Benčić Rikard
Rođen: Rijeka, 17. prosinca 1922.
Umro: U blizini Roča, 11. kolovoza 1944.
Bio je jedan od partizanskih boraca po čijim su se imenu nakon Drugog svjetskog rata nazivale ulice, sportski klubovi i tvornice. Bio je Riječanin, antifašist, ilegalac koji je ustrijeljen kod Roča u Istri u kolovozu 1944., samo mjesec dana nakon što je pred SS policijom iz Rijeke pobjegao prema Učki i pridružio se borbi.
Rođen u siromašnoj radničkoj obitelji koja je držala do osjećaja za borbu za radnička prava. Odgojen je u antifašističkoj ideologiji. Već kao mladić susretao se s poteškoćama koje je donjela fašistička okupacija njegovog rodnog kraja.
Rano je ostao bez oca, a i majka mu je često poboljevala. Morao je financijski pomoći obitelji, pa se kao mladić zaposlio u strojarskoj radionici "Rafnerije nafte". Tu je naučio prve tajne metalskog zanata. Ali tu je počeo učiti i o borbi za radnička prava i borbi protiv okupatora, u ono vrijeme Italijana. Strojarska radionica u rafineriji nafte je u doba fašizma bila pravo tajno zborno mjesto antifašistički raspoloženih radnika, usprkos tome što je Rafinerija u to doba zapravo bila vojni objekt s iznimno važnim zadatkom proizvodnje goriva i opskrbu talijanske vojske, što je značilo da je Rafinerija bila prepuna fašističke policije i agenata kojima je šef u to vrijeme bio potporučnik Giuseppe Callaina.
1941. Rikard se pridružuje grupi rafinerijskih ilegalaca i učestvuje u djeljenju propagandnih letaka i pisanju antifašističkih grafita. U toj su grupi bili i Antun Grdević, Ivan Pastorčić, Josip Fićur, Domenic Bellas, Umberto Tamburini i mnogi drugi.
Benčić je potkraj 1942. napustio rafineriju i zaposlio se u poduzeću "Fonderia e fabbrica macchine Mateo Skull" u Vodovodnoj ulici, kao kvalificirani brodokovač. Tu je nastavio održavati veze s antifašističkim pokretom. Tu dolazi u kontakt sa radnicima koji su bili naprednih, progresivnih ideja i tada je osjetio i potrebu da se aktivira u konkretnijim antifašističkim akcijama, dijeljenje letaka nije više bilo dovoljno.
Po kapitulaciji fašističke Italije, krajem 1943. primljen je u organizaciju SKOJ-a.
Početkom 1944, postao je sekretar skojevske grupe koja je imala zadatak da skuplja materijalnu pomoć za jedinice Narodno oslobodilačke vojske. Grupa za koju je bio zadužen Benčić istaknula se disciplinom, odlučnošću i sposobnošću izvršavanja zadataka, te je ubrzo postala jedna od najboljih u Rijeci.
Rad grupe, međutim, ne prolazi nezapaženo od strane policije i ime Rikarda Benčića, kao i imena ostalih aktivista, se našlo na policijskim popisima traženih osoba.
Tražen od fašista, najprije se sklonio kod prijatelja u susjednom Sušaku. Ali i tu se mreža SS policije sve više stezala, a kada je u lipnju 1944. došlo je do izdaje u skojevskoj organizaciji, Rikard Benčić je 7. srpnja 1944., po direktivi partije, poslan u svojstvu političkog delegata u I četu II riječkog balaljona, u odred "Učka". S njom je učestvovao, prijavljujući se dobrovoljno, u raznim okršajima s neprijateljem pokazujući svoju borbenost u svim opasnijim akcijama. Tu se, zahvaljujući svojoj odlučnosti i borbenom duhu, pridružuje komunističkoj partiji i postaje delegat voda.
Prva riječka četa osnovana je 4. lipnja 1944. godine, a njeni su zapovjednici bili Franjo Šajina i Giovanni Poscani, dok je Benčiću pripala dužnost političkog delegata. Zbog stalnih dolazaka novih mladih ljudi iz grada, ubrzo je osnovana i Druga riječka četa, a obje su imale po šezdesetak boraca.
1. riječka četa, 2. bataljon, 1. odred "Učka":
Komesar: Radomir Antonelić, Giuseppe Carrabino
Komandir: Franjo Šajna, Giovanni Poscani
Zamjenik komesara: Guido Del Fabbro, Erio Franchi
Politički delegat: Rikard Benčić
11. kolovoza 1944. godine je, zajedno s grupom suboraca, krenuo na "kurs političkog uzdizanja" koji se trebao održati u Humu kod Roča. Kobnom se pokazala njemačka zasjeda na putu za Hum, Benčić je u njoj pao smrtno pogođen mitraljeskim rafalom. Tijelo je pokopano na partizanskom groblju na riječkom groblju Kozala, polje H-IIIPG-?.
U tom je razdoblju 1. riječka četa pretrpjela i drugi težak gubitak smrću političkog komesara Giuseppe Carrabina, koji je, prilikom borbe kod Ilirske Bistrice bio je zarobljen i nakon zvjerskog mučenja, ubijen. Carrabinu su, kad je poginuo bile samo 24 godine. Pokopan je na na partizanskom groblju groblja Kozala.
U spomen na Rikarda Benčića, njegovo je ime 1. siječnja 1948. dato novoosnovanoj tvornici motorne opreme i ljevaonici, jednoj od najvažnijih riječkih tvornica, "Tvornici Rikard Benčić" koja je djelovala 1948–2005. Bila je nasljednica poduzeća "Fonderia e fabbrica macchine Mateo Skull". Ime je dano na prijedlog nekadašnjih njegovih radnih kolega koji su nastavili s radom u novoj tvornici.
Naime, Temeljem odluke Vlade FNRJ 30. travnja 1947. metalska poduzeća "Fonderia e fabbrica macchine Mateo Skull", "Kusar", i "Jadranska brodogradilišta" spojena su u jedinstveno poduzeće – "Direkcija brodogradnje Rijeka". Međutim, kako je to poduzeće obavljalo tri različite skupine djelatnosti, već je iduće godine rasformirano te su osnovana tri zasebna poduzeća: "Rikard Benčić", "Svjetlost" i "Brodogradilište Viktor Lenac", koja su sva započela s radom 1. siječnja 1948.
Početkom devedesetih, u vrijeme Domovinskog rata, u Benčiću se proizvodilo i oružje za Hrvatsku vojsku da bi u drugoj polovici tog desetljeća sva proizvodnja u Benčiću zamrla.
U Rijeci postoji i nekoliko sportskih klubova koji nose njegovo ime.
Tu je nogometni klub NK "Rikard Benčić" osnovan 1948. Kao jedan od dvaju Riječkih gradskih klubova u 4. ligi, "Rikard Benčić" igra na umjetnoj travi "Omladinskog Igrališta", a trenutačno se natječe u 1. ŽNL Primorsko-goranskoj.
1953. osnovano je i planinarsko društvo "Rikard Benčić".
U Rijeci na Podvežici postoji uspješan riječki Boćarski Klub "Rikard Benčić" osnovan 4. veljače 1951. Boćarski dom "Rikard Benčić" na Podvežici je 1996. preimenovan u Boćarski centar Podvežica.
I jedna od riječkih ulica nosi ime Rikarda Benčića. Ulica se nalazi na zapadnom dijelu Rijeke, kod Novog lista.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Torpedo.media, Velid Đekić: MORSKI TRAMVAJ: RIKARDE BENČIĆU, TKO SI TI?
- Nekrologa u listu "La Voce del Popolo" od 9. studenog 1945.
- adriaticounisce, Ana Marinić, Monica Paleček, Ana Vračar: La fabbrica di Rikard Benčić
- Hrvatski Planinar, Godište 110, rujan 2018, Eduard Hemer: 130 godina organiziranog planinarstva u Sušaku