Baccich (Bacci), Ipparco
Rođen: Rijeka, 02. kolovoz 1890.
Umro: na planini monte Veliki, 11. listopad 1916.)
Ime na rođenju: Iparco (iparko) Baccich (Bačić)
Adresa u Rijeci: Piazza Regina Elena 5
Roditelji: Eugenio (Iginio) i Isolina rođena Girardelli
Braća i sestre:
Braća: Icilio (1879-1945), Ino (1888-1961), Iti (1892 - 11. siječnja 1954, Irzio (1893-1899)
Sestre: Ipazzia (1876-?), Io (1880-1971), Illa (1882-1935), Ippodamia (1884-?), Ippia (1894-1896) i Iris (1896-1944) i Irzia (1898-1908), Illiria (1900-1943)
Porijeklo obitelji Bačić seže u Dubrovnik. Od tamo je u Rijeku stigao Nicola Bačić, brodovlasnik i trgovac. On je utemeljitelj poznate riječke dinastije brodovlasnika. Od te bogate familije, današnji Fiumani pamte samo Ipparca, ita i Icilia Baccicha, političare i fašiste.
Obitelj njegove majke, obitelj Girardelli je stara talijanska aristokratska obitelj porijeklom iz Milana koja je postala poznata tokom talijanskog "Risogimenta".
Obitelj Baccich (prezime su 1930., nakon talijanske aneksije Rijeke italijanizirali u Bacci) bila je u središtu mnogih događaja koji su duboko obilježili povijest grada.
Njegov otac Eugenio i majka Isolina imali su trinaestoro djece, čija su mitološka imena sva započimala s "I" - kao Italija. Dvoje od njih, sestre Ippia i Irzia, su umrle još kao mala djeca. Niti jedno od djece nije kršteno iako su rođeni u katoličkoj Austriji.
Najstarija sestra se zvala Ippazia i govorila je sedam jezika.
Cijela obitelj je imala jaki osječaj pripadnosti Italiji, političku predanost iredentizmu, a time i pripojenju Rijeke Italiji, što je oštro označilo životne izbore Icilia, Ipparca i Itija, protjeranih i traženih od strane vlasti Dvostruke Monarhije i kasnije Jugoslavije.
Familia Bacci u Sirolu kraj Ankone. S ljeva: Ila (sjedi na stolici), Iti, Ippazia, Icilio (u sredini, sa brkovima), Ippodamia, Ipparco, Ino, mama Isolina (sjedi u sredini), Io, Iris (sjedi na zemlji ljevo) i najmlađa sestra Illiria sjedi pod maminim nogama. |
Dok je još bio student, bio je jedan od osnivača "Giovine Fiume", talijanske iredentističke udruge koja je bila nadahnuta Giuseppe Mazzinijevom "Giovane Italia", jedne od iredentističkih udruga koja u to vrijeme djeluje u gradu. Još u vrijeme pohađanja liceja (više gimnazije) isticao se kao iredentista. Svoje "domoljublje" iskazao je kad je prilikom predstave "Romantizam" od Rovetta raširio veliku talijansku zatavu.
1905. Studirao je u Firenci., a 1912. godine se nije odazvao pozivu za austrougarsku vojnu službu, pa je posljedično smatran izdajnikom i dezerterom. Zbog toga su ga, čim je izbio rat 1914., Mađari osudili kao izdajnika na smrt u odsutnosti, zajedno s braćom Iciliom i Itiem i drugih dvadeset i četvoro Riječana, uključujući Riccarda Gigantea, Enrica Buricha, Piera Pillepicha, Giorgio Conighia, Armanda Odeniga.
Kad je Italija ušla u rat protiv Austro-Ugarskog Carstva, on se 1915. dobrovoljno javio u "Bersagliere", dosegnuvši čin poručnika, bio je zapovjednik 9. čete 77. regimenta pješačke pukovnije "Lupi di Toscana" ("vukovi Toskane"). Isti su čin stekla i njegova braća Icilio i Iti (preživjeli u ratu, kasnije su prezime promijenili u Bacci).
Ranjen u Albaniji u prosincu 1915. godine.
12. listopada 1916. sudjelovao je u napadu trećeg bataljona 77. pješačke pukovnije na planinu Monte Veliki Hribach (Veliki Hrib, Cerje - Slovenia, spomenik na slici ljevo). Poginuo je u napadu na neprijateljske linije. Predložen za Zlatnu medalju za vojnu hrabrost, nagrađen je sa Medaglia d'argento al valor militare (Srebrnom medaljom za vojne zasluge)
1919. Legione Fiumana (Riječke legije) nazvale su jednu od svojih jedinica njegovim imenom.
1931. Riječko pomorsko poduzeće "Società Costiera di Navigazione Marittima di Fiume" nazvalo je brod njegovim imenom (slika gore). Izgrađen u riječkom brodogradilištu (broj gradnje 133) za obalnu pomorsku plovidbu bio je to mali putnički brod od 884 bruto tona. 1930-ih, nakon pripojenja "Società Costiera di Navigazione Marittima di Fiume", "Ipparco Baccich" je predana u vlasništvo u "Società Fiumana di Navigazione", sa sjedištem u Rijeci pod istim imenom. 26. lipnja 1941., godinu dana nakon ulaska Italije u Drugi svjetski rat, "Ipparco Baccich" je rekviriran i registriran s oznakom D17 i klasificiran kao pomoćni krstaš pod imenom "Ipparco Baccich". Nakon rata ostaje u vlasništvu talijanskih tvrtki i biva ponovo pregrađen u mali putnički brod. Brod mijenja imena u "Lorenzo Marcello", nakon toga "Olbia" i na kraju "Panarea". Poslan je u rezalište 1966. (1968.??).
1930-ih Osnovna škola u Matuljima dobila je ime "Ipparco Bacci".
1930-tih u Rijeci je postojala ulica sa njegovim imenom, današnji dio ulice Riva uz Narodno kazalište Ivana pl. Zajca.
U Rijeci je kasnije podignuta spomen-ploča s njegovim imenom i imenima drugih odlikovanih i palih vojnika iz Rijeke. Ploču su uništili u svibnju 1945. godine. Ploča sa njegovim imenom se danas nalazi u Kosturnici talijanskih vojnika na Kozali - Sacrario dei caduti Italiani
Kreirao: SEAS
Izvor:
- Wikipedia, Ipparco Baccich
- PER FIUME ITALIANA. LA FAMIGLIA BACCI (BACCICH)* NELLA TESTIMONIANZA DI LUCIANA BACCI
- Italian Biographies: The Quarnaro
- Facebook, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka