Fumi, Giovanni

Rođen: Venecija, 1849.
Umro: Rijeka, 17. rujan 1900.

Roditelji: ??

Supruga: Amalija Giulia rođena Iacotti, (Venecija, 1862. - Rijeka, 1941.
Djeca: sinovi Zebede i Amato i kćeri ??

Iako do danas slabo poznat, Vatroslav Cihlar je 1947. napisao da je Giovanni Fumi, najuspješniji riječki slikar i dekorater kraja 19. stoljeća.

U Rijeku dolazi 1883. iz Trsta i tu djeluje do svoje smrti. Bio je vrlo plodan i svestran slikar ali i restaurator. Izveo je niz slika i dekoracija na i u javnim i privatnim zgradama, tvornicama, hotelima, ljekarnama, ljetnikovcima i crkvama, mnogo portreta, pejzaža, marina i drugog.

Naročito je bio angažiran kao dekorater zidnih mozaičnih i slikanih prizora za mnoge privatne i javne prostore. Radio je, između ostalog na Maloj dvorani Tvornice duhana (nekadašnje "Tvornice šećera", kasnije tvornica motora "Rikard Benčić"), Hotelu "Europa", Hotelu "Sušak", Teatru Fenice, Filodrammatici, Narodnoj čitaonici riečkoj na Korzu (ranije Casino patrioticco), mauzoleju obitelji Ploech, mauzoleju obitelji Gorup, kavani "Bukovnik" (kasnije "Hotel Deak", kasnije "Dom sindikata"), Školi za dječake na Dolcu, ljetnikovcu obitelji Ružić, Pomorskoj zakladi "Sveti Nikola", izveo unutrašnje dekoracije u kazalištu Fellnera i Helmera ("Teatro Verdi", danas HNK Rijeka), Guvernerovu palaču, i drugdje.

Autor je brojnih portreta javnih osoba i riječkih građana. Kao portretist Giovanni Fumi postiže snažnu karakterizaciju likova primjenjujući tiepolovski način slikanja svježim bojama. To se najbolje vidi u njegovim djelima Portret žene, Portret oca Kiseljaka, Portret grofice Szápáry, Portret Cezara Akačića, Portret Ossoinacka, Giuseppe Verdia i portreta njegove supruge Amalije.
Također se je bavio i slikanjem na mramoru, staklu i svili te mozaikom.
Naslikao je mnogo pejzaža, marina, veduta i mrtvih priroda.
U jedno od najuspješnija djela dosad poznatog riječkog opusa spada i "Motiv iz Lopače" (1891), te slika ogromnih dimenzija "Zalazak sunca na laguni u Veneciji" iz 1898. godine i "Djevojke se odmaraju", nastao 1890.-1900..
Često je bio angažiran i za izradu oltarnih pala.

Luigi Ossoinack je angažirao 1891. Giovannija Fumija da naslika njegov posjed na Lopači. Slika prikazuje šumski pejzaž Lopače gledan izdaleka, vj. s područja Drenove. Centralno postavljena je zgrada današnje Psihijatrijske bolnice, nekad vlasništvo Luigija i Andree Ossoinacka, a prije toga obitelji Kertiza i isusovaca do 1773. kada je ukinut njihov red. Desno od centralne zgrade probija se Rječina kod Valića, a iznad zgrade se vidi zvonik crkve sv. Mihovila u Jelenju. (ulje na platnu, visina 100 cm - širina 150 cm)

Bio je i društveno vrlo angažiran te je jedan od najzaslužnijih organizatora riječkih umjetničkih izložbi održanih 1891. i 1893. godine.

Giovanni Fumi je rođen 1849. u Veneciji, gdje je i završio likovnu akademiju. Nakon završene akademije Giovani dolazi u Rijeku 1883. zajedno sa suprugom, također slikaricom Amalijom.
Riječke ga novine predstavljaju kao dekoratera interijera, kao izrađivača grbova i sličnih predmeta, te kao specijalistu za slikanje na svili i na staklu, koji odlično izvodi imitaciju mramora i drva. Tako se i on reklamira, te veoma brzo postiže zapažen uspjeh. Ubrzo postaje najaktivniji slikar koji dobiva poslove na oslikavanju svodova riječkih palača i koji slika štafelajne slike.

Odmah po dolasku u Rijeku 1883. restaurira riječku municipalnu dvoranu tokom njenog preuređenja iz Augustinskog samostana u Gradsku vijećnicu (Municipij). Angažiran je na oslikavanju stropa velike sale, gdje je u iluzionističkim štukaturama naslikao riječki grb ukrašen dekorativnim elementima.

1883.(?) Autor je Slike sv. Petra crkvi Svetog Vida u Rijeci (ulje na platnu 198 x 125 cm) postavljenom iznad bočnih vrata u kapeli Presvetog Sakramenta.

1883. u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina slika Sv. Antuna Padovanskg

1884. ukrašuje dvoranu Filharmonijsko-dramskog društva (Filodramatica) koju je projektirao Giacomo Zammattio. Također na toj zgradi ukrašava i pročelje. Pročelje zgrade je izgrađeno u stilu talijanske visoke renesanse i manirizma. Iznad prizemlja, postavljeni su lučni portali, i tu je Zammattio smjestio gigantske palladanske polu-stupove koji započinju na prvom katu i šire se na kornet ispod potkrovlja. Između njih su umetnuti veliki okrugli prozori, na kojima su interpolirane plastične ženske figure. Slikar Giovanni Fumi oslikao je, na temelju crteža Zammattia, sedam ploča između prozora potkrovlja. Zgrada je dovršena i svečano je otvorena 1890. godine.

Giovanni Fumi, Djevojke se odmaraju, 1890.-1900., ulje na platnu, 58,7×84,5 cm

1886. u Društvu obrtnika (prostor na vrhu stepeništa uz Kapucinsku crkvu prema Ciottinoj ulici) otvara svoju botegu, tj. školu u kojoj vodi besplatan tečaj crtanja za obrtnike.

1886. oslikava slobodne plohe u hotelu "Europa" na obali (danas zgrada Općine)

1891. Sudjeluje na Nacionalnoj izložbi u Rijeci kao jedini predstavnik riječkih umjetnika, na kojoj su izlagali i istaknuti inozemni slikari.

1890.-ih, počinje u slike unositi sve više svijetla i slikati jačim i izražajnijim bojama.

1892. Autor je oltarne slike Sv. Blaža u crkvi sv. Jerolima.

1896. Autor je oltarne slike Sv. Franjo u kapucinskoj crkvi.

1896. Autor je oltarnih slika Sv. Josip s djetetom i Sv. Ivan Krstitelj u župnoj crkvi u Fužinama.

Jedno od njegovih kapitalnih djela je i oslikani strop u palači šećera. Tu su freske "Četiri godišnja doba", sa ženskim tijelima, anđelima i cvijetnim vijencima, sve koloristički vrlo lijepo. Sa strane su dvije manje freske kružnog oblika, medaljonske "Alegorija ljeta" i "Alegorija proljeća".

1899. otvara i svoju privatnu slikarsku školu

Tragično je preminuo u svojoj 51. godini. Naime, dok je radio na freski u jednoj prostoriji vile Rühr na Orehovici, pao je sa skele i udario glavom u zid, što je dovelo do frakture lubanje.
Novine toga vremena su zabilježile:
"Sa žaljenjem registriramo na ovim stupcima smrt dragog prijatelja Giovannia Fumia, izuzetnog i glasovitog akademskog slikara. Fumiju, prije nekoliko dana, dok je radio u jednoj sobi vile Ruhr na Orehovici, zavrtilo se u glavi, te se srušio na pod udarivši pri tom glavom u zid, te tako zadobio lomove na lubanji. Nakon što je siromah prebačen u svoju kuću u Rijeci, preminuo je poslije četiri dana velike patnje, pokraj supruge i sinova koji su ga pazili."
Pokopan je na gradskom groblu Kozala, polje L-VI-88.

Rendić realistički vjerno prikazuje figuru slikara. Giovanni Fumi sjedi s paletom u ruci ispred štafelaja na kojem se nalazi portret njegove žene Amalije napravljen u polikromatskom mozaiku. Spomenik je izrađen iz dvaju dijelova: postolja od istarskoga kamena na kojem se nalazi ploča s podacima pokojnika te gornjega, skulpturalnoga dijela izrađena u mramoru iz Carrare. Donji dio spomenika, kraj nogu umjetnika upisan je natpis: "Il Mezzo al gaudio dell'eterna pace il pensiero di voi solo m'accora! Fuori di questo ogni dolor qui tace", danas vrlo nečitak. U dnevnoj tiskovini ponovno se izražava najveće poštovanje Rendiću kao izuzetnu umjetniku uz dužno divljenje za ovo posljednje djelo što se pridodaje velikom broju cijenjenih djela koja svojom ljepotom krase riječko groblje: "..i sensi della nostra ammirazione per questo suo recente lavoro, il quale viene ad aumentare il numero delle non poche e pregiate opere che apportano lustro e decoro del nostro camposanto". N. N., Nuovo monumento in cimitero, u: "La voce del popolo", 10. 5. 1902.

Giovanni Fumi i hrvatski kipar Ivan Rendić (Imotski, 27. kolovoza 1849. – Split, 29. lipnja 1932.) već su ostvarili zajedničku suradnju, kako onu na mauzoleju obitelji Gorup tako i na mauzoleju Ploech. Pošto su bili prijatelji i poslovni suradnici, a Rendić je bio vrlo iskusan sa grobnim spomenicima na groblju Kozala, kod njega je Giovannijeva supruga naručila nadgrobni spomenik. Spomenik je završen 1902. i prikazuje klonulog slikara s paletom pred štafelajem na kojem je portret njegove supruge Amalije izrađenom u tehnici mozaika.
Zahvaljujući tom malom portretu na nadgrobnom spomeniku, stručnjaci su prepoznali Amaliju Fumi na do sada neimenovanom portretu žene.
Ispod nogu slikara na spomeniku je natpis:

"In mezzo all gaudio dell eterna pace, il pensiero di voi solo m'accora!
                      Fuori di questo ogni dolor qui tace."
" Posred radosti vječnog mira pomisao na vas samo me rastuži!
                     Od ovoga svaka bol ovdje utihne."

Portret Fumijeve supruge Amalije Giulie, nastao je negdje oko 1885. Iako naglašava fragilnost žene, zapravo je trajno sjećanje na jednu snažnu ženu koja je ostavila mali trag i u životu našeg grada. (pastel na papiru, visina 59.5 cm • širina 47.5 cm)

Giovannijeva supruga Amalija Giulia rođena Iacotti, rođena je u Veneciji 1862.
1883. dolazi zajedno sa suprugom Giovannijem iz Venecije u Rijeku. Amalija Giulia nije poznata samo kao supruga uspješnog riječkog slikara Giovannia Fumia već i kao produktivna slikarica mrtvih priroda, marina i veduta.
U ateljeu u Via dei Cappuccini 4 provodila jednako puno vremena kao i Giovanni, a nakon njegove smrti, sa sinovima Zebedeom i Amatom, nastavlja voditi atelje. Vodili su ga do 30-tih godina 20-tog stoljeća.

Fumijeva se djela nalaze u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci te u javnim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

U fundusu Pomorskog i povijesnog muzej Hrvatskog primorja Rijeka čuvaju se četiri njegove slike: intimni portret supruge Amalije (PPMHP 114557) izveden u pastelu, portret grandioznih dimenzija Giuseppea Verdija (PPMHP 107136) izrađen 1899. i naslikan za potrebe riječkog kazališta, a prigodom obilježavanja šezdesetgodišnjice maestrova umjetničkog rada, Zalazak sunca na laguni u Veneciji (PPMHP 123661) i Motiv iz Lopače (PPMHP 122001).

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Hrvatski biografski leksikon, FUMI, Ivan (Giovanni)
• Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, PPMHP 122001: Motiv iz Lopače
• Youtube, Ingrid Jerković , Ivan Rendić - ep. 14 Amalia i Giovanni Fumi, groblje Kozala, Rijeka /ep.14/
• BilionGraves, Giovanni Fumi, Uredio SEAS

 

O Rijeci na engleskom jeziku Riječka povijest općenito Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 Povijest Rijeke od 1500 do 1600 Povijest Rijeke od 1625 do 1650 Povijest Rijeke od 1675 do 1700 Povijest Rijeke od 1725 do 1750 Povijest Rijeke od 1775 do 1800 Povijest Rijeke od 1825 do 1850 Povijest Rijeke od 1875 do 1900 Povijest Rijeke od 1925 do 1950 Povijest Rijeke od 1975 do 2000 Povijest Rijeke od 2015 do Danas Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća Riječki grbovi i zastave (heraldika) Povijest Rijeke od 1400 do 1500 Povijest Rijeke od 1600 do 1625 Povijest Rijeke od 1650 do 1675 Povijest Rijeke od 1700 do 1725 Povijest Rijeke od 1750 do 1775 Povijest Rijeke od 1800 do 1825 Povijest Rijeke od 1850 do 1875 Povijest Rijeke od 1900 do 1925 Povijest Rijeke od 1950 do 1975 Povijest Rijeke od 2000 do 2015 Riječke Biografije History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Na vrh stranice