Adamić, Šimun (Adamich Simeone / Simone)
Rođen: Rijeka, 1738.
Umro: Rijeka, 1813.
Supruga: Anna
Djeca: Andrija, Francesco, Vincenzo, Tomaso, Saverio i Matteo Adamich
Tako je, kaže priča, u drugoj polovici 18. stoljeća, u Rijeku došao silno bogati veletrgovac duhanom i veleposjednik Simeon Adamić.
Poznati je riječki veletrgovac koji se obogatio različitim poslovima, ponajviše proizvodnjom i prodajom duhana, likera, iznajmljivanjem skladišnih prostora te trgovinom na malo. Bio je poznat po svojoj štedljivosti i lukavom poslovanju. Bio je aktivan u gradskoj politici i poticao je razvoj lokalne ekonomije.
Bio je vlasnikom čak pet kuća u Rijeci i Sušaku. Mora da je imao sreće u svojim pothvatima, budući da je već 1774. godine posjedovao kuću u ulici Contrada di S. Maria, a nedugo nakon što je sagradio veliku trokatnicu na Sušaku u blizini početka Trsatskih stepenica, kupio je posjed u Martinšćici, a oko godine 1785. sagradio je još jednu veliku kuću na Fiumari.
Rođen je 1738. godine u Rijeci. O njegovom ranom životu i obitelji ne zna se puno. Oženio se Annom i s njom je imao šest sinova: Andriju Ljudevita, Francesca, Vincenza, Tomasa, Saveria i Mattea.
Sin Andrija Ljudevit (Rijeka, 28. studenog 1766. – Rijeka, 31. listopada 1828.) će kasnije naslijediti sve njegove poslove. S njim je 1786. zajednički utemeljio tvrtku "Simone Adamich e Figlio", čiji kapital kasnije prelazi na istoimenu pomorsku tvrtku. Budući da je Šimun bio nepismen, Andrija Ljudevit je vodio svu korespondenciju i bio glavni prokurist tvrtke.
Palaču Adamić na Fiumari podiže 1785. Iako se o vremenu gradnje kuće u literaturi navodi više različitih podataka, Kobler u jednom zapisu kaže da je sagrađena 1785. godine. To je važno djelo stambene arhitekture Rijeke s kraja 18. stoljeća, premda je u 19. stoljeću nadograđena za jedan kat i znatno pregrađena, čime je izgubljeno dosta od njezine izvornosti. Projekt izgradnje se, prema oblikovnim obilježjima, pripisuje Antonu Gnambu.
1802. dioničar osiguravajuće kuća "Camera nuova d' assicuratori di Fiume e Carlstadt".
On je tako 1780. kupio kapelu sv. Martina u Martinšćici, po kojoj je Martinšćica dobila ime, i dao se u veliki posao. Kapela je bila uništena 1737. a on si je dao truda (i naravno novaca) i počeo sa obnovom ruševne kapelice.
Oko godine 1785. proširila se glasina da je obnavljajući kapelu Sv. Martina pronašao blago. Šimun Adamić je optužen da je zatajio državnom eraru dati određeni dio od ukupne vrijednosti nalaza. Stoga, budući da je zakoniti dio nađenog blaga morao dati državnoj blagajni, pokrenuta je istraga. Sud je našao četrnaest svjedoka koji su podupirali tvrdnju da je Simone našao blago, pa je na osnovu toga uhićen i odveden u komorski kaštel Cirkvenice. Tada je njegov sin Andrija Lodovico, tada mladić od 20 godina, odmah otputovao u Beč, gdje je slučaj svoga oca predstavio caru Josipu II.. Nakon što se je car informirao o slučaju, naredio je da se uhićenik pusti na slobodu iz zatvora u kojem je bio već puna dva mjeseca i da ga se više ne zlostavlja.
Neki dokumenti upućuju na to da je do ove carske intervencije došlo zbog toga jer je care i kralj bio vrlo pragmatičan. Dvoru je naime, i te kako bilo stalo da Simeon, ili bilo koji drugi spretni poduzetnik, ne trune u zatvoru, nego da širi svoje poslove i time pridonosi 
bogatstvu i sjaju Habsburškog dvora!
Priča o ovom suđenju tiskana je u Rijeci, a stari ljudi kažu da je za trajnu uspomenu na zlokobne iskaze tih četrnaest svjedoka Andrija dao uklesati u isto toliko kamenih stupova sa likovima tih svjedoka – klevetnika i postavio ih po pločniku svoje kuće na Fiumari kb. 2, kako bi bili na javnu sramotu riječkom građanstvu i gostima. I tako su se ispred njegove kuće našli osramoćeni svjedoci koje je svatko mogao vidjeti. A poneko i prepoznati!
Ovi su stupovi uklonjeni 1883. Danas se samo 13 stupića sa licima 13 krivokletnik nalaze ispred Guvernerove palače.
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
SEAS
Background picture copyright: 