Lumage de Millekron, Nicolò de

Rođen: oko 1706.
Umro: Rijeka, 6. veljače 1798.

Porodica Lumaga u našim se krajevima spominje već krajem 17. stoljeća. Obitelj je porijeklom iz mjesta Piuro u današnjoj Lombardiji. Od tamo su se kao trgovci raširili po cijeloj Europi, pa su neke grane obitelji viđene u Francuskoj, Veneciji, Siciliji, na Levantu, u Nürnbergu i Beču.

Jedan ogranak obitelji stigao je i do Rijeke.

Ivan Kobler kao carskog kapetana Bakra godine 1680. spominje Giovannija Ottaviana Lumagu de Millekrona. Po Kobleru, njegov sin Giovanni Battista Lumaga postaje riječkim građaninom. Ovaj je vjerojatno istovjetan s Gian-Battistom Lumagom de Millecron kojeg Irvin Lukežić spominje kao grobničkog kapetana od 1709. do 1729. Isti Giann-Batista je u ime Leopolda I. od 1704. godine upravljao i Sočerbom (italijanski: San Servolo).
Po Kobleru obitelj je primljena u riječki patricijat 1728. godine.

Ime Ivana Krstitelja Lumanga zabilježeno je 1730. godine na nadgrobnoj ploči u katedrali San Giusto u Trstu.
Pietro Kandler donosi prijepis natpisa na kojem piše "… IOANNIS BAPTISTAE LVMAGA DE MILLECROI PATRITII FLVMINENSIS …" iz čega

Nadgrobna ploča Ivana Krstitelja Lumage iz 1726. u zbornoj crkvi uznesenja Marijina.

se vidi da je isti bio riječki patricij.
Jedan Ivan Krstitelj Lumaga de Millecron, carski kapetan Grobnika, zabilježen je zajedno sa svojom suprugom Margaretom rođenom Marotti na nadgrobnoj ploči u crkvi Uznesenja Marijinog u Rijeci.

Kobler među riječkim vijećnicima od 1751. do 1776. donosi nekog Saveria Lumagu. Kobler napominje da su imali kuću u blizini crkve Sv. Mihovila u Starom gradu.

Čovijek bitan za našu priču je Nicolò de Lumage de Millekron. Imao je slavnu vojnu karijeru. U austrijskoj literaturi se spominje pod imenom Nicolaus Lumaga.
Tijekom Sedmogodišnjeg rata služio je u ugarskoj pješačkoj pukovniji br. 37. poznatijoj kao pukovnija Joseph Esterhazy, po svome vlasniku (Regimentinhaber). Sedmogodišnji rat svjetski je sukob koji je trajao od 1756. do 1763. godine, a u Europi je njegov dio bio Treći šleski rat, u kojemu je Marija Terezija pokušala vratiti Šlesku, izgubljenu od Prusije u Ratu za Austrijsko naslijeđe. U otvarajućoj bitci ovoga rata 1756. godine u Lobositzu (češ. Lovosice) Lumaga je ranjen. Tada je još bio samo kapetan (Hauptmann). U bojnika (Obristwachtmeister) promoviran je 1757., u potpukovnika (Obristleutnant) 1758., od 29. svibnja 1760. u pukovnika (Obrister), a od 23.03.1768 Generalmajora.
Osim u bitci kod Lobositza dokumentirano je Nicolausovo sudjelovanje u bitci kod Meissena 1759. u kojoj je vodio dva bataljona, te godinu dana ranije u bitci kod Hochkircha 1758. godine, najvećem pruskom porazu u ovome ratu.

13. svibnja 1775. Josip II., car Svetog Rimskog Carstva, dolazi u tajnu posjetu gradu Rijeci. U carevom dnevniku zabilježeno je da je toga dana car posjetio tvornicu šećera, tvornicu sapuna i koža barona Marottija, promatrao je jedrenjak koji je otplovljavao prema Trstu, prošetao se Fiumarom i družio s generalom Josipom Šiškovićem. Jedan od ciljeva posjeta bio je i posjet domu hrabrog generala Nicolòa de Lumage de Millekrona kako bi mu iskazao poštovanje i zahvalnost za njegovu službu, vjernost, rane, kao i brojne žrtve koje je podnio služeći njega, tj. njegovu majku Mariju Tereziju u vojnim postrojbama. General je tom prilikom počastio Cara i na njegovom je odlasku putnu čašu, iz koje je Car pio, spremio i sačuvao je kao uspomenu na blagonaklonost Vladara.
U carevom se dnevniku posjet Lumagi nigdje ne spominje, što bi značilo da mu nije pridavao velikog značaja.

Preminuo je 6. veljače 1798. u Rijeci.

Da bi saznali više o malo slabo poznatoj čaši koja povezuje Nicolòa de Lumage de Millekrona sa carom Josipom II., carem Franjom Josipom I. i riječkim "Muzejem Hrvatskog primorja" popratite ovaj link. Očekuje vas unteresantna priča za koju vjerovatno niste čuli.

Čaša konična oblika, utisnuta dna. Na prednjoj strani oplošja carski dvoglavi orao s grbom. Na stražnoj strani oplošja natpis. Rub čaše, natpis i orao pozlaćeni.

 

 

 

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

• Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Od čaše do muzeja: 130 godina muzejske povijesti
• Primorski Hrvat, Riječki pabirci XI. – Čaša zbog koje je osnovan riječki muzej i Puževi iz Lombardije

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice