Wickenburg, Stefan (Wickenburg de Capello gf. István)
Rođen: Arad, Mađarska, 16. lipanj 1859.
Umro: Velence, Mađarska, 30. prosinac 1931.
Roditelji: Otac: major Edmund (Ödön) Gf. (6. veljače 1831. - Wadowice, Galicija, 11. ožujka 1871., samoubojstvo) Majka: Stefánia Gfn., rođena Horváth v. Zalabér (Söjtör, Mađarska, 1830. - 1921.)
Brat: Márkus gf. Wickenburg, oženjen za: Eszter Mária gfn Szapáry
Supruga: Mária Zsófia r. grófnő Pückler-Limpurg = Maria Sofia gfn. Pückler-Limpurg (franačka grana starog šlezijskog plemstva) (1865–1955).
Kći: Maria-Márka (Margit) gfn. Wickenburg, Udana za: Jenő Szentmiklósy (*Rijeka 27. IX. 1906. - Velence 11. VII. 1983.)
Adresa: Belveder, kuća Superina
Ministerijalni odjelni savjetnik, dr. prava.
Stefan Wickenburg je bio entuzijastični amaterski slikar i bio je ključan u tome da od 1891. nadalje Rijeka postane važno izložbeno mjesto kroz umjetničke izložbe Mađarskog društva za likovnu umjetnost i Nemzeti Szalon. Svoju vrijednu numizmatičku zbirku ostavio je gradskom muzeju u Székesfehérváru.
Nakon djetinjstva ispunjenog događajima u Mađarskoj, Meksiku i Galiciji, Stefan je od 1870. pohađao bečki Theresianum, a bio je i na dvoru kao paž od 1871–79. Započeo je studij prava i političkih znanosti na Sveučilištu u Beču 1877., a završio ga je u Budimpešti 1883. s doktoratom političkih znanosti.
Njegov uspon unutar hijerarhije državne službe bio je olakšan centralizacijskim naporima mađarske vlade koji su započeli na prijelazu stoljeća i značajno proširili ovlasti namjesništva.
Nakon kraćeg pripravničkog staža u poreznoj inspekciji Kraljevskog ugarskog ministarstva financija u Budimpešti, 1882. je premješten u poreznu upravu u Rijeci. U ožujku 1885. prelazi u Kraljevsku ugarsku vladu za Rijeku i ugarsko-hrvatsko primorje.
1901., u novoosnovanom namjesništvu Wickenburg je vodio političko-upravni resor i 1906. de facto preuzeo zastupanje sve odsutnijih namjesnika.
1909. imenovan je zamjenikom guvernera.
1910. imenovan je guvernerom i predsjednikom Pomorske uprave, a njegove glavne brige bile su provedba projekata centralizacije kao i nacionalizacija gradske policije i stacioniranje mađarske granične policije u lučkom gradu.
Također je podržavao provladine stranke u gradskom parlamentu (Rappresentanza). Za vrijeme svog mandata nije uspio raditi s lokalnom skupštinom zastupnika. To je promoviralo iredentizam talijansko stanovništvo. No, bombaški napadi na guvernerovu palaču u Rijeci 1913./1914. predstavljali su neuspjeh njegova političkog kursa.
Nakon njegove ostavke 1917., potaknute padom vlade Istvána Gf. Tisza protiv Borosjenőa i Szegeda, nastanjuje se u Mađarskoj.
Godine 1911. dobio je kineski Orden dvostrukog zmaja 1. stupnja 1. razreda (Chinese Imperial Order of the Double Dragon, (双龙宝星). (Shuānglóng Bǎoxīng)), a 1917. Veliki križ reda Franje Josipa s ratnim odlikovanjem (Kaiserlich-Österreichischer Franz-Joseph-Orden).
- 1888. - 1900. ministerijalni tajnik <Izvor: Guida di Fiume 1888:79>
- 1901. - 1906. odjelni savjetnik, političko-administrativni referent
- Od 1905. oženjen za Máriju Zsófiju Gfn., rođenu Gfn. Pückler u. Limpurg
- 1907. - 1909. ministarski savjetnik, referent
- 1909., XII. 7.. - 1910., XI. 13. v.d. guverner
- 1910., XI. 13. - 1917., VII. 31. guverner
- 30. XI. 1910. preuzeo ured. Svečana instalacija održana u crkvi, a ne municipiju. To je izazvalo parlamentarnu raspravu
- 9. XII. 1910. 21. VI. 1913. U dogovoru s vladom u Pešti raspustio Rappresentanzu, a ostavio Presidenzu i Delegazione municipale.
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Nadopunio: SEAS
Izvor:
- Österreichisches Biographisches Lexikon, Wickenburg (Capello von Wickenburg), Stephan (István) Gf
- Wikipedia, István Wickenburg