Vlatković Anton

Rođen: Grobnik?, 1725.??
Umro: 4. veljače 1785. (60 godina)

Roditelji: otac ?? - majka Elizabeta (rođena Zierer)
Braća: ??

Supruga: Rosalija Carina (Bakar, 1723. ?? - 8. ožujka 1807.)
Djeca: Mariam Juliana, krštena 20. svibnja 1758., Josephus, kršten 20. srpnja 1760., Maria, krštena 20. prosinca 1763., blizanke Aloisem Luciam i Elizabet, rođene 10. listopada 1766.

Anton Vlatković, "Sv. Luka slika Bogorodicu", župna crkva sv. Luke, Rukavac

Slikar Anton Vlatković, potomak je obitelji Zierer, poznatih drvorezbara i slikara, aktivnih u Rijeci i na području Hrvatskog primorja. Najpoznatiji predstavnik te obitelji bio je Mihovil Zierer (? - Grobnik, 28. travnja 1739.), koji je zajedno sa svojim sinom Franjom i suradnikom Joanom Sneitom izradio sav drveni namještaj u sakristiji i katedrali u Krku. Također, njegova je radionica radila korske klupe u Kastvu, Mošćenicama, ali i u brojnim drugim mjestima Hrvatskog primorja.

Mihovil Zierer je imao tri sina i dvije kćeri: najstariji sin, Anton Florentin, bio je svećenik i kanonik zborne crkve grada Grobnika, Josip je bio graditelj orgulja - organifex, dok je Fran bio drvorezbar poput oca. Mihovilova starija kći zvala se Marijana i bila je udana za riječkog slikara kranjskog podrijetla Giovannija Battistu Fogenta (Fogent/Fagienz/Fayent) (Višnja Gora, 1690. - Rijeka, 8. rujna 1768.), a najmlađa je kći Elizabeta iz svojeg prvog braka, s izvjesnim Vlatkovićem, imala sina Antona. To je naš Anton Vlatković o kojem govori ovaj članak. Elizabeta se navodi kao udovica do 16. travnja 1728. godine, kada se prvi puta spominje kao Elizabeta Petrovich, i kuma je na krštenju sa svojim bratom Josipom, organifexom. Udala se za pučkog suca Matiju Petrovića.

Ta je obitelj bila je rodbinskim vezama povezana sa svim važnijim obiteljima iz prve polovice 18. stoljeća na širem riječkom području, od kojih se ističu obitelj Carina iz Bakra, obitelj Orlando iz Rijeke, Svilocossi iz  Dubrovnika te brojne druge.

Nažalost, u Grobniku nema zapisa o njegovu rođenju, a godinu njegova pretpostavljenoga krštenja/rođenja, 1725., smo dobili tako šta smo od godine njegove smrti oduzeli njegove godine u vrijeme smrti.

Anton Vlatković prvi se puta spominje u matičnoj knjizi krštenih 2. siječnja 1739. godine, no ne svojim krštenjem, već kao kum na krštenju.

Anton Vlatković, Propovijed Ivana Krstitelja, crkva Majke Božje od Porta, Bakar

S obzirom na to da se Anton ne spominje u matičnim knjigama od 1748. do 1750. godine, a kasnije se spominje kao malar (moler, pitur) prilikom dvaju krštenja, na kojima je bio kum zajedno sa svojom majkom, može se pretpostaviti da je u tom razdoblju bio na školovanju, najvjerovatnije u Ljubljani, ali postoji i mogućnost da se školovao u radionici svoga tetka, Giovannija Battiste Fogenta, koji je također bio slikar.

Anton se prvi puta spominje s Rosalijom Carinom 28. ožujka 1746. godine kada su bili kumovi na jednom krštenju. Kasnije će ona postati njegovom ženom.

6. siječnja i 12. kolovoza 1753. godine Vlatković se spominje kao "pictor" (slikar) u matičnoj knjizi krštenih na Grobniku kada je bio krsni kum.

11. siječnja 1754. godine Vlatković se ženi Rosalijom Carinom, kćeri Antona Carine koji je od 1736. do 1755. godine, na funkciji grobničkog porkulaba, a kasnije se on naziva kaštelanom (filia Actualis Dni Castellani Canonico). Porkulab je imao pravo potvrđivati pučke oficijale odnosno suce, bio je nazočan kod svake pravde odnosno sudovanja u kaštelu, izabirao je blago gospodsko koje su davali grobnički podložnici, a brinuo se čak i o regularnoj prodaji vina. Rosalijina mama Suzana Svilocossi, rođena je u Rijeci 21. kolovoza 1692. godine112 i bila je kći pomorskoga kapetana Petra plemenitog Sviloccosija, koji je bio dubrovački konzul u Rijeci.

