Weiss Antun Matija
Rođen: oko 1661
Umro: Graz, Austrija, 21. listopada (studeni?) 1738.
Antun Matija Weiss bio je carski potpukovnik i vrhovni austrijski zemaljski vojni inženjer, glavni arhitekt i inženjer na gradnji Karolinske ceste, prve prave ceste između Zagreba, Karlovca i Rijeke, a također Bakra i Kraljevice, tada značajnih pomorskih središta, koja je građena u razdoblju od 1726. do 1732. godine. Osim što je bio arhitekt i graditelj, Weiss se do gradnje se Karoline istakao i kao "crtač" - "Architekturzeichner".
Bio je porijeklom iz Alt Breisacha na Rajni u njemačkoj pokrajini Baden Wurttemberg.
U dokumentima možemo pronaći nekoliko varijanti imena Matije Weisa, graditelja Karoline, prve moderne ceste koja je povezivala sjeverne, kopnene dijelove Hrvatske s njezinim Primorjem: Antonius/Anton/Antoine Matthias/Mathias Weiss/WeiB/Weis. Cesta je nazvana Karolina ili Karolinška cesta po kralju Karlu III. Habsburškom, caru Svetog Rimskog Carstva, Hrvatsko-Ugarskiom kralju te kralju Aragona i Kastilje.
Iako je njegova uloga u gospodarskoj povijesti Hrvatske velika, danas se o njemu ne zna gotovo ništa.
I dok su gradnja Lujzinske ceste s početka 19. stoljeća i njezin graditelj podmaršal Josip Filip Vukasović (1755. - 1809.) daleko bolje obrađeni u historiografiji, o ovoj starijoj cesti se daleko manje govori.
Prema podacima iz Knjige umrlih Župe sv. Leonarda u Grazu, Antun Matija Weiss sahranjen je 21. listopada 1738. u Grazu. u Matici umrlih nema ni točne godine, ni mjesta njegova rođenja. Ali poživio je 77 godina (Graz - St. Leonard, StM II, S. 525), pa je prema tome rođen negdje 1661.
U Matici je uz njegovo prezime Weiss ubilježeno slovo "v.", što bi trebalo označavati "von", titulu nižeg plemstva. Međutim, u indeksima austrijskog plemstva ne stoji da je Antun Matija Weiss dobio plemstvo, iako bi se, s obzirom na njegove zasluge i pothvate, moglo i sumnjati u to.
Požarevačkim mirom, potpisanim 21. srpnja 1718. godine između Habsburške Monarhije, Osmanskog Carstva i Venecije, stvorene su pretpostavke za uspostavu trajnijeg mira. Ovim ugovorom je Austrija dobila slavonske i banatske žitnice i omogućena joj je slobodna trgovina kopnom i morem, što će se, uz gradnju prometnog puta od Primorja prema Karlovcu i Zagrebu, pokazati presudnim za brži razvoj Rijeke, Bakra i Kraljevice.
Također, temeljem mirovnih ugovora potpisanim u Utrechtu (nakon Rata za španjolsku baštinu, potpisan između Francuske i europskih sila, te Španjolske i europskih sila ) i Rastattu (između Francuske i Austrije, 7. ožujka 1714.), car Karlo III/VI. je dobio španjolski dio Nizozemske, Milano, Napulj i Sardiniju, a kako je put na Sredozemlje kroz Crno more bio zatvoren sve do sredine XIX. stoljeća, riječni promet Dunavom, Savom i Kupom, a onda cestom do Rijeke ili Bakra, postao je životno važnim za Monarhiju iscrpljenu ratovima.
Car je pozvao strane stručnjake za vodogradnju da se uključe u izradu projekata mreže plovnih puteva od unutrašnjosti prema Rijeci. Istodobno je "Carska povlaštena orijentalna kompanija" sa sjedištem u Beču angažirala Antuna Matiju Weissa, vrhovnog austrijskog zemaljskog inžinjera, da izradi prijedlog nacrta spoja Primorja sa zaleđem kopnenim putem. "Carska privilegirana Orijentalna kompanija" je osnovana 27. srpnja 1719. Imala je sjedište u Beču, a djelovala je i u Trstu, Rijeci, Bakru, Kraljevici i Beogradu, gdje je podizala manufakture. Svrha joj je bila razvijanje trgovine između Habsburške monarhije i Azije. Weiss je kompaniji ponudio tri različita rješenja, a dvor se opredijelio za izgradnju ceste od Karlovca preko Gorskog kotara do Bakra i Rijeke.
Weiss je izračunao da bi tisuću petsto radnika uz troškove od 70.000 forinti moglo dovršiti cestu za dvije ljetne sezone. Kompanija je prihvatila prijedlog pa je u proljeće 1726. godine započela gradnja prve planinske ceste u našim krajevima. U čast svog osnivača, Karla III/VI, nazvana je Via Carolina Augusta ili Karolinska cesta.
Uz cestu su počela nicati nova naselja i razvijati se stara tako da će Fužine dobiti na značaju, a Mrkopalj i Ravna Gora steći će status kraljevskih trgovišta što će potaknut doseljavanje obrtnika i trgovaca, posebice iz Slovenije i Češke.
Cesta je pored trgovačkog imala i vojno značenje, jer se istovremeno s uređenjem prometnice gradila i austrijska ratna luka u Kraljevici.
U Rijeci Karolina kreće sa Sušaka, vjerovatno tadašnje luke na Riječini, preko današnje Piramide gdje se odvajaju ceste Karolina (današnja Kumičićeva ulica, prema Karlovcu) i Dorotea (današnje Šetalište XIII divizije, prema Martinšćici) sa time da je Dorotejska cesta puštena u promet 105 godina kasnije. Cesta Dorotea izgrađena je u potezu od Piramide do zaljeva Martinšćice 1833. za potrebe novoizgrađenog lazareta. Nazvana je po Mariji Doroteji od Würtenberga, supruzi austrijskog nadvojvode i ugarskog palatina Josipa, a puštena je u promet 2. lipnja 1833. zajedno s kompleksom novoga lazareta u Martinšćici. Na mjestu odvajanja te dvije ceste postavljen je spomenik na taj događaj, "Piramida" s natpisom na slavu cara Franje I., nadvojvode Josipa te guvernera Ferencza Ürmenyja. Na njoj su bila dva posvetna natpisa koji spominju gradnju dviju cesta. Natpis posvećen Karolini sljedećeg je sadržaja:
CAROLINA [AUG]USTO IUSSU [CARO]LI VI. (=sexti) IMP(eratori) MAX(imi) [AB HOC FLU]MINE AD PORTUM REG(iis) ET UTRINQVE [TRANS] ALPES AD COLAPINI [PER LX (=sexaginta) P]ASS(uum) MILL(ia) APERTA |
KAROLINA PO ZAPOVJEDI PREUZVIŠENOG KARLA VI (=šestoga) VELIKOG CARA OD OVE RIJEKE DO KRALJEVE LUKE I DALJE KROZ ALPE DO KUPE NA [tj. u dužini] 60 000 KORAKA (BI) OTVORENA |
16. rujna 1728. prolaskom austrijskog cara Karla VI./III. od Rijeke prema Bakru, Karolinska cesta je svečano otvorena. Car je krenuo na put u Kraljevicu da se uvjeri u napredovanje radova u novoj ratnoj luci.
Kreirao: SEAS
Izvor:
- Forum 051, Karolina - Weissova cesta, Autor: zokxy
- FLUMINENSIA, Car Karlo VI. (III.) u Rijeci, Piše: Goran Moravček