Carposio Ilario

Rođen: Trento, Italija, 28. veljača 1852.
Umro: Rijeka, 11. prosinac 1921.

Roditelji: Antonio (Trento 1810. - ??) i Maria Anna rođena Maggioli (*1813. - ??)
Sestra: ??

Supruga: Tecla Maria Lowenthal (Kastav, 24. rujan 1856.-?), oo Rijeka 2. svibnja 1880.
Djeca:
- Olimpia Emma Vittoria (22. srpanj 1878. - Kikinda ?) oo Antonio Rutar
- Antonio Gustavo (19.VI.1880. - Cagliari, 1955.) oo ?
- Augusta Clementina (*15. lipanj 1882. - Mestre 27. studeni 1969.) oo Adolfo Ladislao Graber (*1875.-1958.)
- Ermenegilda Maria (*29. studeni 1883. - Napoli 1977.) oo Giuseppe Sarinich tj. Josip Šarinić
- Margherita Italia (*16. svibanj 1885. - Budapest ?) oo Bela von Fest
- Renato Paolo (*12. studeni 1886. - 1930.) oo Maruzza Lowenthal <-- nasljeđuju Ilarijev atelje
- Enrico Giuseppe (*13. prosinac 1887. - Bologna 1980.) oo Elma Costantini

(oo = udana / oženjen sa)

Rođen je kao Ilarione Carposio. Materinji jezik mu je bio talijanski.

Došao je u Rijeku u proljeće 1878. iz Trenta.

Nakon dolaska u Rijeku 10. travnja 1878., od riječkog fotografa Giacoma Luzzatta otkupljuje atelijer sa svom opremom.
Riječ je o jednom od najstarijih fotografskih studija u Rijeci o čijem osnivanju, 1878. godine, svjedoči zahtjev za otvaranje fotografskog obrta kojeg je Illario Carposio podnio riječkom Magistratu. Atelier se nalazio na riječkom Dolcu, u tadašnjoj ul. St. Andrea kućni broj 573 (sada Uski prolaz), uz prugu, preko puta Teatra Ricotti (danas je na tom mjestu Teatro Fenice) i ubrzo postao jedan od najcjenjenijih i jedan od najaktivnijih majstora fotografije u Rijeci. Na toj će poziciji ostati četiri desetljeća, samo šta je na tom mjestu kasnije bila sagrađena nova zgrada u kojoj je sada, u prizemlju bio njegov novi studio.

Ilario Carposio sa sinovima. Na slici su Renato, Ilario, Enrico i Antonio

Fotografije Illaria Carposia, u izražajnom i stvaralačkom pogledu, predstavljaju onodobni standard. Možda ga je najlakše usporediti s njegovim suvremenicima, zagrebačkim fotografom Ivanom Standlom i zadarskim Tomasom Buratom. Kvaliteta i izbor motiva ne zaostaju za poznatim fotografima, no, Standl je tijekom svog djelovanja obišao gotovo cijelu Hrvatsku, dok je Carposio svoj fotografski rad posvetio Rijeci i njezinim stanovnicima.
Višedesetljetno djelovanje ovog fotografskog studija bilo je od višestrukog značaja za riječku fotografsku scenu. Portreti i vedute nastali u njihovu fotografskom studiju neprocjenjivi su izvor za proučavanje povijesti Rijeke i nezamjenjivi su za hrvatsku fotografsku povijesti. Kako radovi Ilaria Carposia nisu izašli iz riječkih okvira, njihov se utjecaj i rad sveo na obale riječkoga zaljeva.
Bio je vrstan vizualni kroničar, a posebno se istaknuo kao fotograf riječkih veduta i arhitekture, ali vrijedna su ostavština i njegove portretne fotografije.

U ranijem razdoblju snima jednostavne atelijerske portrete i čitave figure pred glatkom pozadinom, a poslije se povodi za modom i koristi kulise, ali snima i izvan atelijera, pogotovo panorame Rijeke i građevine.

Na njegovim atelijerskim fotografijama, uglavnom formata posjetnice ili kabinet formata, nalazimo portrete poznatih Riječana – Giovanni de Ciotte, Antonia de Vernede, Erazma Barčića, braće Antonia i don Costantina Branchette i mnogih drugih. Nalazimo i portrete ljudi iz naroda, cijelih obitelji, muževa, žena i djece.
Svojom kamerom Carposio ispisuje kroniku Grada stvarajući zapise prvorazredne kulturno-dokumentarne vrijednosti. Između ostalog snima vedute riječke luke, grad sa lukobrana, pejzaže grada Rijeke, Trsat sa Kozale i obrnuto, snima Korzo, ulicu Dolac, obnovu Gradskog tornja, Teatro Fenice, Teatro comunale, Adamićevo kazalište, Palazzo Modello, Filodramaticu, Hotel Kontinental, Mrtvi kanal, škole na Dolcu... .
Bilježi važne događaje u povijesti Rijeke poput dočeka cara Franje Josipa I. 23.lipnja 1891. (slika desno), održavanje industrijske izložbe.
S Carlom Zambonijem 1885. priprema reprezentativni album za prinčevski par nadvojvodu Rudolfa i i nadvojvotkinju Stefaniju.

2. svibnja 1880. ženi se Teciom Mariom rođenom Lowenthal.

Imali su sedmero djece. Enrico, jedan od njihove djece, bio je izvanredan profesor matematike i fizike u Rijeci, a nakon Drugog svjetskog rata, nakon što su napustili Rijeku, i u Bologni.

Studio je jako dobro funkcionirao pa je Ilario sagradio kuću na četiri kata u ulici Leonarda da Vincia br. 18., na današnjoj adresi Ive Marinkovića 12.

Često je objavljivao oglase u "Il Piccolo" tražeći retušere ili fotografe radi proširivanja posla.

23. siječnja 1900. Ilario i njegov sin Renato nalaze se u Trstu i odsjedaju u hotelu "Volpich". Ne zna se koji je bio cilj posjete Trstu.

1905. na zahtjev Whiteheada snima pogone riječke tvornice "Torpedo".

Umro je u Rijeci, u vlastitoj kući u ulici Leonarda da Vincia br. 18. 11. prosinca 1921. u 9 sati i 25 minuta. Pokopan je na groblju Kozala, polje D-I-15.
U skladu s njegovom posljednjom voljom, u fotografskom poslu nasljeđuje ga sin Renato.
Nakon što je devet godina kasnije, 7. prosinca 1930. umro i Renato, vođenje fotografskog atelijera je preuzela njegova udovica Maruzza. Nakon njegove prerane smrti, Maruzza je studio preimenovala u "Carposio Renato - Eredi" (Carposio Renato - Nasljednici). Renato je također sahranjen na groblju Kozala, polje F-013.
Od Renatovih fotografija i fotografija iz vremena njegove udovice sačuvano je vrlo malo. Uglavnom je riječ o kvalitetno izrađenim portretima i fotografijama u standardnoj maniri međuratnog razdoblja koje zaostaju za ranijom kvalitetom fotografija koje je izrađivao njegov otac.

Nakon II. Svijetskog rata i važnih političkih promjena kada je Rijeka pripala Jugoslaviji, ozračje se promjenilo, počeli su progoni vjernika i svećenika, rodoljuba-narodnjaka, pripadnika talijanske nacionalnosti, gdje se u mnogo slučajeva radilo o osveti na osobnoj razini. Talijansko stanovništvo se zastrašivalo i time poticalo na iseljavanje. Strah je ljude poticao na odlazak, ne samo Talijane nego i Hrvate koji nisu prihvaćali komunističku ideoligiju.

Posljednji Carposievi potomci napustili su Rijeku 1947. Nemoguće je sa sigurnošću utvrditi kada je "Fotografski studio Carposio" prestao s radom. Vjerojatno je zatvoren te 1947. godine, kada se Maruzza Carposio preselila iz Rijeke u Treviso.

U travnju i svibnju 2004. održane su dvije izložbe u Rijeci i Zagrebu i one su obnovile interes javnosti za djelo Ilaria Carposia.

U doba u kojem je umjetnost fotografije još bila u povojima, Ilario Carposio je dobio više službenih priznanja. Najplodnije njegovo razdoblje bile su 80-e godine, kada je imao i najviše uspjeha.

Fotografu su dodijeljena značajna priznanja: na Austro-Ugarskoj agroindustrijskoj izložbi u Trstu, 1882., Budimpešti 1885, prigodom Austro-Ugarske industrijske poljoprivredne izložbe, 1886. nagrađen je u Napulju 1886. i 1887., gdje je sudjelovao na Stalnoj napuljskoj izložbi. Godine 1887. dobio je zlatnu medalju u Nici i drugu nagradu u Firenci 1887..

Bio je član Talijanskog fotografskog društva.
Godine 1889 bio je jedan od partnera, a 1899. bio je direktor "CAI - Club Alpino Italiano - Sezione di Fiume" i ravnatelj u "Opera Fiumana".

Ilario Carposio je imao studio na istom mjestu, ali adresa se je mjenjala. To se lijepo vidi na ovim pečatima njegovog studia. Na prvom je adresa Via St Andrea, a na drugoj Via Ciotta. Za sve slike kliknite na njih za veću rezoluciju

Po broju sačuvanih fotografija u fundusu "Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja" Ilario Carposio je najprisutniji, najugledniji i najpopularniji riječki fotograf.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Ilario Carposio
• Hrvatski biografski leksikon - CARPOSIO, Ilario
• MUSEI CIVICI DEL COMUNE DI TRIESTE, Carposio, Ilario
• Ervin Dubrović, Arte miracolosa: stoljeće fotografije u Rijeci, Izdavački centar Rijeka, 1995
• Youtube: Miljenko Smokvina "Ilario Carposio"najugledniji i najpopularniji riječki - Trento 1852 – Fiume 1921.

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice