Hermon Nikola
Rođen: Rijeka, 9. rujan 1654.
Umro: Rijeka, 22. rujan 1731.
Bio je crkveni pisac, hrvatski propovjednik i upravitelj Bratovštine sv. Križa u Rijeci.
U Rijeci je pohađao gimnaziju i stupio u Družbu Isusovu.
Poticao je upotrebu hrvatskog jezika u Rijeci, gdje je u crkvi i u školi dominirao talijanski jezik, pa je zbog toga došao u sukob sa svojom talijanskom subraćom. Naime, Isusovci su se u svom pedagoškom i pastoralnom djelovanju prilagođavali sredini u kojoj su radili, pa je u skladu s tim stav o upotrebi jezika sredine u kojoj djeluju. Taj stav u pedagoškoj praksi u Rijeci nije dosljedno ostvarivan. Za razliku od prakse u varaždinskom, zagrebačkom, požeškom i dubrovačkom kolegiju u kojima je u nižim gimnazijskim razredima nastavni jezik bio hrvatski, u Rijeci su mladi gimnazijalci bili podučavni na manjinskom talijanskim jezikom, unatoč protestima dijela gradskih uglednika i činjenici koju konstatiraju i rektori koji inače brane upotrebu talijanskog nastavnog jezika: da je jezik ovoga grada "lllyrioae vulgaris". Razlozi takvoj praksi su bili diplomatske, ali dobrim dijelom i praktične prirode. U sporu oko nastavnog jezika u riječkom kolegiju 1700. Hermon je proglašen jednim od poticatelja nesloge.
Novicijat je obavio u Beču 1673 – 1675.
Od 1675. do 1678. studira filozofiju u Grazu.
Predavao je u gimnazijama u Gorici od 1678. do 1682., i u Rijeci od 1684. do 1686., tada već kao svećenik.
Od 1682. do 1683. studira spekulativnu teologiju u Beču i moralku u Linzu od 1683 do 1684.
Treću probaciju obavio je u periodu od 1686. do 1687.
U Rijeci je 1689. položio vječne zavjete.
Pripisuje mu se danas izgubljeno djelo o štovanju sv. Franje Ksaverskoga, ali djelu se niti naslov točno nezna.
1693. godine napisao je molitvenik "Brašno duhovno" na 161 stranici, priručnik Bratovštine svetoga Križa, koju su isusovci osnovali 1650. u Rijeci i kojoj su upravitelji bili Hrvati, a službeni jezik hrvatski. Pisano je na lokalnoj riječkoj čakavštini, a tiskana je u Ljubljani 1693. Knjiga "Brašno duhovno" tiskana dva stoljeća prije prvog službenog pravopisa u Hrvatskoj. Neki stručnjaci su mišljenja da je ta knjiga prvi primjerak autentične hrvatske književnosti grada Rijeke.
Hrvatski zemljopisac i kulturni povjesničar Nikola Žic (Punat, 10. srpnja 1882. – Zagreb, 14. lipnja 1960.), 1934. godine zna za tri primjerka "Brašna duhovnog". Prvi, vlasništvo knjižnice JAZU u Zagrebu, tiskan na finu papiru, opremljen sa tri bakroreza i kožnim uvezom, ranije je pripadao Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom. Druga su dva primjerka skromnije opremljena, tiskana na papiru lošije kvalitete, sa kartonskim uvezom i bez ilustracija. Jedan od njih, vjerojatno bivši Gajev primjerak nalazi se u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a drugi, po riječima Petra Kolendića, u Seminaru za jugoslavensku književnost u Skoplju.
Danas, koliko je poznato, postoji unikatni primjerak ove knjižice u knjižnici riječke Nadbiskupije gdje je nađen nakon što se je mislilo da je izgubljen. Sudeći po opremi, mogao bi to biti jedan od dva skromnija primjerka registrirana 1934. godine. Knjigu je 1986. godine pronašao Darko Deković među knjigama iz jednog dijela fonda bivšeg isusovačkog kolegija koji je pripao nadbiskupskoj biblioteci.
Molitvenik počinje malim "Oficijem Svetoga križa", iza kojeg slijede "Molitve na spomenutje muke Isusove", "Letanije od preslavne muke i smerti Isusove" s dva "priporucenja" i molitvom, "Petere vrata od raja", zatim slijedi "oficij Blažene Djevice Marije: priporučevanja, plač, prošnje, molitve i pozdravljenje", "Nauk za dopernest utihu mertvem". U drugom je dijelu priručnik "Regule ali običaji Skupsćine Gospodina Isukarsta Propetoga, vdignjene v Reke", "Način priporučevanja k muke Isukarstove", "Nauk za dopernest pomoć nemoćniku va najvećoj njegovoj potrebe", i na kraju kazalo, "Kazalisće".
|
Oca Hermona mučile su brige oko sastavljanja rukopisa, pomno je vodio računa što će uvrstiti u knjigu, ali i tiskanje je u ono vrijeme bilo problem jer u Rijeci nije bilo tiskare. No, najznačajnija je činjenica što je molitvenik tiskan na staroj čakavici (ili cakavici), koju riječki puk poznaje i kojim se svakodnevno služi:
"Misle mnoge, ne tajim, su me obhajale: ca van bi v duhovnen oven prikazanjem potrebno dopernesti za vašu želju s oven mojen kratkon delon utištiti? Nisan drugo stanovito mogal odsuditi, nego Raspetoga vašega pred očima vašemi svakojaskemi molitvami združena postaviti."
Iz molitvenika "Brašno duhovno":
"Pogljej, dakle, mane s ocima milosardja tvoga,
Gospodine Isukarste, Kralju vecnji, Bože i Clovece,
ti ki si propet bil za ljubav cloveka, usliši mane,
ki ufan v tebe, pomiluj me, puna nevolj i grehi."
Prema tumačenju Nikole Hermona, krv koja je potekla iz raspela ispred stare crkvice svetog Vida nakon što ga je kockar Petar Lončarić pogodio kamenom, skupio je gradski kapetan baron Rauber, što je uobičajen način čuvanja krvi koju ne skupljaju klerici već laici kojima je dana posebna milost − vlastelini ili pripadnici gradske vlasti − čime se daje poseban naglasak na snažniju povezanost i ujedinjenje crkvene i svjetovne vlasti. Krv je skupljena u tri ampule, od kojih je jedna bila pohranjena u crkvi Svetog Vida, druga u Puli (sjedište biskupije), a treća u Rimu. O tom je događaju on zapisao:
"Slava i čast v koj se nahaja Raspelo na leven boke s kamenom od Petra Loncarića, igravca v reskem grade udreno mnogokrat me je opominjala da njegovu na pricetke oveh knjižicah priliku postavin, ku sada tebe, bogoljubni stavce, veliken dopernesevan veseljem. Ako pitas od mane, v ken vremenu ovo čudo pripetilo se je, evo se zgodiše leto 1296. kada ov nemili igravac s dvemi drugemi pod stremom crekve svetoga Vida, v koj se je častilo ovo Raspelo, bi svoji, ludujuć, pinezi izgubil. To leto biše nadglavar Crekve Katolicanske papa Bonifacio osmi, Rimskoga Kraljevstva cesar Rudolfo Hapsburg, od kega zvelicena Kuća Austrije izhaja, a v gradu pak reskem za poglavara je se nahajal vlastelin Raubar."
1724. uvršten je među članove dobrotvornog društva Raspelo sv. Vida.
Umro je u Rijeci 1731. godine.
Brašno duhovno molitvenik
Molitva
Na spone rana i krvi koji su potekli s Raspela iz rane lijevoga boka prilikom ranjavanja kamenom u Rijeci 1296. godine.
LITANIJE (LETANIJE)
OD PRESLAVNE MUKE I SMRTI ISUSOVE, koje svaki petak i treću nedjelju u mjesecu i svake kvatre u Rijeci mole članovi Bratovštine Svetoga Križa u crkvi sv. Vida.
Gospodine smiluj se
Gospodine, smiluj se.
Kriste, usliši nas
Oče nebeski, Bože,
Smiluj nam se.
Sine, otkupitelju svijeta Bože,
Smiluj nam se.
Duše, sveti Bože
Smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože
Smiluj nam se.
Na zazive se odgovara - Smiluj nam se, Gospodine
Isuse, za trideset srebrnjaka prodan,
Isuse, u smrtnoj borbi od anđela okrepljen,
Isuse, potajno od Jude, izdan.
Isuse, kao zloćinac uhićen i svezan,
Isuse, pred Anom šamaran,
Isuse, kod Kajfe od Petra tri puta izdan,
Isuse, pred Pilatom krivo optužen,
Isuse, od Židovskog naroda pogrđivan,
Isuse, na stupu privezan,
Isuse, nemilosrdno izbičevan,
Isuse, pljuvanjem posramljen,
isuse, trnovom krunom okrunjen,
Isuse, pogrdno židovskim kraljem imenovan,
Isuse, od pete do glave ranjen,
Isuse, bez krivnje na smrt osuđen.
Isuse, s teškim teretom križa opterećen,
isuse, kao umilno janje na smrt odveden,
Isuse, na križ čavlima prikovan,
Isuse, među razbojnike razapet,
isuse, na križu sramotno pogrđivan,
Isuse, žuči i octom napojen,
Isuse, koji si na samrtnoj muci nagnuo glavi u ispustio dušu,
Isuse, kojemu su nakon smrti bok proboli,
Isuse, po prijateljima tužnoj Majci u krilo položen,
Isuse, po Mariji žalosnim suzama oplakan,
Isuse, u novi grob položen.
Isuse, u ovoj prilici s kamenom u lijevi bok udaren,
Smiluj nam se; Gospodine
Isuse, koji si iz lijevoga boka s križa puno krvi prolio,
Smiluj nam se, Gospodine
Milostiv nam budi, Isuse
Usliši nas, Gospodine
Od kuge, glada, vojske i svega zla,
Izbavi nas, Gospodine,
od grijeha i vječne smrti
Izbavi nas, Gospodine
Za tvoju gorku muku
Izbavi nas, Gospodine
Za tvoju tešku smrtnu borbu
Izbavi nas, Gospodine
Za sedam tvojih riječi izrečenih na Križu
Izbavi nas, Gospodine.
Za pet potoka iz tvojih svetih rana
Izbavi nas, Gospodine
Za krvavi udarac na tvojem tijelu kamenom učinjen
Izbavi nas, Gospodine
Mi griješnici,
Molimo te, usliši nas
Da tvoja smrt i muka budu uvijek u našem srcu spominjani i sahranjeni
Molimo te, usliši nas
Da pravu pokoru i dobar kraj našim dušama daruješ
Molimo te, usliši nas
da sve duše naši bližnjih i daljnjih članove ove svete Bratovštine tvojom milošću očuvaš
Molimo te, usliši nas
Da svim mrtvim braćama i sestrama ove svete Bratovštine pokoj vječni daruješ
Molimo te, usliši nas.
Sine Božji,
Molimo te, usliši na.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta
Oproti nam, Gospodine
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta
Usliši nas, Gospodine
jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta
Smiluj nam se, Gospodine.
Kriste, usliši nas
kriste, usliši nas
Gospodine, smiluj nam se
Kriste, smiluj nam se
Gospodine, smiluj nam se.
Oče naš .....
I ne uvedi nas u napast
nego izbavi nas od zla.
Krist je bio za nas pokoran do smrti
Do smrti na križu.
Spomeni se, Gospodine. ove tvoje Bratovštine,
Koju si na spomen svoje muke i smrti okupio.
Gospodine, usliši molitvu moju,
I vapaj moj neka tebi dođe.
Gospodin s vama
I s duhom tvojim.
Pomolimo se
Gospodine Isuse Kriste raspeti, Spasitelju naš i Otkupitelju, ponizno te molimo za presvetu muku i pregorko mučenje koje si u petak o šestoj uri na drvu križa podnio za otkupljenje cijelog čovječanstva i za molitvu tvoje presvete majke Marije, smiluj se svim bližnjima i daljnjima ove svete Bratovštine ovdje okupljenim i dopustima nam svima dobru i sretnu smrt. Neka se ne zaboravi tvoja muka i smrt. I zato te ponizno molimo, i tebi se preporučamo za zasluge tvoje presvete muke i smrti da neprocijenjenu tvoju zaslugu Ocu Nebeskom prikažeš i svima nama koji te ljubimo dobru smrt daruješ. O Bože Oče, cijelog čovječanstva, tvoju neizmjernu dobrotu, po smrtnoj borbi tvojega ljubljenog Sina i molitve blažene Djevice Marije, i svete Barbare mučenice, daruj svima, braći i sestrama ove svete naše Bratovšrtine koji su otišli s ovoga svijeta, daruj im život vječni u družbi vječnog blaženstva i primi ih k sebi.
Po Gospodinu našemu Isusu kristu, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.
Kreirao: SEAS
NAPOMENA: Ako ste kojim slučajem popratili vezu na članak o Petru Lončariću, kockaru koji je kamenom pogodio sveto raspelo koje je prokrvarilo na mjestu udarca i danas e nalazi u katedrali svetog Vida u Rijeci mogli ste naći ovu napomenu: Kao što može vidjeti onaj ko je pažljivo čitao ovaj članak, ali isto tako i na svim dostupnim izvorima na netu, postoji nekoliko nelogičnosti u ovoj priči. Kao prvo, Martin Bauzer (Bautscher, Bavčer ili Bavčar, slovenski latinski pisac, humanist i povjesničar), govori o godini 1296. kao o godini kad se po legendi zbilo čudo. |
Izvor:
- Brašno duhovno: molitvenik – Nikola Hermon, Preuzmite BESPLATNU KNJIGU - PDF
- Marija Turk, GRAFIJA I ORTOGRAFIJA U PRVOJ "RIJEČKOJ" KNJIZI "BRAŠNO DUHOVNO"
- Primorski Hrvat - udruga za promicanje baštine, RIJEČKO RASPELO, Objavio: Siniša Posarić, 1 siječnja, 2021
Background picture copyright: 