Emili, Enrico de
Rođen: 1875.
Umro: 1959.
Roditelji: Otac: Enrico de Emili (Rijeka, ??. 1852. - Rijeka, 14. svibanj 1890.), sin Giusepea Emilia i Lucie Mondani, pokopan na Kozali
Majka: Margherita Dall Asta, (15. kolovoz 1853. - Rijeka, 20. svibanj 1938.), kći Luigi Dall' Asta i Maria Magdalena Marceglia, pokopana na Kozali
Supruga: Zora rođena Tadejević (21. listopad 1877. - 09. svibanj 1964.)
Djeca: Hinko Emili, (Sušak, 30. kolovoz 1900. - Rijeka, 04. srpanj 1983.)
Boren Emili, (Sušak, 1901. - 1990.) Građevinski inženjer, pokopan na Kozali
Inžinjer u riječkom Tehničkom uredu. Poznat i kao Hinko. Predsjednik sušačke sekcije Udruženja inžinjera i arhitekata Kraljevine Jugoslavije.
Emilijevi su stara riječka plemićka i patricijska obitelj čiji su se članovi ubrajali među rimsku vlastelu. Prvi je na Sušak došao dr. Nicolo' de Emili 1730. godine, vjerojatno iz Trsta. Bio je dvije godine (1730.-1732.) vikar, a zatim odvjetnik. Rodio se 1685. u San Leone (Agrigento) na Siciliji. U Rijeku je došao sa ženom Ossanom, s kojom je imao dvoje djece: sina Gregoria rođenog u San Leone koji je postao advokat kao otac i kćer Eugeniu koja se rodila u Rijeci 1731.
Gregorio de Emili oženio se 17. VII. 1753. u Rijeci za Mariu Gaetanu Spigliati, s kojom je imao troje djece.
Prvi u obitelji Emili koji se posvetio graditeljskoj struci bio je građevinski inženjer Luigi (hrv. Vjekoslav) de Emili (1796.–1856.), autor prvog projekta za gradsko groblje na Kozali u Rijeci.
Novi regulacijski plan za regulaciju i proširenje Rijeke naručen je od Tehničkoga ureda grada 1898. godine i odmah se krenulo s predradnjama oko priprema za njegovo donošenje. U višegodišnji proces nastajanja novoga Regulacijskog plana bila je uključena nekolicina djelatnika Tehničkog ureda pod stručnim vodstvom inženjera Paola Grassija. Umjesto inženjera Paola Grassija, koji zbog prezauzetosti oko poslova vezanih za studij Regulacijskog plana nije više imao vremena za dotadašnji posao u odjelu za geodetska mjerenja, u odjel 1900. dolazi Enrico de Emili kojeg će 1901. zamijeniti inženjer Giovanni Rubinich.
1905. napravio je projekt za vilu Emili na Kalvariji, a 1909. projekt za vilu Emili na Banderovu.
14. veljače 1908. godine inžinjer Enrico de Emili, dr. Brusaferro, "proto-fisico" i dr. Mario Blasich bili su u komisiji koja je odobrila novom zdanju "Hotela Emigranti" na Mlaci uporabnu dozvolu. Hotel je primao iseljenike do 12. kolovoza 1914. kada je "Cunard Line" objavio prekid svoje parobrodarske linije između Rijeke i New Yorka.
Od lipnja 1910. do ožujka 1911. zršio je dužnost zapovjednika Gradskog vatrogasnog zdruga.
1914. napravio je projekt rekonstrukcije Vodovodne ulice
Grob obitelji Emili nalazi se na groblju Kozala, polje L-IV-49. Nadgrobni spomenik je kamena stožasta ploča s imenima više članova obitelji de Emili.
Karijera:
- 1899. inžinjer u gradskom Tehničkom uredu
- 1905. projekt za vilu Emili na Kalvariji
- 1909. projekt za vilu Emili na Banderovu (danas: Rudolfa Tomšića 42).
- 1910. lipanj – 1911. ožujak zapovjednik Gradskog vatrogasnog zdruga.
- 1914. projekt rekonstrukcije Vodovodne ulice
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Izvor:
- Dentro Fiume - La Voce del Popolo, Ilaria Rocchi Rukavina: COSALA: LA CULTURA DELLA MEMORIA, LA CULTURA DEL PASSATO, NOVEMBRE 2006 Anno 1 /n.8
- Daina Glavočić: POSLJEDNJA POČIVALIŠTA NEKIH RIJEČKIH LIJEČNIKA NA GROBLJIMA KOZALA I TRSAT U RIJECI IZ XIX. I XX. STOLJEĆA
- Lukežić Irvin, Obitelj Emili. (Sušačka revija, br. 24 god. VI(1998):81-87), 84.
- Lukežić Irvin, Nebo nad Kvarnerom. (ICR, Rijeka 2005.), 81.