Obitelj Carina, podrijetlom iz Bakra, imala je status plemićke obitelji. Uz Rosaliju, Anton i Suzana su imali i kćer Elizabetu.
Ubrzo nakon vjenčanja njih su dvoje kumovi na krštenju, a Vlatković je ponovno zapisan kao pictor (slikar).

Najstarija kći Antona i Rosalije, Mariam Juliana, udala se 9. veljače 1772. godine za Bartola Maršanića u crkvi sv. Filipa i Jakova u gradu Grobniku, na oltaru sv. Ružarija. Maršanić je bio sin njezine tete, majčine sestre, što znači da se udala za svog bratića. S njim je imala dvojicu sinova - Tomu Adama, rođenog 20. prosinca 1772. godine, i Antonija, rođenog 31. prosinca 1774. godine.

Anton Vlatković, Ex voto sličica sa sv. Kuzmom i Damjanom, župna crkva sv. Kuzme i Damjana, Sv. Kuzam

Sin Josip spominje se kao kum na krštenju 6. lipnja 1787. godine, a nakon toga nisu pronađeni podaci o njegovom životu. U matičnoj knjizi umrlih u Grobniku nije upisan, kao ni u knjizi vjenčanih. Postoji mogućnost da je odselio u neko drugo mjesto, no zasad nema sigurnih podataka o tome.

U Državnom arhivu u Zagrebu sačuvana je oporuka druge kćeri, Marije, datirana 26. listopada 1829. godine. Iz nje saznajemo da se ona nikad nije udala jer se još uvijek navodi kao Vlatković. Imetak joj nije bio velik, a ostavila je čak 100 forinti crkvi sv. Trojstva u Grobniku za njezinu obnovu. Podaci o njezinoj smrti u matičnoj knjizi umrlih u Grobniku nisu pronađeni

Aloisija Lucija udala se za Frana Orlanda. Za to nema zapisa u matičnoj knjizi vjenčanih u Grobniku ni u Rijeci, no ona se navodi kao njegova žena u zapisu protokola u Grobniku 9. lipnja 1822. godine, kada zajedno sa svojom sestrom Marijom Vlatković prodaje obiteljsku kuću zajedno s vrtom Matiji Durbešiću. Daljnji podaci o njoj nisu poznati.

Elisabet se udala za Georgija Fischera 4. studenog 1805. godine u Rijeci. Njezina daljnja sudbina nije poznata.

Anton Vlatković je u matičnu knjigu umrlih u Grobniku upisan 4. veljače 1785. godine. Navodi se da je imao otprilike 60 godina. S obzirom na navedeno, kao godinu krštenja/rođenja možemo otprilike pretpostaviti 1725. godinu.

Njegova je žena Rosalija zapisana kao umrla u matičnim knjigama 8. ožujka 1807. godine. Iz tog zapisa također dobivamo njezinu približnu godinu krštenja (1723. godina), jer za sada nije pronađen zapis o njezinom krštenju u Bakru, gdje se rodila.

Antonov je slikarski opus do sada bio nepoznat. Danas mu se mogu pripisati ukupno tri djela. Riječ je o potpisanoj slici "Sv. Luka slika Bogorodicu" iz župne crkve sv. Luke u Rukavcu, slici "Propovijed Ivana Krstitelja" u crkvi Majke Božje od Porta u Bakru i o ex voto sličici "v. Kuzma i Damjan" u istoimenoj crkvi u Sv. Kuzmu iznad Bakra. Vlatkovićevo slikarstvo može se približiti srednjoeuropskom slikarskom krugu.

 

ZASADA POZNATI SLIKARSKI OPUS:

• Slika "Sv. Luka koji slika Bogorodicu",oko 1765. godine, ulje na platnu, 100 x 80 cm župna crkva sv. Luke, Rukavac,
• Oltarna pala "Propovijed Ivana Krstitelja", oko 1750. godine, ulje na platnu, 300 x 181 cm, crkva Majke Božje od Porta, Bakar
• Zavjetna slika "Sv. Kuzam i Damjan", datacija nepoznata, 37 x 27 cm, župna crkva sv. Kuzme i Damjana, Sv. Kuzam
• vjerojatno "Sv. Aja" (dominikanski, nekad augustinski, samostan Sv. Jeronima u Rijeci).

 

 

 

Kreirao: SEAS

Izvor:

• Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Vlaše, Antonella, Slikar Anton Vlatković (1725.?-1785.) (Mentor: prof. dr. sc. Nina Kudiš)

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice