Rijeka, Croatia
Loading





riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Novac, mjere, vrijednosti i davanja

Otprilike ovakav članak sam objavio na LPR-u 19.7.2011., a u međuvremenu sam izbačen sa toga foruma, kao i mnogi drugi vrijedni članovi, (sada smo, većina izbačenih, članovi Foruma Croinfo.net portala). Članak je sada, nakon toliko godina nešto proširen, dodani su novi podaci i mislim da je sada vrijeme da ga objavim i na mom sajtu. Najvjerovatnije će ponovo završiti na LPR-u kao Copy-Paste, ali nema veze. Dečki, barem objavite link na moj sajt.


Pošto se tokom povijesti, ali i u našim raspravama na forumima koji se bave Rijekom često spominju razne mjere, vrijednosti i novci, a teško je shvatiti njihovu pravu vrijednost, odlučio sam da nama svima malo olakšam snalaženje u svemu tome.
Probati ću što vjernije povezati sve što sam uspio skupiti i staviti neki red u sve to.
U mnogim starim i suvremenim nazivima novčanih jedinica očuvan je spomen na razvojnu fazu kada se je svaka vrijednos koja se prodaje morala ponovo vagati da bi se ustanovila njena vrijednost. Od tuda i neki nazivi za novac kao što su "talent" od starogrčki τάλαντον: tezulja; "lira" od latinski libra: vaga; "funta" od latinski pondus: uteg, težina.

Ako Kobler ili neko drugi ima koju ideju ili podatak više, neka nadopuni. Moj mail je ljevo!

Neznam i ne vjerujem da ću sve to uspjeti posložiti baš kronološki, ali sve su te mjere iz vremena od oko 1500. do 1650. ali i nešto dalje.

Trebamo znati da su vrijednosti svih tih moneta bile u stalnom mijenjanju vrijednosti i zbog toga se mogu vidjeti neke blage razlke u obračunavanju.
Isto tako postoje blage razlike i sa različitim izvorima tih podataka. Nemojte me odmah napasti jer pretvaranje jednog u drugo nije uvijek jednako.
Isto tako, u ovom opisu nedostaju neke monete koje su se pojavile kasnije sa Austrijom ili Ugarskom vladavinom.

Pa hajde da to sada probamo posložiti:

 

Mjera za vino:

-  Prosječni Trsaćan je godišnje proizveo 5 Spudi vina, od toga 3 za prodaju (oko 150 litara).
-  U XVII stoljeću kmet je na prodaji vina na malo zaradio 1500 soldina tj. 75 Libara.
-  Kanjić (Kadnić, Bokal) od cca 1,5 litara se prodavao za 15 soldina.
- 1670. cijena je izgleda pala jer sam našao podatak da je Kanjić koštao samo 5-6 soldina.

 

Mjera za žito:

 

Mjera za težinu:

U cijelom srednjem vijeku, pa sve do 1876. godine, osnovna mjera za težinu u Hrvatskoj bila je funta, koja je iznosila oko 560 grama

 

Novci (Rijeka i Trsat):

U najstarije doba našega kraja dok su još ovuda šetali rimljani, koristio se i njihov novac. Rimska je država relativno kasno počela kovati svoj bakreni "as" (aes). Osim njega kovali su se "uncia" (1/12 asa), "semis" (6 uncija), "triens" (4 uncije), "quadriens" (3 uncije) i "sextans" (2 uncije).
Oko polovice III. stoljeća prije Krista javlja se u njih već i srebrni novac "denarius" = 10 asa; "quinarius" = 5 asa; "sestertius" = 2,50 asa), a potkraj Republike i zlatan novac "aureus" = 25 denara.

Na razvoj srednjovjekovnog novca u hrvatskim krajevima znatno su utjecali novčani sustavi Njemačke i Austrije i s njom povezane Ugarske, Venecije i Bizanta. Bizantski je novac kolao u Hrvatskoj sve do unije s Ugarskom.

Kasnije:

Pitanje stvarne vrijednosti Ripara i Osmaka nije baš jako jasno, čak ni po Trsatskom zakoniku jer je razlika u vrijednosti između te dvije novčanice jako mala.

 


U doba prije Hrvatsko-ugarske nagodbe (njem. Kroatisch-Ungarischer Ausgleich), tj. prije srpnja 1868. u Rijeci je na snazi računska novčana jedinica koja se zove "Fjorin", koja se dijelila na 60 novčića. Manje-više isti sustav bio je u upotrebi na cijelom području od Rijeke, Istre, Trsta, Furlanije pa sve do Gorice. Taj novac nikad nije postojao, bio je isključivo računski, za lakše razumijevanje / prikazivanje vrijednosti.
I na koncu: u Austriji je Fjorin bio službeno stvaran novac (novčanica) u periodu od 1848. do 1892.

Osim toga, postojala su i "paušalna podavanja" vlasti (porezi). To je išlo sa konkretnim stvarima a ne sa lovom. Tako su postojala podavanja u vinu (naprimjer od 15 proizvedenih vjedara jedno ide vlasti), žitu, ovcama, kokošima, panjevima (drvo).

 

Materijalna vrijednost: (objavio Nikola na LPR-u)

 

Evo, da bi mogli donekle procijeniti i vrijednost love, ima i nekoliko konkretnih podataka o cijeni rada.


Vrijednost rada:



Globe za kaznene prekršaje (iz knjige Luje Margetića i Milana Moguša "Zakon Trsatski"):


- Pretpovijest današnjega hrvatskog novca završava regionalnim nizovima Riječke države 1920–24. i Gospodarske banke za Istru, Rijeku i Hrvatsko primorje 1945.
- Za II. svjetskog rata NDH uvodi hrvatski novac "Kunu" (1 Kuna = 100 banica). Osim toga kovan je i neslužbeni zlatnik od 500 kuna.
- U objema Jugoslavijama novčani sustav na svim područjima bio je dinar (1 dinar = 100 para).


Objašnjenje osnovnih davanja prema državi (Podavanja) (iz knjige Luje Margetića i Milana Moguša "Zakon Trsatski"):

  1. "Bir" je bilo osnovno paušalno podavanje u novcu. Plaćala ga je općina kao cjelina, a satnik ga je ubirao od podanika i predavao gospodaru trsatske gospoštije. Bir je u stvari zakupnina kojom trsatski podanici priznaju da posjeduju i koriste tuđu zemlju.
  2. "Porezno davanje" (Perckhrecht) je paušalno podavanje u vinu koje je općina plačala kao cjelina. Mažuranić i Herkov tvrde da je trsatsko "porezno davanje" isto što i "potoka" u drugim vinodolskim gradovima. Ali između ta dva postoji bitna razlika:
    • Potoka se daje srazmjerno količini proizvedenog vina, naprimjer od svakih 15 proizvedenih vjedara jedno, a u Bribiru na svakih jedanaest jedno.
    • Porezno je paušalno davanje koje ne ovisi o količini proizvedenog vina. Značajka ove paušalnosti približava ovu vrstu davanja grobničkoj "permaniji", koja se je davala od vina, žita i ovaca.
    • Paušalna davanja kao "porezno" na Trsatu i "permaniju" na Grobniku nemožemo naći u drugim vinodolskim gradovima. Ta vrsta paušalnosti je posljedica izvjesne kohezije u tim pograničnim i graničarskim gradovima koji su dugo vremena štitile frankopanske posjede od Njemačkog susjeda sa druge strane Rječine.
  3. "Počast". Kokoš i vino su tipična prastara paušalna podavanja koja obično zovu "počast". Na Trsatu je satnik u ime općine davao ovlaštenom gospodaru trsatske općine 3 kokoši na Božić i isto toliko na Mesopust. Usto je donosio i "firtl" vina. Razlog je tog podavanja koje je bilo jako rašireno u srednjovjekovnoj Europi, dokazivanje i simboličko izražavanje osobne podređenosti podanika gospodaru, odnosno u slučaju Trsata, općine kao cjeline. To je još jedan dokaz o velikom zajedništvu koje je vladalo u toj općini. U vinodolskim općinama je podavanje kokoši postojalo još samo na Grobniku, a davalo se po zaselcima.
  4. "Straževina" je podavanje vina po kućanstvima. Obveznik tog davanja je bila svaka nastanjena kuća ("oganj"), a to znači da je u jednoj kući moglo biti i više obveznika ako se obitelj podjelila i imala više ognjišta. Naziv obveze upućuje na to da su raniji trsatski obveznici bili obavezni obavljati dužnost stražarenja, i da su se kasnije oslobodili te obaveze pretvorivši je u fiksno podavanje po kući u vrijednosti od jednog spuda vina ili jednog dukata. Straževina odgovara otprilike davanjima koja su se davala u Driveniku, Bribiru i Grižanama,a zvala su se "ognjišćina" i bila određena u fiksnim količinama u žitu.
  5. "Rad" ili "Tlaka" za gospoštiju. Prema Urbaru iz 1610 radne obaveze Trsaćana su bile radovi na kaštelu, košenje, slaganje sjena, branje grožđa, rad na gospodskim brajdama itd.
  6. Davanje "Panja" je postojalo samo u trsatskoj općini (Urbar iz 1682). Svaka kuća daje jedan panj a vrijednost mu je procjenjena na 6 Soldina. U prijašnjim izvorima nema o tom davanju nikakvih vjesti, što bi značilo da je to nova obaveza. Objašnjenje te obaveze je vrlo jednostavno jer ukupna vrijednost svih panjeva je preko 20 Libara što je velika vrijednost i dobar način da trsatski kaštel bude opskrbljen drvima koja bi ga inače puno koštala.
  7. "Polovniki" ili "Firtli" je malo čudno i nejasno davanje. Ustanovljeno je zbog toga što (prema Urbaru iz 1682) mnogi rječani ispunjavaju svoje obaveze u davanjima, ali ne žele ni čuti za rad za gospoštiju ("Rad" ili "Tlaka"), što je na veliku štetu gospoštije. Davanje je ustanovljeno da bi se platitli radnici za obavljanje tog posla. Polovnik je polovica venecijanskog Stara koji ima 80 litara, dakle 40 litara. Veličinu Firtla je teže utvrditi, i po različitim izvorima i i izračunima kreće se od polovice polovnika (20 litara) pa do 1,5 litre. Polovnik je isključivo mjera za žito, dok je firtl mjera i za žito i za vino. Obaveza je fiksna, bez obzira na urod.

Iz: Grobnički zbornik, godina 9, broj 7, akademik Lujo Margetić: FRANKAPANSKO – ZRINSKI PATRIMONIUM

Grobničkog urbara iz 1610. - 1612.:


Naravno, bilo je i onih koji su bili oslobođeni od poreza.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice