Ambrosini, Mario

 

Rođen: Trst, 1880. (Izvor: Antoniazzo 1996:292)
Umro: Tápiószele, Mađarska, 1917. (u internaciji)

Roditelji: Emilio i Anna rođena Stammer

Supruga: ?
Djeca: ?

 

Mario Ambrosini, riječki građevinar, arhitekt i građevinski poduzetnik, sin Emilia Ambrozinija, tršćanskog arhitekte i građevinskogi poduzetnika koji je skoro cijeli život djelovao u Rijeci i Opatiji, koji je bio inženjer kozmopolitskih stavova i zrelog urbanističkog poimanja arhitekture, a bavio se stambenom arhitekturom i to od stambeno-najamnih objekata do hotela i vila. 8. listopada 1877. Emilio se ženi Annom Stammer rođenom u Trstu 1842. godine. Anna je u trenutku vjenčanja bila u drugom mjesecu trudnoće, jer je dana 24. travnja 1878. rođen Mario Ambrosini, njihovo jedino djete.

Emilio Ambrosini, kao prvi secesijski arhitekt u Rijeci, postaje jedan od najznačajnijih arhitekata ovog područja uopće. Zajedno sa sinom Marijem, koji poslije smrti oca 1. prosinca 1912. preuzima njegovu tvrtku i nastavlja njegovo djelovanje, Ambrosinijevi svojim stambenim palačama, hotelima ali i raznim urbanističkim rješenjima, daju secesijsku notu Rijeci; jednostavnim, skladnim stambenim građevinama i uglovnicama, ukrašenim secesijskim dekorativnim elementima, učinili su riječke ulice vedrijima i dostojnima prave metropole.

Mario je, poput svog oca, u Trstu 1900. završio Industrijsku Obrtnu školu (Scuola superiore di costruzione navale).
Zadnji zabilježeni datum kojim je Trst vezan uz Marija Ambrosinija je 10. 3. 1914. godine, no nakon toga mu se gubi trag. Pretpostavljalo se da je život nastavio u Rimu, ali kako navodi Anita Antoniazzi u knjizi "Archittetura funeraria in Europa; Fiume Il cimiterio di Cosala" ta je tvrdnja pobijena jer je nađena građevna dokumentacija u Rijeci koja nosi njegovo ime.
Naime, tvrtka "Modiano" 1915. u Rijeci pokreće proizvodnju igraćih karata te gradi tvornicu. Tvornica se nalazila u nekadašnjoj Via Goldoni (danas Ulica Rikarda Katalinića Jeretova 4), a projektanti su bili arhitekti, otac i sin Ambrosini. Nakon očeve smrti Mario Ambrosini dovršio je izgradnju prema nacrtima Bruna Slocovicha, navodnog autora nacrta građevine. Riječ je o monumentalnome secesijskom zdanju (slika ljevo) vrlo zanimljive fasadne dekoracije s naglašenim vertikalnim usmjerenjem masivnih istaknutih erkera i malo diskretnijih kaneliranih pilastara s biljnim kapitelnim završecima i stiliziranim egipatskim stupovima u obliku palmi.

Kada umire Emilio Ambrosini, njegov arhitektonski studijo nasljeđuje Mario.

Na Potoku Emilio Ambrosini gradi tri stambena bloka kojima gradnja počinje 1908. godine. Investitor gradnje je riječka Unione Cooperativa Fiumana (društvo osnovano u svrhu stambene najamne izgradnje) za koju Ambrosini projektira veliku stambenu zgradu 1908. Na istom prostoru za Giovannia Minacha projektira 1909. velike stambene zgrade označene brojevima I , VI , a 1912. godine započinje i projekt Dubravčićeve velike kuće - uglovnice, koju će nakon njegove smrt dovršiti Mario 1914. godine. Osim uglovnice, Mario je autor samostalog projekta vezanog za ovu uglovnicu – kuće Dubravčić-III.

Umire 1917. godine u vojnom logoru u Tápiószele u Mađarskoj. Ne zna se točan datum.

 

Izvedeni projekti i gradnje:

• 1911.-1912. - Uglovnica Dubravčić-II, V.Cara Emina 8/ Nikole Cara 3 (Potok), Uglovnica je zajednički projekt oca i sina Ambrosini te Bruna Slocovicha
• 1913. - Uglovnica Modiano, Nikole Cara 7 – R. Katalinića Jeretova 4 : zgrada, zajednički projekt oca i sina Ambrosini
• 1914. – 1915. - Kuća Chiopris, Omladinska 2 (Belveder), Autor: Mario Ambrosini, (slika desno)
• Kuća Dubravčić-III.
• 1914. – 1915. - Kuća Zangerle - Wolf, Omladinska 4 (Belveder), Autor: Mario Ambrosini,

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

 

Izvori:

• Riječka Baština, Zgrada Tvornice igraćih karata
• Branko Nadilo, Krešimir Regan: INDUSTRIJSKA BAŠTINA RIJEKE, Začeci hrvatske industrijske baštine
• Branko Metzger-Šober: Secesijska arhitektura Emilija Ambrosinija na riječkom Korzu
• Maja Zidarić: Emilio i Mario Ambrosini, Mentor: mr. sc. Daina Glavočić, vanjski suradnik
• ANITA BOCCHINA ANTONIAZZO, Architettura funeraria in Europa; Fiume, Il cimitero di Coasala, Padova, 1995., 292)

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Na vrh stranice