Rijeka, Croatia
Loading



riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Matejčić Radmila

Radmila MatejčićRođena: Banja Luka, 7. listopada 1922.
Umrla: Rijeka, 20. kolovoza 1990.

Roditelji: Đuro i Persida rođena Kardoš
Braća i sestre: ??

Suprug: Marijan (Mario) Matejčić, (Crikvenica, 1920. - Rijeka, 1997.), rendgenolog
Djeca:

Hrvatska povjesničarka umjetnosti, srednjoškolski profesor, bibliotekar, muzejski kustos, upravitelj "Narodnog muzeja" u Rijeci, istraživač arheologije, kulturne povijesti i povijesti umjetnosti, podvodni arheolog i likovni kritičar kojeg su njezine kolege i studenti najčešće zvali teta Rada. Vodila je arheološka iskapanja i hidroarheološka istraživanja na Kvarneru. Bila je autor pionirskih istraživanja umjetnosti i arhitekture XVII. i XVIII. stoljeća u Rijeci, Istri i na kvarnerskim otocima. Među brojnim znanstvenim istraživanjima koja je vodila su istraživanja nalazišta amfora na Kvarneru, starohrvatskog groblja na arheološkom lokalitetu Stranče u Vinodolu te riječkih sakralnih građevina.
Svoju strast uložila je u proučavanje, vrednovanje, očuvanje i populariziranje naše umjetničke baštine i obradu spomeničkog nasljeđa Rijeke, Istre, Hrvatskog primorja i Kvarnera, na prostoru koji je smatrala svojim zavičajem.
Njezin znanstveni interes protezao se od antike preko baroka do graditeljstva XIX. i XX. stoljeća. Proučavala je i vrjednovala baroknu umjetnost u Istri i Hrvatskome primorju, kulturnu povijest, graditeljstvo i prostorni razvoj Rijeke. Teta Rada je uvijek govorila: "Ne gledaj u pločnik, gledaj u pročelja zgrada".
Na primjer, zahvaljujući istraživačkim naporima Radmile Matejčić, Nenada Labusa i Ljubinke Toševe – Karpowicz danas su nam dobro poznate okolnosti priprema i tijeka izgradnje pravoslavne crkve sv. Nikole u Rijeci. Radmila Matejčić
Ramila Matejčić je bila u Školskom odboru OŠ "Podmurvice", škole u koju su išle i njezine kćerke i unuci.
Mnogobrojne znanstvene i stručne radove objavila je u časopisima "Peristil", "Dometi", "Jadranski zbornik", "Naša Rijeka", "Kastavski zbornik", "Liburnijske teme" i dr.
Ne postoji netko tko je djelovao na toliko područja i to tako uspješno.

Osnovnu školu pohađala je od 1928. do 1932. u Banja Luci.
Realnu gimnaziju pohađala je također u Banja Luci od 1932. do 1941. godine.
Povijest umjetnosti i kulture i Klasičnu arheologiju upisala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1950. godine.

Na kraju gimnazije dočekao ju je drugi svijetski rat, tokom kojega je radila u muzejskim institucijama u Banja Luci i Zagrebu.

Nakon rata, od 1946. do 1947. radi kao apsolventica u realnoj gimnaziji u Prijedoru.

Udala za rendgenologa dr. Marijana (Maria) Matejčića. Nakon što je suprug dovršio specijalizaciju iz radiologije, zajedno s njim je premještena je u Rijeku. Živjeli su na Mlaki, kod parka.

Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu je i magistrirala 1977. i doktorirala.

Prvo vrijeme svog boravka u Rijeci provela je na radu u "Naučnoj Biblioteci" (danas Sveučilišnoj knjižnici) kao bibliotekar.

Prvi tekst koji je objavila bio je tekst u čast 500-godišnjice rođenja Leonarda da Vincia objavljen u "Riječkom listu", 16. ožujka 1952.

Od 1952 radila je kao kustos u "Pomorskom i povijesnom muzeju" u Rijeci. U realizaciji su postava sudjelovali prof. Radmila Matejčić, kapetan Ivan Moderčin i, kao tehnički suradnik, nekadašnji ravnatelj Muzeja prof. Miroslav Blažičević. Nakon prof. Matejčić kao voditelji su Odjela radili kapetan Ivan Moderčin do 1. veljače 1957., a nakon njega kapetan Anton Polić.

Do velike promjene dolazi 1948. kada je došlo do spajanja "Gradskog historijskog muzeja Rijeka" (nasljednika "Museo Civico") i "Muzeja Hrvatskog primorja Sušak" (nasljednika "Museum Nugent"). Nova institucija dobiva ime "Muzej Hrvatskog primorja Rijeka".
U rujnu 1952. Radmila Matejčić dolazi, kratkotrajno, na mjesto vršitelja dužnosti upravitelja "Muzeja Hrvatskog primorja".

Nove se promjene događaju u veljači 1953. kad, na prijedlog uprave "Muzeja Hrvatskoga Primorja", Savjet za prosvjetu i kulturu NO grada Rijeke donosi odluku da se naziv "Muzej hrvatskog primorja" mijenja u "Narodni muzej Rijeka".

1953. Radmila postaje vršiteljica dužnosti upravitelja "Narodnog muzeja Rijeka" u zvanju kustos-arheolog. Narodni se muzej u to vrijeme sastoji od tri odjela: Odjela Narodne revolucije, Pomorskog odjela i Kulturnohistorijskog odjela s Arheološkom, Historijskom i Etnografskom zbirkom.
Od 1954. bila je voditelj arheološkog odjela. To je bilo polazište svih njenih istraživanja i pribavljanja novih eksponata.
Radmila Matejčić1955. godine upravnik "Narodnog muzeja" postao je profesor Josip Perišić.

1961. godine, Radmila je započela program sustavnog dokumentiranja ostataka dionica "Liburnijskog limesa (Clausura Alpium Iuliarium)" na području grada Rijeke i riječkog zaleđa. Program je započeo radnim dogovorom između "Narodnog muzeja Rijeka", Konzervatorskog zavoda u Rijeci i arheologa Radmile Matejčić, u to vrijeme kustosa u "Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja" u Rijeci. Poticaj istraživanju dali su kolege iz Ljubljane, dr. Peter Petru i dr. Jaroslav Šašel, obzirom na veliko iskustvo koje su stekli radovima na Limesu i antičkim kastelima na području Slovenije. Ekipu su činili Radmila Matejčić, geodeta iz Geodetskog zavoda u Rijeci Ivan Vučetić, fotograf iz Konzervatorskog zavoda Srećko Ulrich i nadšumar šumskog gospodarstva Klana Antun Rudin. Na slici desno, Radmila Matejčić sa suradnicima na limesu na Grobniku 1970. Iste godine obavljen je prvi dio obilazaka terena na području između izvora Rječine i Željeznih vrata.

Od 1961. do 1963. također se intenzivno bavila hidroarheologijom na lokalitetima Povile kod Novog Vinodolskog i u podmorju lokaliteta Sveti Petar kod Ilovika. Tijekom niza godina ukupno je u muzej doneseno oko 140 amfora.

Arheološka istraživanja koja je Radmila provodila na području Vinodola pokazala su se od temeljne važnosti za ranu povijest Hrvata.

1963. godine uslijedilo je bitno, stručno proširenje njenih interesa na područje numizmatike s tekstom "Krune Città di Fiume i problem Radmila Matejčić, Morčićivalute u Rijeci od godine 1918. do 1924." objavljeno u listu "Numizmatičke vijesti".

Objavila je i jednu malu knjižicu vrlo važnu za kulturno-povijesnu prošlost grada Rijeke − "Morčići ili "Mori", karakterističan nakit u Rijeci i Hrvatskom primorju", koja na samo 16 stranica objedinjuje sve što se znalo o tom izvornom riječkom nakitu. Podloga knjižice je bio neobjavljeni tekst Riccarda Gigantea pohranjen u "Naučnoj biblioteci". Ovo je godinama bio jedini tekst o nakitu koji je postao simbol grada na Riječini.

1964. godine je također pod nadzorom Radmile Matejčić uređen Lapidarij u parku muzeja popraćen katalogom vrijedne Zbirke kamenih spomenika.

Radmila Matejčić1970. magistrira s temom "Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci", a 1977., obranom doktorske dizertacije "Barok u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju" i doktorira.

Od 1979. honorarni je izvanredni profesor na Pedagoškome fakultetu u Rijeci.

Nakon što je 1980. godine za direktora "Pomorskog i povijesnog muzeja" imenovan Ante Meštrović, dr. Matejčić je odlučila napustiti muzej u kojem je ostavila neizbrisiv trag.

16. prosinca 1980. prešla je na Pedagoški fakultet u Rijeci, na kojem je već godinu dana honorarno predavala kao izvanredni profesor.
Pod kraj svoga radnog vijeka utemeljila je studij povijesti umjetnosti na Pedagoškome fakultetu u Rijeci, uspjevši pritom odgojiti i osposobiti prvu generaciju svojih nasljednika.

S dvije knjige okrunila je 1982. godinu. Prva je objavljena na čak tisuću stranica i objavljena je pod imenom "Barok u Hrvatskoj".
Nakon toga je publicirana i "Ars aesculapii", na kojoj je radila i koju je potpisala sa suprugom Marijanom Matejčićem, a koja se detaljno bavila poviješću zdravstvene kulture na području Kvarnera.

