Valiani Leo (Leo Weiczen)
Rođen: Rijeka 9. veljača 1909.
Umro: Milano 18. rujan 1999.
Roditelji: Adolf Weiczen (Ianoșda, Romania, 1874 - Rijeka, 1924.) i Marguerita rođena Geller (Brčko, 1885 - ??)
Braća: ??
Supruga: Nidia
Djeca: sin Rolando
Političar, socijalist, novinar i talijanski senator. Komunističkoj partiji pridružio se u vrlo mladoj dobi i ostao joj vjeran do 1939. godine. Protagonist "Talijanskog otpora" i rođenja republikanske Italije, povjesničar, novinar, doživotni senator i čovjek najvišeg morala.
Leo Valiani rođen je u gradu koji je u to vrijeme pripadao Ugarskoj. Valiani je smatrao novinarstvo svojim pozivom. Pisao je za ugledni tjednik "l'Espresso" 35 godina, te surađivao sa "Il Mondo", "Corriere della Sera", "Rivista storica italiana", "Critica sociale".
Rođen je u Rijeci kao Leo Weiczen, mlađi od dvoje djece, ali u osamnaestoj je godini talijanizirao prezime u Valiani.
Potječe iz židovske obitelji koja se doselila iz Bosne i kojoj je materinji jezik bio njemački. Otac Adolf Weiczen bio je trgovac brašnom, zastupnik mlina u Bekescsabi. Majčina mama, Caterina Herzl, bila je sestrična drugog koljena Theodora Herzla, osnivača modernog cionizma.
Školovao se za vrijeme režima Benita Mussolinija.
U dobi od sedam godina, 1916. godine, seli se s obitelji u Budimpeštu gdje ostaju do 1919. Tu uz njemački i talijanski počinje govoriti i mađarski. U toku svog života, naučiti će još i engleski, francuski, španjolski, srpsko-hrvatski i ruski
Sa 16 godina ostaje bez oca, napušta gimnaziju te se zapošljava u "Banca mobiliare di Fiume".
U rujnu 1926. odlazi u Milano gdje upoznaje upoznaje Carla Rossellija i Pietra Nennija sa kojima započinje njegova opozicija i protivljenje tadašnjem talijanskom režimu. Radi toga je 2. ožujka 1928. osuđen za zločin protiv državne sigurnosti i 27. veljače 1928. uhićen i poslan u zatvor Santo Stefano na otoku Ponzo. Tu se pridružuje otočkoj ilegalnoj komunističkoj organizaciji.
1927. talijanizira prezime u Valiani.
Nakon godinu dana zatvora vraća se u Rijeku sa propagandnim materijalom, ali je u veljači 1931. uhićen dok je distribuirao taj materijal u riječkoj luci. Osuđen je na dvanaest godina i sedam mjeseci zatvora. Poslan je u zatvor Civitavecchia kraj Rima, gdje je ostao do ožujka 1936. godine jer je kazna amnestijom smanjena na 5 godina. 
Protjeran je iz Kraljevine Italije i odlazi u Pariz, gdje postaje suradnikom novina "Grido del Popolo". Francuska policija uhitila ga je 1939. godine i zatvorila u koncentracioni logor na Pirinejima.
Nakon nacističke okupacije Francuske, u listopadu 1940. uspijeva pobjeći iz logora te preko Maroka stiže u Meksiko. Tamo će upoznate neke od istaknutijih pripadnika međunarodnog radničkog pokreta, poput Juliána Gorkina i Victora Sergea, te objaviti prvu povijesnu studiju, "Storia del socialismo nel secolo XX".
1939. godine odlučuje napustiti Komunističku partiju i raskinuti sa Sovjetskim Savezom.
Vratio se u Italiju 1943. godine. Naime, Britanski SOE (Special Operations Executive) šalje Valiania iza neprijateljskih linija u Italiju gdje se, preko Sicilije, probija sve do Rima. Nakon toga, odlazi na sjever gdje surađuje sa vođom pokreta otpora Ferrucciom Parriem i sa milanskim "Comitato di Liberazione Nazionale". Valiani je, kao predstavnik CLN-a, odlazio u Švicarsku na pregovore sa agentima Američke 
tajne službe - OSS (Office of strategic services). Među agentima bio je i Allen W. Dulles, budući šef CIA-e.
Zatim ulazi u partiju "Giustizia e Libertà" talijanski liberalno-socijalistički politički pokret koji je u kolovozu 1929. osnovala u Parizu skupina antifašističkih prognanika, kojima je vođa bio Carlo Rosselli. U partiji ga je dočekao ga je Franco Venturi, s kojim će biti vezan bliskim prijateljstvom.
Kada su Njemci zauzeli Italiju 8. rujna 1943., Leo je igrao vodeću ulogu u partizanskom ratu na milanskom frontu, zajedno s Sandrom Pertinijem, Pietrom Longom i Emiliom Sereniem.
Neposredno prije kapitulacije Mussolinijevog režima, Leo se pridružuje "Partito d'Azione" (PdA)", liberalno-demokratskoj stranci u kojoj su bili i Parri i Giorgio La Malfa. Zajedno sa Francom Venturiem, uređuje u ilegali "Quaderni di giustizia e liberta", te piše za "Italia libera" i 
"Voci d'officina".
Kao Član Ustavotvorne skupštine stranke, Valiani postaje sekretar PdA-e za sjevernu Italiju. S Pertinijem, Longom i Serenijem supodpisnik je odluke da Mussolinija trba streljati.
Od 4. do 8. veljače sudjeluje na prvom i jedinom kongresu PdA-e.
Izabran je u Costituentu (Assemblea Costituente) 1946. iz redova "Partita d'azione". Nakon neuspjeha stranke na Costituenti, Valiani odlučuje napustiti politički život i posvetiti se novinarstvu i pisanju povijesnih eseja.
Kao povjesničar, Valiani je dao važan doprinos proučavanju socijalizma i suvremene Italije.
1980. godine imenovan je doživotnim senatorom, što ga je potaknulo da se odluči pridružiti republičkoj parlamentarnoj skupini kao neovisni političar. Međutim, 1994-96. pridružuje se stranci "Democratici di Sinistra" ("Demokratska ljevica") koju je osnovao i bio joj predsjednik senator Libero Gualtieri, njegov stari prijatelj.
U epohi terorizma, bio je zagovornikom "čvrste linije" u obrani republikanske države, te protivnikom bilo kakvih pregovora ili kompromisa 
sa teroristima, čak i u najdramatičnijim trenucima kao za vrijeme otmice demokršćanskog premijera Alda Mora 16. ožujak 1978. od strane "Crvenih brigada"
Predsjednik Sandro Pertini, njegov stari suborac, imenovao ga je, radi visokih zasluga, doživotnim senatorom 12. siječnja 1980. godine. Do tog trenutka, osim Valiania, samo je 16 drugih imalo tu čast.
U subotu, 18. rujna 1999. godine, Leo Valiani umire u Milanu, nakon što je prije sedam mjeseci proslavio svoj devedeseti rođendan. Pokopan je na gradskom groblju "Cimitero Monumentale" u glavnoj kapeli.
DJELA:
- Storia del socialismo nel secolo XX, Edizioni (1945)
- Tutte le strade conducono a Roma (1947);
- Storia del movimento socialista. Volume I: L'epoca della prima internazionale, La Nuova Italia (1951)
- Questioni di storia del socialismo, Giulio Einaudi Editore, 1958.
- Dall'antifascismo alla Resistenza, Editorial: Milano 1959.
- Il Partito socialista italiano nel periodo della neutralità, 1914-1915, Milano, Feltrinelli (1963)
- La dissoluzione dell'Austria-Ungheria, Milano, Il Saggiatore (1966)
- L'historiographie de l'Italie contemporaine, Geneva: Librairie Droz. 1968.
- Azionisti, cattolici e comunisti nella Resistenza (in collab. con G. Bianchi ed E. Ragionieri), Franco Angeli Editore (1971)
- Il Partito d'azione nella Resistenza (1971)
- La lotta sociale in Italia e l'avvento della democrazia, Editore: UTET (1976)
- La sinistra democratica in Italia, Edizioni della Voce, 1977.
- L'Italia di De Gasperi, con una testimonianza di Giovanni Spadolini, Firenze, Editore: Felice Le Monnier, 1982.
- Sessant'anni di avventure e battaglie, Riflessioni e ricordi raccolti da Giorgio Pini, Milano, Rizzoli, 1983.
- I Governi Spadolini e la lotta al terrorismo, Edizioni della Voce, 1983.
- Scritti di Storia. Movimento socialista e democrazia, Milano, SugarCo Edizioni, 1983.
- Spadolini e la storia dell'Italia contemporanea. Quarant'anni di insegnamento e di studi. Firenze, Mondadori Education, 1991.
- Testimone del Novecento, Collana Il filo rosso, Passigli, 1999,
KARIJERA:
- 12. siječnja 1980. Senatore a vita, di nomina del Presidente della Repubblica (Convalida: 23 gennaio 1980) (doživotni senator, imenovan od strane predsjednika Republike (Validacija: 23. siječnja 1980.)
MANDATI:
- Consulta Nazionale (Nacionalno vijeće)
- Assemblea Costituente (Ustavotvorna skupština)
- VIII Legislatura Senato (od 12. siječnja 1980., doživotni senator, nominiran od predsjednika Republike)
- IX Legislatura Senato (zakonodavno tijelo Senata)
- X Legislatura Senato
- XI Legislatura Senato
- XII Legislatura Senato
- XIII Legislatura Senato (9. svibnja 1996. - 18. rujna 1999.)
UREDI U SENATU DODJELJENI PO ZAKONU:
- Član Senata od 9. svibnja 1996. do 18. rujna 1999. godine
- 11. Stalna komisija za rad, socijalno osiguranje:
- Član od 29. travnja 1998. do 21. srpnja 1998
- Član od 22. srpnja 1998. do 4. ožujka 1999
- 12. stalna komisija (higijena i zdravstvena zaštita):
- Član od 5. ožujka 1999. do 18. rujna 1999. godine
- 13. stalna komisija (teritorij, okoliš, ekologija):
- Član od 30. svibnja 1996. do 28. travnja 1998
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Senato della Republica, Senatori, Leo VALIANI
- GENI, Prof. Senatore Leo Valiani
- Biografie, Leo Valiani
Background picture copyright: 