Završnik Josip

Rođen: Rijeka, 26.studeni 1769.
Umro: Bassanello kod Padove, Italija, 15. kolovoz 1853.

Hrvatski jezikoslovac, polihistor, preteča Ljudevita Gaja, pravopisni reformator i prethodnik narodnog preporoda. Iza sebe je ostavio impozantan broj rukopisa na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku.
Najčešće je svoje prezime pisao na njemačkom jeziku u obliku Sauerschnigg, rjeđe se potpisivao talijanskom grafijom — Savershnigg, a jednom je zabilježen i kao Zaveršnik. Svoje je ime, međutim, pisao uglavnom svojim latinskim oblikom — Josephus, ali je dosad nađeno i napisano u hrvatskom obliku kao Joso. Završnik je sam govorio da je po ocu Slovenac i slovenskog porijekla, iz Kranjske, ali rodnim je i sebi najbližim krajem smatrao upravo Rijeku, tadašnji omanji grad na desnoj obali potoka Rječina. Tokom svoga života i rada imao je malo kulturnih kontakata s rodnim gradom.

Bavio se pisanjem te je djela stvarao na hrvatskome, latinskom talijanskom jeziku. Koliko se do sada zna, napisao je dvadesetak djela od kojih mu je tiskano samo jedno.

Prvi rukopis - "Generalia Fundamenta et Principia politica" završio je u Zagrebu 1791. godine.

Već je 1801. predlagao dubrovačku štokavštinu kao temelj jedinstvenoga hrvatskoga književnoga jezika. Iste je godine, punih petnaest godina prije Ljudevita Gaja, sastavio nacrt hrvatskog pravopisa zasnovanog na uporabi dijakritika, a njegova osebujna grafija, koja bi — da je postala poznata javnosti, smatraju stručnjaci, mogla možda i presudni je utjecati na razvoj hrvatskog pisma. Htio je pokazati da se latinica može prilagoditi hrvatskim potrebama pomoću dijakritičkih znakova. Sastavio je i pravopis "Pravopisanje illyricsno", a objavljeno je u Padovi 1819. godine. Zanimljivo je da je 1812. godine tu grafiju nazivao "liburnijskom abecedom", tj. upravo imenom kraja odakle je sam bio rodom.

Zna se za 3667 stranica njegovih tekstova! Knjige i rukopisi nalaze se danas u Rijeci, Zagrebu, Berlinu, Krakovu i još tko zna gdje! Krakovski slavist Wacław Bartłomiej Twardzik je 1985. godine pronašao sedam Završnikovih rukopisa na hrvatskom jeziku koji se čuvaju u Biblioteka Jagiellońska u Krakovu. Oni su od 1844. bili vlasništvo Pruske kraljevske knjižnice u Berlinu, poslije Njemačke državne knjižnice. Za Drugog svjetskog rata čuvali su se na raznim mjestima, najposlije u samostanu Grussau (Krze- szow). Sovjetske su jedinice preuzele vlast u tom području pa su rukopisi završili u Krakovu.

Pretpostavlja se da je imao veoma veliku knjižnicu, najviše sa slavenskim djelima. Biblioteku je želio pokloniti Rijeci.

U znanstvenoj i stručnoj javnosti danas se naročito ističe i vrednuje njegovo djelo u jezičnom području.
Zanimljivo je da je prvi svoj rad, jednu pjesmu, na hrvatskom jeziku napisao tzv. bosansko-slavonskim pravopisom, i to u Ogulinu 1806. godine.

Prvi je u Hrvata 1819. napisao pravopis hrvatskog jezika, odnosno "pravopisanje iliričko" (pravogovor ilirskoga jezika) što mu je i djelo najveće vrijednosti u kojem je svaki glas imao odgovarajuće slovo. Autor je i nekoliko rukopisa o Sv. Jeronimu, o Gundulićevom Osmanu te nekoliko tekstova na hrvatskom jeziku. Pisao je i o povijesti Rijeke, Frankopanima i dr. Izvrsno je znao šest jezika (hrvatski, slovenski, latinski, grčki, talijanski i njemački) i vrlo solidno još 4-5 (francuski, češki, slovački, poljski i, možda, mađarski).

Osnovno je obrazovanje završio u Rijeci, a filozofiju i pravo studirao je u Zagrebu.

Ušao je u vojnu službu, koja ga je vodila po različitim, međusobno vrlo udaljenim mjestima europskoga kontinenta ondašnje Habsburške Monarhije. Od 1798. službovao je u Bjelovaru, Ogulinu, Batu, Krakówu, Sommarivi, Palmanovi, San Giorgio di Nogaro, Veneciji i Padovi. Tako je službovao kao konjički kapetan, ali i kao vojni sudac i vojni tajnik.

S drugim hrvatskim studentima spalio je na Katarinskom trgu mađarsku gramatiku, prosvjedujući time protiv uvođenja mađarskog jezika u škole. Zbog toga sedam godina nije mogao dobiti posao. Sudjeluje i u poznatom spaljivanju mađarske zastave za posjete Franje Josipa Zagrebu.

U riječkoj Sveučilišnoj knjižnici čuva se opsežan rukopis "Commentaria de Illyrico cum Notitiis de Fragipanorum Familia" dovršen 1825. godine.

Od 1823. godine živio je u selu Bassanello kod Padove gdjr je 1843. godine u 74. godini života i preminuo.

 

 

Kreirao: SEAS

Izvor:

• Irvin Lukežić, Riječke glose, str.151-156, IZDAVAČKI CENTAR RIJEKA
• Waclaw Twardzik, MALO POZNATI PRETEČA LJUDEVITA GAJA, Izvorni znanstveni članak, Croatica XVI (1985) — 22/23 Zagreb
• Milan Nosić: GAJEV PRETEČA JOSIP ZAVRŠNIK I NJEGOVO DJELO, HRVATSKO FILOLOŠKO DRUŠTVO RIJEKA, 1997
• "Vjesnik" Historijskog arhiva Rijeka, sv. 32 za 1990. godinu (str. 223 — 234)
• Milan Nosić: Josip Završnik
• Petar Strčić

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice