Catti, Giuro (Đuro, Juraj, Giorgio)
Rođen: Rijeka, 23. svibanj 1849.
Umro: Begunje, Slovenija, 10. rujan 1923.
Roditelji: Giuro (?? - Rijeka, 1897.) i Marija Carmela rođena Luppi
Braća: ??
Supruga: oženjen
Djeca: ??
Riječki liječnik, osoba od iznimnog značaja za Rijeku i Republiku Hrvatsku. Jedan je od pionira moderne laringologije. Zalagao se za poboljšanje zdravstvenih i socijalnih prilika u Hrvatskom Primorju.
Osobito su zapaženi njegovi radovi i zapažanja o karcinomu larinksa, akutnim zarazama grla, simptomima raka i tuberkuloze grkljana.
Preko 20 godina bio je član zdravstvenog vijeća Kraljevskog gubernija za Rijeku i Ugarsko-hrvatsko Primorje u Rijeci (Regio Governo Marittimo per il Litorale ungaro-croato in Fiume, Magyar királyi tengerészeti hatósá Fiume) i počasni član i počasni predsjednik Zbora liječnika Hrvatske.
U politički napetoj riječkoj sredini isticao se kao odlučan hrvatski rodoljub koji je svesrdno pomagao studentima, ali koji se smatrao Jugoslavenom, i koji se nikada nije politički isticao.
1879. konstruira prstenastu kiretu za odstranjivanje adenoidnih vegetacija ("treći krajnik" ili "treća mandula") kroz usta (vrsta štipaljki čija se kopija i danas koristi na Klinici za otorinolaringologiju u Rijeci), ali koja tada nije naišla na zasluženu pažnju i prstenastih žlica (cochlea) koji se koriste u dermatologiji. Danas je ta kireta općenito prihvaćena ali pod imenom kasnijih "izumitelja" Gottsteina i Beckmanna.
Poduzimajući pionirske korake u razvoju praktične pedijatrije, Catti je surađivao s riječkim liječnikom Franjom Kresnikom koji je bio poznat i kao konstruktor violina.
Gjuro Catti je prvenstveno bio internist i rinolaringolog, ali je aktivno promicao i klimatoterapiju na Kvarneru. Vršio je dužnost primarijusa Gradske bolnice (Ospedale civile) u Rijeci.
Svojim publikacijama i referatima na znanstvenim kongresima dao je poseban doprinos dijagnostici karcinoma grkljana i kirurškoj tehnici gornjih dišnih putova.
Sin ljekarnika Giure koji se je doselio iz Švicarske i dubrovkinje Marije Carmele.
Inače, jednu od ljekarni Francesca Summacampagnija – onu na današnjem Koblerovu trgu – otkupit će 1836. Luigi Africh i preseliti je na Korzo, do gradskog tornja, gdje će je od njega preuzeti Gjuro Catti Stariji, otac našeg Giure i nazvati "Farmacia G. Catti succ" (slika lijevo). Od Cattija, čije će ime na ljekarni biti do kraja Drugoga svjetskoga rata i koji će ostati poznat i kao donator lijekova gradskoj gimnaziji, ljekarnu će preuzeti njegov unuk po kćeri, Augusto i praunuk Giorgio Rosenkart.
Kršten je 28. svibnja 1849. godine. Kum na krštenju bio mu je Juraj Vranyczany stariji. Upis se nalazi u knjizi 431 
u fondu matičnih knjiga HR-DARI-275 (K-4) iliti "Matricola Battesimi dal 2. Maggio 1846, al 26. Febbraio 1850. Tomo XVII.". Tamo se nalazi upisan u latinskoj inačici imena Georgius.
Pohađao je hrvatsku gimnaziju u Rijeci. U popisu đaka hrvatske gimnazije u Rijeci (Izvěstje o kraljevskom višem gimnaziju u Rěci koncem godine školske 1864/5) nalazimo ga kao đaka VII. razreda. Upisan je u hrvatskoj inačici imena kao Juraj Catti.
U brojnim je pak njemačkim izvorima zapisan u njemačkoj inačici imena kao Georg. Tim se imenom pojavljivao i u njemačkim turističkim vodičima.
U rivista Fiume o njemu je napisao rad Erich Vio, "Il dottor Georg Catti, nono e medico".
S talijanskom inačicom imena potpisao se pak na svojoj molbi za zaposlenje u riječkoj bolnici.
Studij medicine pohađa u Beču i potom radi kao asistent na laringološkoj klinici Leopolda Schröttera. Tamo je držao tečajeve iz laringologije i fizikalne dijagnostike koji su bili tako cijenjeni da su čak spomenuti u londonskom "The Lancet".
Pošto je stekao veliko povjerenje svoga šefa, ovaj mu je 1874. dao u zadatak da sastavi statistiku i literarni materijal za list "Laryngologische Mitteilungen"
1879. mu je bio ponuđeno da osnuje i vodi laringološku kliniku u Innsbrucku, ali Giuro se odlučuje da se vrati u Rijeku gdje prihvaća mjesto primariusa Internog odjela Gradske bolnice u Rijeci, koji je vodio dugi niz godina. Dana 18. kolovoza 1879. prisegnuo je kao riječki gradski činovnik, jer su u ono vrijeme i liječnici primariusi smatrani gradskim činovnicima.
Tu je stekao međunarodni ugled svojim znanstvenim publikacijama i konzilijarnom praksom u Opatiji.
Sada je, na novom radnom mjestu i u mnogo siromašnijoj Rijeci nego što je to bio Beč ili Innsbruck, trebao samostalno, u ograničenim prilikama, nastaviti stručni naučni rad iz Beča u povjerenoj mu bolnici, a uz to još i zadovoljavati zahtjevima privatne prakse.
To je dr. Catti dakako uz odgovarajući napor i uspješno proveo.
Niz njegovih publikacija osniva se na opažanjima iz bolnice nadopunjenih opažanjima u privatnoj praksi. Ovo naročito pokazuje njegova radnja u "Heymann, Handbuch fur Laryngologie etc." o promjenama u grkljanu, nosu i ždrijelu kod akutnih infekcijoznih bolesti. U toj je radnji nadopunio netočnosti i manjkavosti u literaturi sa vlastitim opažanjima.
Kako u Riječkoj Gradskoj Bolnici nije bilo naročitog odjela za dječje infekcijozne bolesti, izveo je i laringološka opažanja kod pacijenata u privatnoj praksi oboljelih od skarlatine, morbila i varicele. Koliko tu treba vještine, truda i strpljivosti sistematski laringoskopirati ovakve bolesnike u privatnoj kući može se razumijeti.
1887. pridružuje se i postaje redovni član "Sboru liečnikâ kraljevine Hrvatske i Slavonije"
Na međunarodnom liječničkom kongresu u Moskvi 1897. držao je, uz Ottokar Chiaria (Prag, 1. siječnja 1853. – Puchberg am Schneeberg, Austria, 12. svibanj 1918.), glavni referat o karcinomu larinksa.
Koliko je ugleda u liječničkim krugovima imao govori i činjenica da je bio dopisni član vrlo uglednih liječničkih udruženja "Gesellschaft der Aertze, Wien" i "Laryngologische Gesellschaft, Wien".
Nakon talijanske okupacije Rijeke imao probleme radi pomaganja hrvatskim studentima. Interni odjel riječke bolnice 1919. godine preuzima dr. Lionello Lenaz.
Catti se zbog neslaganja i sukoba sa talijanskom vlašću povukao na svoje imanje u Begunje kod Bleda u Sloveniji. tamo prepuštao svojoj strasti – voćarenju. Odatle je 1902. godine prvi u Sloveniji nabavio sortu jabuka Ontario, a 1912. sortu Jonathan. Posadio je stotine stabala različitih sorti, te je odabranim sortama jabuka i krušaka iz svojih voćnjaka opskrbljivao svoje klijente u Rijeci, Trstu, Puli, Grazu i drugdje.
Đuro Catti preminuo je 1923. godine na svom posjedu u Begunjama u Sloveniji. Pokopan je na groblju Kozala, polje D-VII-3.
Neka od medicinskih djela:
- Ein Fali von Pharynxstenose. Anzeiger der Ges. d. Aerzte, Wien 1875.
- Zur Therapie der Nasenkrankheiten. Allg. Anzeiger d. Ges. d. Aerzte, Wien 1876.
- Zwei Falle von Larynxstenose. Mitteilg. des Wiener med. Doktorencollegiums, Wien 1878.
- Zur Therapie d. Nasenkrankheiten. Allg. Wiener med. Zeitung. 1876
- Zur Kasuistik d. ehorditis vocalis inf. hypertrophica. Allg. Wiener med. Zeitung, 1878.
- Ein Fali von Trachealstenose diirch einen fremden Kčrper im Oesophrgus bedingt. Wiener med Blatter, No. 25., 1878.
- Uber Behand-lutig d. adenoidćn Vegetationen im Nasenrachenraume. Monatsschr. f. Ohren-heilk., 1879. No. 1. u. 2.
- Uber Ankylose d. cricoaritaenoidalen Gelenke. Comptes rendus du congres internaticnal de larvngologie 1. session, Milano 1882.
- Zur Technik dis Luftrčhrenschnittes. Comptes rendus du congr&s international de laryngologie, Kopenhagen, 1884.
- Der pharyngo-laryngeale Typus der acuten Miliartuberculose. W. kl. W. 1894.
- Die Veranderungen des Kehlkopfes, der Nase u. des Ra-chens bei acuten Infektionskrankhejten. Heymanns Handb. der Laryngologie u. Rhinologie. Bd. 1., 2. u. 3. Wien, 1900.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Hrvatski biografski leksikon, CATTI, Đuro
- Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. godina 1923., Prof.Dr. Dragutin Mašek, Dr. Giuro Catti
- Primorski Hrvat, Željko Bistrović, Riječki pabirci XXXIV.: Dr. Juraj Catti (iliti crtica o hrvatskom pravopisu)
Background picture copyright: 