Fest, Aladar (Alfredo)
Rođen: Eger, 27. siječanj 1855.
Umro: Budimpešta, ,
9. studeni 1943.
Povijesni pisac
Fest Aladár, srednjoškolski profesor, ravnatelj, pedagoški i povijesni pisac, generalni direktor školskog okruga, kraljevski vijećnik. Bio je temeljit poznavatelj i istraživač Riječke etnografije i povijesti. Objavio je brojne povijesne i geografske disertacije, kao i nekoliko udžbenika iz zemljopisa. Bio je jedan od prvih koji je slijedio Herbartove pedagoške poglede na školovanje. U nekoliko se studija i udžbenika bavio pitanjima talijanskog jezika.
Gimnaziju je pohađao u rodnom gradu, a zatim u Budimu.
Nakon što je diplomirao na Odsjeku za povijest i geografiju Budimpeštanskog sveučilišta, proveo je godinu dana kao učitelj u Kétégyházi.
Nakon povratka u Budimpeštu postaje učiteljski pripravnik i privatni učitelj na srednjoškolskom učiteljskom institutu. Godinu dana radi kao kućni učitelj u grofa Kálmána Almásyja.
Godine 1879. stekao je gimnazijsku svjedodžbu profesora mađarskog i njemačkog jezika iz predmeta povijest i zemljopis.
Godine 1880. imenovan je učiteljem na katoličkoj nižoj gimnaziji u Pélégyházi, odakle ga je nakon pola godine službe Ministarstvo vjera i narodnog obrazovanja poslalo na studijsko putovanje u Italiju. Tamo je ostao godinu i pol dana, a za to je vrijeme studirao na sveučilištima u Rimu i Pisi, a duže je boravio i u Firenci i Riminiju.
Nakon povratka, od rujna 1882. imenovan je profesorom povijesti na Riječkoj gimnaziji. 1894. - na vlastiti zahtjev - premješten je u katoličku gimnaziju, ali dvije godine kasnije, nakon smrti Józsefa Berghoffera, mogao se vratiti u gimnaziju u Rijeci kao ravnatelj, koju je vodio petnaest godina.
1893. Glavni urednik novina "Magyar Tengerpart" u Rijeci.
Bavio se etnografijom, kulturnom i općom poviješću Rijeke, o uskocima, o razdoblju prve francuske okupacije 1797, o zbivanjima nakon 1848. te o Rijeci s početka XX. stoljeću, te poviješću hrvatsko-mađarskih odnosa. Napisao je i uredio mnoge popularne knjige na talijanskom jeziku. Značajan je i njegov prevoditeljski rad, prvenstveno prevođenjem suvremenih talijanskih drama i romana na mađarski jezik.
Iako protalijanske orijentacije, nije zatajio hrvatstvo Rijeke, potvrđeno u toponimima i patronimicima te u slavenskom bogoslužju, kako je pisao i Antonio de Reno, čijim se podacima koristio za pisanje riječke povijesti XV. st.
Dok je bio u Rijeci objavljivao i u periodicima "La Bilancia" (1892, 1900), "Mittheilungen des Naturwissenschaftlichen Clubs in Fiume" (1901, 1910), "A Tenger" (Budimpešta, 1912), "Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria" (1912, 1913), "Fiume" (1930, 1935–36).
O povijesti javnog školstva u Rijeci pisao u "Programma del Regio Ung. Ginnasio Superiore dello Stato in Fiume" (1899–1900, 1900–01, 1901–02).
Godine 1911. Fest je imenovan i ravnateljem školskog okruga Budimpešte, gdje je zajedno s Erődijem radio sedam godina. Godine 1906., kao priznanje za zasluge na prosvjetnom polju, dobio je počasni naslov kraljevskog vijećnika.
Godine 1919. republička ga je vlada, kao pristašu starog poretka, umirovila, ali je i nakon toga preuzimao prosvjetne poslove.
Od 1923. nekoliko je godina predavao talijanski na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Budimpešti. Također je aktivno sudjelovao u javnom životu, bio je član mnogih udruga, te član nekoliko upravnih odbora.
Uključio se u mađarsko-talijanski kulturni život koji je cvjetao u Budimpešti, a objavljeno je nekoliko publikacija na mađarskom i talijanskom jeziku. Posljednje godine života proveo je povučeno.
Umro je 1943. godine u 88. godini života.
Radovi:
- Fiume az ó-korban, Rijeka, 1883.
- Fiume középkori történetéből, Rijeka, 1884.
- Fiume a jelen század elején, Rijeka, 1885.
- Fiume 1848 után. Böngészet Fiume város leveltárából, Rijeka, 1886.
- Adalékok Fiume történetéhez: Fiume ségi kapitányairól; Fiume első okkupácziója a francziák által, Rijeka, 1888.
- Gli Uscocchi nella storia di Fiume, Rijeka, 1889
- Királylátogatás Fiuméban, Rijeka, 1891.
- Fiume régi önkormányzata; A Fiumei székesegyház liturgiai nyelvének történetéhez; Hogyan es mikor lettek a Batthyány grófok fiumei patriciusokká, Rijeka, 1892.
- Olasz nyelvtan - olvasmányok és társalgások alapján II.,
- Fiume, Budapest 1912
- Fiume és a magyar horvát tengerpart. Magyarország vármegyei és városai, Budapest 1896.
- Kako predavati povijest? Glasnik Udruženja učitelja zemaljskih srednjih škola, 1890-91. (Hogyan tanítsunk történelmet? Országos Középiskolai Tanáregyesületi Közlöny)
- Baro Devay Pal Altabornagy, 1735-1800, Budapest, 1923.
- Nacionalno povijesno obrazovanje. Glasnik Udruženja učitelja zemaljskih srednjih škola, 1891-92. (Nemzeti irányú történelmi oktatás. Országos Középiskolai Tanáregyesületi Közlöny)
- Povijest u jedinstvenoj gimnaziji. Glasnik Udruženja učitelja zemaljskih srednjih škola, 1891-92. (Történelem az egységes középiskolában. Országos Középiskolai Tanáregyesületi Közlöny)
- Mađarska reformirana gimnazija. Mađarska pedagogija, 1913. 605-622. l. (A magyar reform-középiskola. Magyar Paedagogia)
- Metoda povijesnog obrazovanja. Mađarska pedagogija, 1917. 129-157. l. (A történelmi oktatás módszere. Magyar Paedagogia)
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Background picture copyright: 