Carrabino Giuseppe
Rođen: Augusta, Italija, 14. lipnja 1920.
Umro: negdje kod Ilirske Bistrice, 7. listopada 1944.
Rođen je u Augusti, gradu na Siciliji. Još kao dijete došao je sa roditeljima u ondašnju Rijeku. Vrijeme je to kad se iz siromašnijih dijelova Italije mnogo stanovnika seli u anektirane krajeve tadašnje imperijalistički raspoložene talijanske kraljevine.
Radio je kao ronioc u "Silurificio Whitehead di Fiume S.A.", a kao ronilac pomagao je i u brodogradilištu "Cantieri Navali del Carnaro" kada se ukazala potreba za iskusnim roniocima.
Kada je Italija kapitulirala 1943. godine, obitelj se ne vraća u rodni kraj, kako je to činila većina birokratskim putem naseljenih Talijana, već ostaje u Rijeci.
Giuseppe je vrlo brzo poslao antifašist i bavio se političkim radom. Njegov tajni rad za NOP (Narodno - Oslobodilački Pokret) traje od rujna 1943. Ističe se kao sposoban organizator, ali ga u srpnju 1944. fašistički špijuni prokazuju SS-ovcima. Carrabino im je uspio pobjeći i tada odlazi u partizane.
Danilo Černjul, politički komesar 2. bataljona 1. odreda "Učka", prije svog pristupanja u NOV (Narodno - Oslobodilačkoj Vojsci) bio je sekretar Komiteta SKOJ-a (Savez Komunističke Omladine Jugoslavije) u tvornici "Silurificio Whitehead di Fiume S.A.". Članovi tog komiteta bili su Giuseppe Carrabino, jedan od najpoznatijih aktivista u "Silurificio Whitehead di Fiume S.A." i Luigi Cimadori, koji će postati komesar čete "Budicin". Kao takav bio je i član Gradskog komiteta SKOJ-a Rijeka zajedno s Aldom Colonelom (sekretar), Gioiom La Neve, Luigijem Cimadoriem i drugima.
Također navodi u svome svjedočenju da je u 2. bataljonu 1. odreda "Učka", djelovala 1. talijanska četa gdje je komesar bio Giuseppe Carrabino. Zamjenik mu je bio Erio Franchi koji će kasnije biti postavljen i na druge političke dužnosti.
1. riječka četa, 2. bataljon, 1. odred "Učka"
- Komesar: Radomir Antonelić, Giuseppe Carrabino
- Komandir: Franjo Šajna, Giovanni Poscani
- Zamjenik komesara: Guido Del Fabbro, Erio Franchi
- Politički delegat: Rikard Benčić (Riccardo Bencich)
Prilikom borbe kod Ilirske Bistrice bio je zarobljen i nakon zvjerskog mučenja, ubijen. Carrabinu su, kad je poginuo bile samo 24 godine. Pokopan je na na partizanskom groblju groblja Kozala, polje H-IIIPG-?.
U tom je razdoblju 1. riječka četa pretrpjelai drugi težak gubitak smrću političkog delegata Riccarda Benčića, kad je, 11. kolovoza 1944, na putu na kurs političkog usavršavanja u Hum kod Roča, blizu Buzeta, "smrtno pogođen rafalom nacističkog mitraljeza u zasjedi".
Tokom Drugog svjetskog rata, "Cantieri Navali del Carnaro" (danas "3. maj") su dali značajan doprinos borbi u pogledu ljudskih života. U dugačkom još uvijek ne konačnom popisu palih iz te radne organizacije brojni su Talijani među kojima: Mario Bombassei, Renato Budicin, Giuseppe Carrabino, Romano Caruzzi, Guido Del Fabbro, Pasquale Fortunato, Marcello i Giorgio Honovich, Bruno Host, Enzo Rodolfo Jardas, Lodovico Turk, Romano i Bruno Jurman, Francesco Stembergher, Rodolfo Tisma, Rodolfo Tomsich, Emilio Morsi, Antonio Orazi, Remigio Picovih, Giuseppe Prospero, Giordano Smolnikar, Ireneo Stegel, Rudi Zanelli, Aroldo Bissaro, Nerino Dorcich, Antonio Zigante, Antonio Mihich i Bruno Zorzenon. Neki od njih pali su u riječkim četama. Popis palih radnika Brodogradilišta "Cantieri Navali del Carnaro" objavljen je u "La Voce del Popolo" od 5. srpnja 1974.
Jedna od ulica u Rijeci nosi njegovo ime.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- GIACOMO SCOTTI - LUCIANO GIURICIN: CRVENA ZVIJEZDA NA KAPI NAM SJA, Borbeni put talijanskog- bataljona »Pino Budicin« i Talijana Istre i Rijeke u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, Među općinski odbor SUBNOR-a, RIJEKA, 1979.
- Porijeklo naziva ulica grada Rijeke, GIUSEPPEA CARABINA
- Novi List, Edi Prodan: BIRAMO RIJEČKI NAJKVART (7) Turnić – mjesto na kojem se rodio punk, 29. studeni 2018