Crespi Nicolò
Rođen: Rimini, Italija, 1746.
Umro: Rijeka, 1814.
Roditelji: ??
Supruga: ??
Djeca: Teodor
Nije poznato kada je Nicolò Crespi doselio iz Riminija niti da li je prije ili nakon njega došao netko od njegove familije. Bio užar i trgovac koji je 1764. godine pokrenuo manufakturu užadi i time postavio temelje riječkoj užariji kao najstarijem primjeru gradske industrijske baštine.
Začetci "Riječke užarije", kasnije poznate kao "Riječka Tvornica Konopa" vezani su uz manufakturu za izradbu brodske užadi koju je, potaknut tadašnjim brzim razvojem riječke brodogradnje pokrenuo upravo Nicolò. Osnovni proizvod tvornice bio je konop za brodove. Manufaktura je tada zapošljavala 16 radnika.
Konopi su se osim u Rijeci prodavali i u Senju, Dubrovniku i Boki kotorskoj, sve centrima pomorstva Jadranske obale.
Njegovo uspješno poslovanje i kvaliteta konopa i užarije potvrđeno je dekretom koji je car Svetog Rimskog Carstva Franjo II. izdao 1802.. Tim je dekretom riječka manufaktura jedina u svojoj grani dobila i carske privilegije.
Iako je sve veća potražnja za brodskom užadi uvjetovala osnivanje još nekoliko radionica toga tipa u Rijeci, samo se Crespijeva održala čak do dvadesetog stoljeća.
Užad se izrađivala uglavnom od konoplje koja se nabavljala u Bologni, Ceseni i Papinskoj Državi i Nicolo je počeo imati problema sa nabavom sirovine. Tek je Teodor Crespi, Nicolòv sin pokušao potaknuti domaću proizvodnju Konoplje.
1814. umire Nicolò. Njegov sin Teodor preuzima manufakturu.
Teodor Crespi oko 1860. prepušta manufakturu Giovanniju Siroli koji modernizira tvornicu. Nabavlja potpuno nove strojeve i seli proizvodnju u novu veću građevinu na Potoku. Za projekt nove hale zadužio je 1901. godine Emilia Ambrosinija. Bila je to jednostavna građevina pravokutna oblika s centralnim prostorom u kojem je bila smještena sala za predionicu konopa. Pod nazivom "Giovanni Sirola Fabbrica cordaggi" tvornica je izrađivala brodsku užad za austrougarsku flotu u Puli, "Tvornicu torpeda" Roberta Whiteheada i "Udruženo brodogradilište" i tvornicu strojeva "Danubius-Schönichen-Hartmann" u Rijeci.
U tom se razdoblju proizvodilo 60 do 100 t užadi na godinu.
Tijekom Prvoga svjetskog rata tvornica doživljava krizu iz koje teško izlazi, da bi ju nova kriza zaskočila neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.
1947. tvornica je bila nacionalizirana, a od 1948. nastavila je djelovati pod nazivom "Gradsko užarsko poduzeće".
1950. "Gradsko užarsko poduzeće" je pripojeno riječkom poduzeću za opskrbu brodova "Brodokomerc", nakon čega je nastavilo djelovati kao "Brodokomerc Rijeka – pogon proizvodnje konopa".
1968. tvornica se odvojila od "Brodokomerca" te nastavila djelovati samostalno pod nazivom "Riječka tvornica konopa".
Početkom 1980-ih podignuta nova tvornica na Škurinju.
28. travnja 1980. Riječka tvornica konopa je počela s radom u novim tvorničkim halama i sa novim suvrmenim postojenjima.
U tranzicijskome razdoblju tvornica je postupno sve lošije poslovala, smanjivala opseg proizvodnje te je nad njom 1999. proglašen stečaj.
29. kolovoza 1999. tvornica je, u doba slavnog perioda hrvatske privatizacije (pljačke), završila s preustrojem, odnosno prodajom imovine konzorciju "Agrokor", odnosno Todoriću, koji otkupljuje cijelu tvornicu i svi radnici dobivaju otkaz, a tvorničko postrojenje je razrušeno zbog izgradnje trgovačkog centra. Poduzeće je likvidirano 2011. Jeftini Kinez i privatizacijski majstori poput gospodina Todorića uništili su još jednu staru uspješnu firmu.
Nakon 235 godina neprekinutog rada tvornicu je u 90-im godinama prošlog stoljeća uništila Hrvatska privatizacija.
POČIVALA U MIRU
Riječka tvornica konopa 1764 - 1999. (235 godina)
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Hrvatska tehnička enciklopedija, Riječka tvornica konopa
- Pogonska zgrada Riječke tvornice konopa, Riječka baština
- Virtualni muzej Mala barka, Riječka tvornica konopa
- Forum 051, Riječki trgovci, Autor: Kobler, 26.03.2017.
- LP Forum, RTK najstarije industrijsko postrojenje u Rijeci
- Ema Aničić, RIJEČKA INDUSTRIJSKA PRIČA- R.I.P.