Zeichen Valentino
Rođen: Rijeka, 24. ožujak 1938.
Umro: Rim,
5. srpanj 2016.
Roditelji: ??
Valentino Zaichen je bio talianski poeta i pisac rođen u Rijeci. Jedan od velikih talijanskih pjesnika, uvijek spreman na ironiju koja je uvijek karakterizirala njegovu poeziju. Stalna upotreba ironije, odbijanje formalizirane verzifikacije i gotovo potpuna odsutnost rima, konačno dovode do stvaranja tog otuđenog anti-lirskog efekta koji zasigurno ostaje najosobnija tema Valentina Zeichena.
Izvan poetike živio je život koji je zasigurno bio jedinstven.
Prisutan je u antologiji međunarodne poezije, pa i na njemačkom jeziku.
Zeichenovo podrijetlo je pomalo nejasno, a i godina njegova rođenja je nejasna. Neki izvori tvrde da je njegovo rođeno ime Giuseppe Mario Moses, što je sigurno židovsko prezime. Zeichen je, međutim, ovu tvrdnju negirao. Bio je veliki navijač FC "Lazio"
Sin je bivšeg D'Annunzievog legionara koji je nakon D'Annunzievog bijega ostao u Rijeci, postao vrtlar i ponovno se oženio. Radio je po privatnim vrtovima i parkovima Opatije. U obitelji se govorio talijanskim jezikom.
1943. godine kada je imao samo 5 godina, Valentinu umire mama.
Zeichen se sa obitelji preselio u Parmu kao izbjeglica nakon što su partizani oslobodili Rijeku.
U Parmi su se prema njima, kao i ostalim izbjeglicama iz Jugoslavije, ophodili neprijateljski.
Kada su se 1950. doselili u Rim, Valentino je imao 12 godina. Otac je našao neku staru staju u Vili Borghese i adaptirao je za život. Ponovo je radio kao vrtlar, a pošto je bio samohrani otac, teško se borio za preživljavanje male obitelji i nije imao puno vremena za brigu o Valentinu. A Valentino je bio nemirna duha, često je bježao od kuće i pravio probleme svom ocu. Radi toga, otac ga šalje u popravni dom u Firenci. Zeichen je tamo ostao tri godine, studirao je kemiju i naučio kako preživjeti u neprijateljskom okruženju. Ali iznad svega volio je čitati beletristiku i poeziju.
U Rimu će Valentino živjeti do kraja života.
Počeo je pisati pjesme u dobi od 18 godina, pod utjecajem nadrealističkih autora poput André Bretona i Jacques Préverta. Njegovo prvo djelo objavljeno je 1969. godine u prestižnom časopisu na književnom pregledu "Nuova Corrente".
Nakon debija 1969., njegova prva zbirka stihova bila je "Area di rigor", iz 1974., nakon čega je uslijedio dugi niz pjesničkih tekstova prikupljenih u "Ricreazione" (1979), "Pagine di gloria" (1983), "Museo interiore" (1987), "Gibilterra" 
(1991), "Metafisica tascabile" (1997) i "Ogni cosa a ogni cosa ha detto addio" (2000).
Njegova prva publikacija, "Area di rigore", objavljena je 1974., a sljedile su i druge pisane sa razmakom od 4 - 5 godina.
U kazalištu se, kao glumac, upustio u rad na komediji "Apocalisse nell'arte" (2000), ali i u tri filma: "Entonce" (1969) i "La prova generale" (1968) Romana Scavolinia i "La cintura" (1989) Giuliane Gambe. Ali također piše i seriju radijskih drama pod naslovom "Matrigna" i "Aforismi d'autunno" (2010).
Napisao je i dva romana: "Tana per tutti" (1983) i "La sumera" (Fazi, 2015).
Zeichenova poezija, unutar koje koristi suptilan humor, hvaljena je zbog svoje sposobnosti da veže čitatelja.
U jednom trenutku života, oko 1966., bez da je uopće promijenio svoj društveni život, Valentino Zeichen je odlučio živjeti u kolibi u Borghetto Flaminio, via Flaminia 86 (uličica pored 
Muzeja Explora) u Rimu gdje je živio do svoje smrti. Kolibu je sam sagradio i odbio se preseliti u normalnu kuću.
No, Valentino Zeichen, iako je odabrao živjeti u kolibi (slika ljevo), nije bio siromašak, već pjesnik koji je živio "život kao pjesnik": siromašan, ali sretan. Slobodan čovjek, koji je uvijek izražavao svoje misli, čak i kad mu je taj način života poneki put stvarao neugodnosti i možda poneki nesporazum.
Zeichen je prije svega živio od gotovo svakodnevnih poziva na ručak i večeru. Kad nije bio pozvan, Zeichen poziva sve u svoju kuću-baraku, gdje je volio kuhati za pjesnike i slikare, izdavače, kritičare iz filmova i književnosti. Bilo je uvijek velikodušnih pokrovitelja, a posebno dame dobrog društva koje su voljele prisustvovati njegovim ručkovima i večerama, koje su ga pazile i mazile s raznim čekovima i poklonima.
Nekoliko godina prije smrti sam je ustanovio nagradu koja je nosila njegovo ime "Premio Zeichen", a dodjeljivala se svakog prosinca u Rimu. Sebe je izabrao za jedinog suca žirija te književne nagrade. Megalomanski? Ne. Istina je da je Zeichen u svakom smislu bio jedinstven.
Pjesnik Valentino Zeichen umro je u Rimu od srčanog udara. Imao je 78 godina. Oporavljao se u rehabilitacijskom centru Santa Lucia u Rimu od moždanog udara koji ga je zadesio par mjeseci ranije.
Nakon njegove smrti, talijanski premijer Matteo Renzi rekao je da je Zeichen "jedan od najoštrijih i najjasnijih glasova u talijanskoj poeziji. Čovjek blagih manira, glavni lik izvan uobičajenih obrazaca kulturne scene, uvijek jedan korak iza i jedan korak daleko ispred".
DJELA:
|
Valentino Zeichen, slijeva, s novinarom i piscem
- Area di rigore (1974)
- Ricreazione (1979)
- Tana per tutti (1983, novel)
- Pagine di Gloria (1983)
- Museo interiore (1987)
- Gibilterra (1991)
- Metafisica Tascabile (1997)
- Ogni cosa a ogni cosa ha detto addio (2000)
- Carla Accardi, Pietrose Distanze (2000)
- Diario 2000 (2000)
- Matrigna (2002, novel)
- Passeggiate romane (2004)
- Poesie. 1963-2003 (2004)
- Neomarziale (2006)
- Il palazzo della scherma (2006)
- La Refezione (2007)
- L'altro Majakovski (2009)
- Aforismi d'autunno (2010)
- Poesie giovanili. 1958-1967 (2010)
- Il testamento di Anita Garibaldi (2011)
- Casa di rieducazione (2011)
- Macchie dipinte (2014)
- Poesie 1963-2014 (2014)
- La sumera (2015, novel)
- Metafísica de bolsillo (2015)
- Le Poesie piu belle (2017 - post mortem)
- 1 Anniversario morte (2017 - post mortem)
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Violeta net, Valentino Zeicheh
- Treccani, Zeichen, Valentino
- Goodreads, Books by Valentino Zeichen
- Republica, VALERIO MAGRELLI: È morto Valentino Zeichen, un poeta dandy e paradossale, 5. srpanj 2016
- https://soundcloud.com/jacquesmalchance/sets/a-valentino-zeichen-1938-2016
- LazioWiki, Zeichen Valentino
Background picture copyright: 