Rijeka, Croatia
Loading



riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Ambrosini, Emilio

Rođen: Trst, 21. kolovoza 1845.
Umro: Beč, 1. prosinca 1912.

Supruga: Anna rođena Stammer
Djeca: Mario (Trieste 1880. - Tapios 1917.)

Adresa: via V. De Domini 1

Emilio Ambrosini je bio tršćanski arhitekt i građevinski poduzetnik koji je skoro cijeli život djelovao u Rijeci i Opatiji, inženjer kozmopolitskih stavova i zrelog urbanističkog poimanja arhitekture. Bavio se stambenom arhitekturom i to od stambeno-najamnih objekata do hotela i vila.

Ambrosini je sa 23 godine završio brodograđevnu školu u Trstu (Scuola superiore di costruzione navale). Od 1869 do 1871. godine polaznik je 1. i 2. kursa "Trgovačke i pomorske akademije" i to uspješno završava.

Nakon završena školovanja tri godine radi kao asistent inženjer u Austro-Ugarskoj ratnoj mornarici, a nakon toga odlazi u Graz u Austriji gdje se upisuje u Visoku tehničku školu (K.K. (Kaizer und Köning – Carsku i kraljevsku) Technische Hochschule) ali pod imenom Hermann (od Erminio - Emilio?) Ambrosini. Visoka tehnička škola u Grazu bila je institucija koja je prethodila Tehničkom univerzitetu u Grazu.
U vrijeme školovanja nastanjen je u Grazu u Grazbachgasse 15, a potom u Jakomingasse 26. Završne ispite dvogodišnjeg studija polaže u razdoblju od 6. do 20. srpnja 1876. godine. Studijem u Grazu Ambrosini ovladava vrlo širokim spektrom znanja koje obuhvaća niskogradnju (ceste, tuneli, mostovi, željezničke pruge), hidrogradnju (kanalizacije, luke, brane ) i visokogradnju (stambeni i industrijski objekti). Emilio Ambrosini je riječke projekte s početka karijere stvarao u duhu srednjoeuropskog visokog historicizma.

Nakon završena studija u Grazu vraća se u Trst, gdje se zapošljava kao asistent u građevinskoj firmi "Naglos&Buzzi" u kojoj radi do 1879. (1881.?) godine.

8. listopada 1877. Emilio se ženi Annom Stammer rođenom u Trstu 1842. godine. Vjerojatno je u trenutku vjenčanja bila u drugom mjesecu trudnoće, jer je dana 24. travnja 1878. rođen Mario Ambrosini, njihovo jedino djete. Mario će kasnije poput svog oca, završiti Industrijsku školu u Trstu i postat će očev poslovni partner.

10. svibnja 1884. Contessa Hedviga Wimpfen-Zichy (Contessa Hedviga Zichy rođena Wimpfen, žena tadašnjeg guvernera grada Rijeke Augusta de Zichyja), u znak sjećanja na 9. svibanj 1884., dan rođenja princeze Clotilde, kćeri nadvojvotkinje Clotilde i ugarskog palatina nadvojvode Josipa, pokreće inicijativu za otvaranje vrtića za djecu radničkih obitelji iz tadašnjeg prigrađa na zapadnoj strani grada. Za arhitektu je izabran Ambrosini.
Vrtić je projektirao u duhu kasnoga historicizma (slika ljevo), ali još uvijek ne kao "riječki arhitekt", već kao "arhitekta iz Trsta". Vrtić je nazvan - "Asilo Clotilde". Nadvojvotkinja Clotilda (po kojoj se zvala i jedna od ljepših riječkih ulica), financijski je potpomagala gradnju i rad zavoda. Naručitelj gradnje je bio riječki Gubernij. Dječji vrtić "Clotilde" je građen uz zapadni dio "Giardina pubblica", današnjeg parka Mlaka, najznačajnijeg riječkog perivoja formiranog u 19. stoljeću.

Stambeno poslovna kuća Schittar, 1905.

Zgradom dječjeg vrtića Emilio Ambrosini dodvorio se riječkim potencijalnim naručiteljima predstavljajući se u punoj stvaralačkoj poletnosti i snazi. Ambrosinijevi naručitelji su otvoreni u prihvaćanju novih ideja i stilova, otkrivši u njemu nekoga tko će svojim radom opravdati sigurnost njihova uložena kapitala.

Nakon tog projekta, 1884. Emilio se stalno nastanjuje u Rijeci gdje kupuje arhitektonski atelje i osniva građevinsku firmu. Točan podatak o datumu njegovog doseljenja u Rijeku za sada ne postoji. Vrijeme njegova dolaska bilo je obilježeno intenzivnom mađarizacijom.

Oko 1895. projektira i izvodi u povijesnim stilovima blok od 6 kuća u parku vile Vranyczany (ugao današnje ul. Slaviše Vajnera-Čiče i Žrtava fašizma).

Kao naturalizirani građanin Rijeke, sudjelovao je u dizajniranju raznih tipova zgrada, stambeni blokovi za hotele i kuće, koje karakteriziraju sklad njihovih proporcija i njihova finoća detalja.

Devedesetih godina 19. stoljeća Ambrosini je proširio svoje djelovanje i na Opatiju surađujući s drugim arhitektima. Od samostalnih izvedbi u Opatiji pripisuju mu se tri objekta od kojih su možda najznačajniji vile Laura i Artemis.

 

Vila Corossacz
Vila Corossacz, 1902

Iako inspiriran kasnim historicizmom, početkom 20. stoljeća Emilio prihvaća secesiju.

Njegovi najvažniji radovi u Rijeci su Kuća Rauschel, ili bolje znana kao Hotel Royal (Korzo 9/Adamićeva 10, Bivša Na-Ma, danas prodajni centar H/M i sjedište PGŽ, 1906) i + (Krešimirova 12, 1908–09), gdje se vide tragovi stila Otta Wagnera koje je pokupio tokom školovanja u Beču. Projektirajući Hotel Royal Ambrosini primjenjuje koncepte škole Otta Wagnera za gradnju višenamjenske višekatnice Hotel Bristol, Emilio Ambrosinitako što je kombinirao modernu strukturu izvedenu od željeznih konzola za trgovačke prostore u prizemlju i prvom katu, sa sofisticiranim dekoracijama viših katova.
Njegova Kuća Schittar (1904) je ljep primjer Art Nouveau (secesija).

1909., projektom kompleksa apartmana Sambalino-Plöch na Potoku, Ambrosini dokazuje svoj smisao planiranja gradnje stambenih blokova i njihovo uklapanje u arhitekturu grada.

Unatoč očiglednim kozmopolitskim stavovima i smionim rješenjima, pojava modernog znanstvenog urbanizma početkom 20. stoljeća navela ga je na projektiranje objekata sveobuhvatnih secesijskih obilježja za kuće Schittar, Milcenich-Cerniak, Sambalino-Plöch, Materljan-Krainz, Fabich, hotele Royal i Bristol te vilu Corossacz. Ambrosini je ostao vezan uz nasljedstvo stilova prošlosti, a na to su ga usmjerile intenzivna politička i urbanističko-regulacijska situacija u Rijeci, a možda i nostalgija za stilom koji je obilježio njegovo školovanje ili zahtjevi naručitelja. Do kraja karijere je zadržao neka obilježja historicističkog oblikovanja fasada i artikulacije unutarnjeg prostora, istovremeno prateći i umjetnička zbivanja u Beču.

Hotel Royal, Emilio Ambrosini
Stambeno-poslovna palača Rauschel (kasnije Hotel Royal), 1906.

U Rijeci je projektirao i neka stubišta (Stube Alberta Angelovića (1900.), Finderleove stube (1911/13.) i Stube Blaža Polića), ali i nekoliko

industrijskih objekata (Tvornica leda u Via dei Molini, gospodarske objekte Mljekare u Via della Salita, zgrade Tvornice kože Ruzich u Vodovodnoj ulici, zgradu proizvodnog pogona Tvornice konopa na Potoku (1901.) i zgradu Tvornice tjestenine "Fabbrica paste alimentari Cartesio Vezzil & Co", Vodovodna 13)

Tokom posljednjih godina života Emilio pokazuje svoju privrženost pokretu talijanskih iredentista.

Emilio Ambrosini, u naponu svoje stvaralačke snage, u dobi od 67 godina, zbog narušena zdravlja dugom i teškom bolešću odlazi u Beč kako bi se lječio u ondašnjim medicinskim ustanovama. Ipak, umire u bečkom Sanatoriumu 1. prosinca 1912. Njegovi posmrtni ostaci dopremljeni su u Rijeku vlakom. U ranim prijepodnevnim satima 5. prosinca 1912. godine organiziran je sprovod uz prisustvovanje velikog broja ljudi. Povorka se formirala na Piazzi del Comercio (današnji trg Žabica) koja se uputila prema groblju na Kozali, gdje je i pokopan (polje M-IV-47).

Njegov je arhitektonski atelijer naslijedio sin Mario Ambrosini. Projektirao je 1911.-1912. uglovnicu Dubravčić-II, u ulici V.Cara Emina 8/ Nikole Cara 3, kuću Chiopris (1915.) u Omladinskoj 2, kuću Zängerle–Wolf u Omladinskoj ulici 4, uglovnicu Modiani (1912.-1913.), u ulici J. Katalinića 4 i Kuću Torcoletti u Omladinskoj ulici 6 između ostalih.

 

Izvedeni projekti i gradnje:

 

Srušeni objekti:

 

Neizvedeni objekti:

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito
- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015
- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice

Ferrari Fan Background picture copyright: Heraldic Art

Copyright:
Možete kopirati i koristiti bilo koji sadržaj ovih web-stranica pod uvjetom da na svojim stranicama, forumu ili tiskanom materijalu unesete jasnu poveznicu na "https://moja-rijeka.eu/" kao izvor tih informacija. Također, ne možete koristiti ove stranice za svoju ekonomsku dobit. Ja ne zarađujem novac sa ovim stranicama, pa zašto bi to činili vi. Kao amateru koji se ovime bavi iz gušta, moja jedina želja je širenje znanja o povijesti Rijeke i očuvanje informacija za buduće generacije.
Trudim se osigurati da informacijama koje prezentiram ne narušavam ničija autorska prava, a ako ih imaju, da su izvori informacija navedeni kao takvi, i poveznice jasno prikazane. Bitno je da to i vi provjerite prije korištenja.
Nikada nisam imao namjeru kršiti autorska prava bilo koje druge osobe ili organizacije. Ako imate bilo kakvih nedoumica, molim vas da koristite "Mail me" i ja ću istražiti i poduzeti sve što je potrebno da se greška ispravi.

Copyright:

You may copy and use any of the content of this site provided you make a clear link on your web site, forum or printed matter to "moja-rijeka.eu" as the source of that information. Also, you can not use my material and articles to make any money. I'm not making any money with this site, so why would you. I endeavour to ensure that the information I publish is free of other copyrights but it is essential that you check this for yourself before using it.
It was never my intention to deliberately infringe the copyright of any other person or organisation. If you have any concerns then please use the "Mail me" and I will investigate and take whatever action is necessary to rectify. As a volunteer and strictly non-profit making my only concern is to preserve information for future generations.