Marotti, Juraj Franjo (Frane) Ksaver
(Georgius Franciscus Xaverius Marotti)
(Giorgio Francesco Xaverio Marotti)
Rođen: Kastav, ??
Umro: Rijeka, 1740.
Roditelji: Mate (Matthaus)(Kastav, 22. siječnja 1727. - ??) i Katarina (rođena Ferlan) (Kastav, 1728. - ??)
Braća: Antun, Marija (udana Slavić), Helena "Jelica" (udana Trinajstić) i Margarita
Obitelj Marotti spadala je u 18. stoljeću među uglednije riječke obitelji.
Juraj Franjo Marotti je bio Kastavac, veliki povjesničar, ljubitelj i štovatelji Trsatskog svetilišta Majke Božje Trsatske i pićanski biskup od 1713. do svoje smrti 1740.
O njemu se ne može naći mnogo podataka, ali se zna da je pučku školu završio u Rijeci.
Bio je ujak Giovannia Antonia Benzonia (Ivan Antun Benzoni). Giovanni Antonio Benzoni je bio kanonik u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci, potom sudac crkvenog sudišta i glavni vikar Pićanske biskupije, modruški arhiđakon, carski savjetnik u Rimu, a od 1730. biskup Modruško-senjske biskupije. Obitelji Benzoni i Marotti pripadale su u 18. stoljeću među uglednije riječke porodice.
U sakralnoj je riznici franjevačkog samostana na Trsatu od 2016. godine izložen je par srebrnih svijećnjaka. U središtu svijećnjaka izrađenog od stiliziranog mesnatog akantusovog lišća nalaze se udubljenja u obliku školjke s apliciranim srebrnim poprsjima rimskog cara i mladog ratnika s kacigom na glavi.
Svijećnjake prvi spominje biskup Juraj Franjo Ksaver Marotti u djelu "Dissertatio historica pro Deipara Tersactana" izdanom 1710. godine, donoseći podatak kako ih je darovao car Leopold I. 1693. godine. Nedugo nakon toga, slične podatke prenosi Petar Francetić u svom djelu "Tersactum coronata Deipara Virgine insigne, sive, Triumphus gloriosissimus B. Mariæ Virginis matris gratiarum" izdanom 1718, te potom Claro Pasconi 1731. godine u knjizi "Triumphus Coronatae reginae TersaCtensis, signis, prodigiis ubique nitentis" (tu je knjigu objavio dok je bio gvardijan na Trsatu).
|
Juraj Franjo Marotti spominje 1710. godinu i napominje kako je više puta bio na Trsatu kad su slavljeni Bogorodičini blagdani i iznosi svoje zapažanje kako ga je oduševljavala pobožnost štovatelja Majke Božje Trsatske, napose onih koji se na koljenima uspinju Trsatskim škalama do samoga Svetišta i ostavljaju krvavi trag za sobom. Ističe k tome da je pobožnost prema Majci Božjoj Trsatskoj postala općenitom.
Do 1714. Pićanski biskup bio je Petar Antun Gaus (1646. – 1716.). Ali Gausovo biskupsko djelovanje je bilo obilježeno stalnom bolešću koja ga je pratila, i koja je očigledno toliko uznapredovala da je u svibnju 1710. zamolio papu da mu se dodijeli koadjutor. Rim je 22. svibnja 1713. uslišao Gausovu želju, te je dobio koadjutora "cum futura successione", također jednoga Riječanina, Jurja Franju Ksaverskog Marottija. Taj je svećenik Pulske biskupije imenovan naslovnim biskupom Dardanije.
Smrt je Gausa zatekla u Pićnu 22. travnja 1716., a sahranjen je ispred glavnoga oltara pićanske katedrale u biskupskoj grobnici u kojoj je, prema pisanju pićanskoga kroničara i župnika Težaka, njegov leš pronađen 1811. u neraspadnutom stanju.
7. rujna 1715., biskup Juraj Franjo Marotti okrunio je Gospinu sliku krunama iz zaklade kneza Aleksandra Sforze. Bila je to prva krunidba Gospina lika izvan Italije.
Slavlje krunidbe trajalo je tri dana, a prvog je dana je sliku Majke Božje Trsatske okrunio pomoćni pićanski biskup Juraj Franjo Marotti, veliki poklonik i povjesničar Trsatskog svetišta. U procesiji prije krunidbe upravitelj svetišta i gvardijan samostana Petar Francetić sam je nosio krune.
|
Juraj Franjo Marotti umro je u kolovozu 1740. u Rijeci. Službu pićanskog biskupa vršio je do svoje smrti. Sahranjen je u crkvi sv. Vida. U to je vrijeme i njegova kripta bila gotova.
Crkvi sv Vida je ostavio legat od tisuću fiorina za podizanje oltara u kapeli gdje je njegov grob. Oltar je bio posvećen Svetom Franji Ksaverskom, čije je ime nosio i sam biskup. Kriptu je izradio udomaćeni riječki kipar i altarist Antonio Michelazzi 1736.. Ističe se kvalitetom i monumentalnošću. Marotti je je ujedno i pomno odabrao ikonografiju oltara na kojem se nalaze mramorni kipovi svetog Franje Borgije koji drži glavu Izabele Portugalske i kip svetog Franje Regisa. Pažnju plijeni i lik mrtvog svetog Franje Ksaverskog koji je položen ispod menze oltara, ali i visoko postavljeni alegorijski kipovi Vjere (slika dolje) i Milosrđa.
Na mjestu pićanskog biskupa nasljedio ga je Fra Bonifacije Cecotti, iz Gorice. Biskupovao je od 1741. do 1765.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- GENI, Frane Juraj Marotti
- Elvis Orbanić, "Čovjek koji je početkom 18. stoljeća pobožno živio". Prinos biografiji Petra Antuna Gausa (1646. – 1716.), pićanskoga biskupa"
- ET TIBI DABO, Par zidnih svijećnjaka
- Porečka i Pulska biskupija (Diocesis Parentina et Polensis), Popis biskupa
- Povijest grada Rijeke (1725 - 1750 godina)