Grassi Paolo
Rođen: Kopar, 1867.
Umro: Trst, 1954.
Roditelji: Vincenzo Luigi i Angela rođena Nardelli
Talijanski inženjer i arhitekt. Radio u Tehničkom uredu grada Rijeke gdje je vodio proces nastajanja novoga Regulacijskog plana grada Rijeke.
Rodom je iz okolice Kopra.
Diplomirao je civilno inženjerstvo na Politehničkom fakultetu u Grazu 1894.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Trst se tijekom 19. stoljeća razvija kao najznačajnija luka Habsburške Monarhije, dok je početkom 20. stoljeća bio kozmopolitski grad u kojem su živjeli pripadnici mnogih naroda.
U isto vrijeme, krajem 19. stoljeća Mađarska ubrzano razvija Rijeku u svoj najveći pomorsko-lučki centar, te nastaje određeno suparništvo između dvije najveće luke u Monarhiji.
Rijeka kao grad u usponu očito je bio privlačan mladome Paolu Grassiju koji u Rijeci pronalazi mogućnost brže osobne afirmacije.
U Rijeku dolazi 1896. godine iz Trsta, u kojem je, nakon završenog studija, radio u Pomorskoj upravi. Zapošljava se u "Tehničkom uredu grada Rijeke" u "Odjelu za geodetska mjerenja".
Razrada razvojne strategije grada Rijeke bila je u planu još od 1873., ali je natječaj raspisan tek 25 godina kasnije, 1898. godine, kada je projekt naručen od "Tehničkog ureda grada Rijeke". U višegodišnji proces nastajanja novoga Regulacijskog plana uključena je nekolicina djelatnika Tehničkog ureda grada pod stručnim vodstvom inženjera Paola Grassija.
Zbog prezauzetosti oko poslova vezanih za studij Regulacijskog plana, umjesto Grassija, u odjel za geodetska mjerenja 1900. dolazi Enrico de Emili kojeg će 1901. zamijeniti inženjer Giovanni Rubinich.
Grassijev projekt pratio je osnovna načela natječajnog programa "Fiume Prospera" iz 1873., ali s određenim prilagodbama, s obzirom na kašnjenje projekta od 25 godina i izmijenjenu situaciju i potrebe. Smjernice natječajnog programa činile su izgradnja cestovne mreže i smještaj novih lučkih postrojenja, te industrijskih i komunalnih objekata. U sklopu toga plana predviđa se sanacija Staroga grada zbog loših sanitarnih uvjeta, uz neophodna rušenja kuća po sjeverozapadnom obodu Gomile te izgradnja nekoliko novih blokova kuća koji bi stvarali granicu između Staroga grada i nove izgradnje izvan njegovih granica.
Od Grassijeva plana do danas ostao je sačuvan samo tekstualni izvještaj (slika desno), na kojemu on na četrdesetak stranica predviđa smjernice regulacije unutrašnje zone grada, tj. Staroga grada, te način proširenja vanjske zone grada.
Regulacijski plan Rijeke Paola Grassija odobren je i dovršen 1904. godine i sastojao se od prikaza i popratnoga teksta. Bez obzira na to, Budimpešta ga je odobrila tek 1909. godine.
Regulacijski plan Rijeke dao je dodatan poticaj graditeljskoj djelatnosti na prijelazu stoljeća.
Paolo Grassi je u vrijeme boravka u Rijeci projektirao i nekoliko zgrada. Jedna od tih zgrada je i secesijska zgrada koju je projektirao kao vojarnu za bataljon Bana Jelačića. Otvorena je 1912. godine, a danas je to Prirodoslovna i grafička škola na adresi Vukovarska 58.
Umro je u Trstu gdje je i sahranjen.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Branko Metzger-Šober, Regulacijski plan grada Rijeke Paola Grassija, 1904.
- Kobler, Giovanni: Memorie per la storia delle liburnica citta di Fiume, Stabilimento Tipo-litografico Fiumano di E. Mohovich, Rijeka, 1896.
- Lozzi Barković: Paolo Grassi i regulacijski plan Rijeke iz 1904. godine, "Vjesnik", Državni arhiv, 40: 157-183, Rijeka, 1998.