno reguliran prijenos posjeda ovih pokretnina.
- U svrhu procjene vrijednosti strojeva, Odjel gradske uprave za kulturu dana 24. ožujka 2009. godine imenovao je Komisiju za procjenu vrijednosti strojeva. Komisija je uočila važnost strojeva koju bi imali kao budući eksponati s izložbenim vrijednostima.
Odlikovanja i nagrade koja je "Tvornica Papira Rijeka" dobila na raznim izložbama | |
1835. I industrijska izložba u Beču | srebrna medalja. |
1839. II industrijska izložba u Beču | zlatna medalja |
1842. izložba u Pešti: | srebrna medalja. |
1845. izložba Beču | zlatna medalja. |
1846. izložba u Pešti | zlatna medalja. |
1851. izložba u Londonu | velika brončana medalia sa počasnom diplomom. |
1854. izložba u Munchenu | velika brončana medalia. |
1855. izložba u Parizu | velika srebrna medalja. |
1862. izložba u Londonu | velika brončana medalja sa počasnom diplomom. |
1864. izložba u Zagrebu | srebrna medalja. Istodobno gospodin Charles Meynier dobiva jedno visoko odlikovanje. |
1867. izložba u Parizu | izvan natjecanja, član suda. |
1873. izložba u Beču | izvan natjecanja, član suda. |
1878. izložba u Parizu | zlatna medalja. |
1885. izložba u Budimpešti | velika počasna diploma |
1888. izložba u Melbournu | Order of merit. |
I888. izložba u Barceloni | zlatna medalja. |
1889. izložba u Parizu | Grand Prix. |
1896. izložba u Budimpešti | izvan natječaja, član suda G. Hinko. Meynier dobiva jedno visoko odlikovanje. |
TVORNICA PAPIRA RIJEKA
Upravni odbori, Nadzorni odbori, Direktori ili uprave u periodu od 1992. do 2000. godine, ljudi koji su ugasili Harteru:
1. Upravni odbor:
- Darko Čargonja, predsjednik od 24. studenoga 1992. do 16. siječnja 1996.
- Anton Cerin, od 24. studenoga 1992. do 28. prosinca 1993.
- Nikola Carević, od 24. studenoga 1992. do 28. prosinca 1993.
- Mirko Vrtodušić, od 24. studenoga 1992. do 28. prosinca 1993.
- Gordana Pavletić, od 24. studenoga 1992. do 28. prosinca 1993.
- Damir Tomac, od 28. prosinca 1993. do 16. siječnja 1996.
- Nikola Modrić, od 28. prosinca 1993. do 16. siječnja 1996.
- Mira Pastović, od 28. prosinca 1993. do 16. siječnja 1996.
- Božidar Gulin, od 28. prosinca 1993. do 16. siječnja 1996.
2. Nadzorni odbor:
- Mirko Vrtodušić, predsjednik od 28. prosinca 1993. do 14. prosinca 1995.
- Ivan Modrah, od 28. prosinca 1993. do 16. siječnja 1996..
- Nikola Ružić, od 28. prosinca 1993. do 16. siječnja 1996.
- Vlatka Parac, predsjednik od 14. prosinca 1995. do 16. siječnja 1996.,
član od 16. siječnja 1996. do 28. prosinca 1999.
- Boris Carević, predsjednik od 16. siječnja 1996. do 28. listopada 1998.
- Franjo Kaštelan, zamj. predsjednika od 16. siječnja 1996. do 28. listopada 1998.,
predsjednik od 28. listopada 1998. do 28. prosinca 1999.
- Aldo Udović, od 16. siječnja 1996. do 28. prosinca 1999.
- Borislav Perožić, od 16. siječnja 1996. do 28. prosinca 1999.
- Miljenko Bilić, član od 16. siječnja 1996. do 28. listopada 1998.,
zamjenik predsjednika od 28. listopada 1998. do 28. prosinca 1999.,
predsjednik od 28. prosinca 1999. do 28. prosinca 1999.
- Marko Marčinko, od 28. prosinca 1999. do 28. prosinca 1999.
- Zlatan Šnauc, od 28. prosinca 1999. do 28. prosinca 1999.
- Marijan Ključariček, član od 28. prosinca 1999. do 28. prosinca 1999.,
zamjenik predsjednika od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
- Milan Oršanić, od 28. prosinca 1999. do 28. prosinca 1999.
- Zlatko Grgić, predsjednik od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
- Konstantin Lukić, od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
- Zlatko Mance, od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
- Alojz Matijašević, od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
3. Direktor ili uprava:
- Anto Pekić, od 1. lipnja 1992. do 31. svibnja 1993.
- Milan Oršanić, pomoćnik direktora 1. lipnja 1992. do 28. prosinca 1993.,
direktor od 28. prosinca 1993. do 8. ožujka 1994.,
predsjednik od 8. ožujka 1994. do 20. srpnja 1995.
- Franjo Kaštelan, član od 8. ožujka 1994. do 16. siječnja 1996.,
predsjednik od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
- Gordana Pavletić, član od 8. ožujka 1994. do 16. siječnja 1996.
- Dražen Mesić, predsjednik od 20. srpnja 1995. do 16. siječnja 1996.,
direktor od 16. siječnja do 28. prosinca 1999.
- Branka Vincelj, član od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
- Vladimir Benac, član od 28. prosinca 1999. do 2. svibnja 2000.
- Željko Ocelić, stečajni upravitelj od 2. svibnja 2000.
Kreirao: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini
"Hartera" je tijekom 180 godina neprekidne proizvodnje, proživljavala i ratove, poplave, požare i gospodarske krize, koji su je znali dobro uzdrmati, ali bi je njezini vlasnici novim financijskim ulaganjima uvijek iznova osposobljavali za rad. Sve do devedesetih godina prošlog stoljeća tvornica je uspješno poslovala. Kada je ponovo dobila nove "vlasnike" koji nisu bili na razini prethodnih ni po volji ni po ljubavi prema tvornici i njenim radnicima, a ni prema Rijeci. Nakon toga nastupila su teška ratna i poratna vremena iz kojih se "Hartera" više nije mogla izvući. Zastarjela tehnologija i gubitak tržišta doveli su do otpuštanja radnika i na kraju do zatvaranja pogona.
Veći dio riječke gospodarske propasti dogodio se tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, u doba rane vladavine HDZ-a, razdoblja u kojem je izgubljeno više od 30.000 radnih mjesta. Nepovratno su nestali "Croatia Line" (bivša Jugolinija) s oko 3.000 zaposlenih i više od 50 brodova u floti koji su povezivali Rijeku sa svim svjetskim kontinentima. Ironijom sudbine, zadnji brod "Croatia Linea" koji je prodan u staro željezo zvao se "Hrvatska".
Nestala je i prateća metalna industrija koja se naslanjala na brodogradnju kao što je "Rikard Benčić", "Vulkan" i "Torpedo" u kojima je radilo gotovo 4.000 ljudi. Još oko 4.000 radnih mjesta ugasilo se u "Harteri", "Tvornici konopa" i "Brodomaterijalu". Građevinski div GP "Primorje" gdje je u najboljim vremenima radilo gotovo 9.000 ljudi također je nestao.
Sve ove tvrtke redom se smatraju žrtvom tranzicije na hrvatski način i tehnološke zaostalosti na prijelazu iz dogovorne u tržišnu ekonomiju koja im nije morala presuditi da nije bilo divlje privatizacije na hrvatski način i nekontroliranih i dugotrajnih stečajeva u kojima imovina u pravilu nije bila ni približno dovoljna za pokriće dugova. Kakvu takvu tranziciju prošli su "3. maj" koji je sa "socijalističkih" 7.000 radnika došao do okvirne brojke od 3.000 zaposlenih, te "Luka Rijeka" koja je brojke smanjila još radikalnije, te je nevjerojatnih 7.000 zaposlenih sredinom osamdesetih smanjeno na sadašnjih oko 800 radnika.
Sve što je danas ostalo od nekad slavne riječke Tvornice Papira je kolodrob na Koblerovom trgu, danas fontana
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Izvor:
- Nenad Labus
- Stručni rad , Maja Hadžić, Branka Lozo: Historical Overview of the development of the Rijeka Paper-mill
- Riječka Baština, Upravna zgrada Tvornice papira
- RUSSELL JONES: The Smith & Meynier Paper Mill in Croatia
- Mladen Grgurić, Tvornica papira Rijeka, Muzej grada Rijeke, Rijeka 2007.
- Danilo Klen, Ante Gusej: Tvornica papira Rijeka., Izdavač: Tvornica papira, Rijeka, Bolzano, Italy, Athesiadruck, 1971.
- REPUBLIKA HRVATSKA, DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU, IZVJEŠĆE O OBAVLJENOJ REVIZIJI PRETVORBE I PRIVATIZACIJE, TVORNICA PAPIRA RIJEKA, RIJEKA, srpanj 2004.