Radmila Matejčić: Kako čitati gradOno po čemu je Radmila Matejčić najviše poznata kod Riječana je njezina knjiga "Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas". Knjiga je doživjela više izdanja: 1988., 1989. i jedno bitno prošireno 1990. godine. Veliki uspjeh postiglo je i četvrto izdanje iz 2007., znatno raskošnije. To je izdanje uobličio Goran Moravček, uz pomoć tehničkog urednika Ranka Žilića.
Objavljena je i jedna skraćena inačica knjige tiskana 1988. godine sa namjerom da se koristi kao neka vrsta turističkog vodiča Rijeke. U tom je izdanju knjige, uz Radmilu Matejčić radila i nekadašnja gradonačelnica Rijeke dr. Neda Andrić. Vodič je bio dobro prihvaćen i doživio je još dva izdanja (1991., 1994.).
Tekstovi u knjizi "Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas" nisu izvorno pisani za objavljivanje u bilo kojoj knjizi. To opsežno djelo nastalo je prikupljanjem tekstova pisanih u razdoblju od 1981. do 1990. godine za list "Naša Rijeka".
Naime, uredništvo lista "Naša Rijeka", se potkraj 1970-ih dosjetilo ponuditi jednu svoju stranicu za tematski serijal koji će čitateljima približiti graditeljstvo Rijeke i njegovu povijest, i koje će im kazati kako su pojedine gradske građevine nastale i kada.
Za taj je posao trebalo naći osobu koja o tome i ima što reći. I našli su tetu Radu koja je tu seriju novinskih članaka pisala desetak godina. I, bez obzira što se za "Našu Rijeku" ne može reći da je bio list s pretjerano velikom nakladom, inicijativa je uspjela. Dugogodišnje proučavanje kulturne povijesti, graditeljstva i prostornog razvoja Rijeke, od najstarije povijesti do danas, rezultiralo je objavljivanjem tekstova i rasprava i kasnije knjige "Kako čitati grad - Rijeka jučer i danas".
Iz perspektive sveučilišne profesorice, za pisanje za novine teta Rada je trebala odustati od opširnosti i znanstvene terminologije na koju je bila naučena predajući na fakultetu, naučiti se koristiti terminima koje koristi normalan čovijek, a naglasak je trebala staviti na građevine koje žitelji Rijeke imaju pred svojim očima, koje mogu vidjeti u svakodnevnoj šetnji gradom i prihvatiti njen moto: "Ne gledaj u pločnik, gledaj u pročelja zgrada". Prihvatila je logiku medija. Naknadno okupljanje svih članaka iz "Naše Rijeke" unutar knjige "Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas" postalo je produžetak novinske avanture Radmile Matejčić.

Radmila Matejčić je umrla 20. kolovoza 1990. godine. Pokopana je na groblju Kozala, polje E-IX-67. Govorila je da nije važno gdje se rodiš, važno je gdje želiš da te pokopaju.
Interesantna je činjenica da je u tom grobnom mjestu prije nje bio pokopan Ernst Mayer, profesor opisne i praktične geometrije, a kasnije i hidrografije i kartografije na Pomorskoj akademiji u Rijeci.

Radmila Matejčić, Grob na Kozali


Iznenadna smrt je prekinula Radmilino dugogodišnje istraživanje i zatekla je usred obrade i pripreme knjige "Umjetnosti isusovaca u Hrvatskoj", još jednoga velikog ekipnog zadatka. Svoj udio u toj značajnoj dionici naše sakralne baštine ona, nažalost, više nije uspjela dovršiti.

Posthumno su joj tiskana dva rukopisa u obliku monografija: "Crkva Gospe Trsatske i Franjevački samostan", s odličnim predgovorom gvardijana i crkvenog povjesničara Emanuela Hoška, te "Crkva Svetog Vida".
Potom je izašla knjiga "Izleti u prošlost", u kojoj su bili prikupljeni njezini duži i ozbiljniji tekstovi, tako da su čitatelji mogli na jednom mjestu vidjeti svu širinu interesa autorice.

Gradsko vijeće Grada Rijeke na sjednici 21. prosinca 2011. godine, donijelo je odluku o imenovanju nove ulice u studentskom kampusu. Ulici se određuje ime "Ulica Radmile Matejčić".

Ulica Radmila Matejčić

 

DJELA:

 

RASPRAVE:

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito
- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015
- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice

Ferrari Fan Background picture copyright: Heraldic Art

Copyright:
Možete kopirati i koristiti bilo koji sadržaj ovih web-stranica pod uvjetom da na svojim stranicama, forumu ili tiskanom materijalu unesete jasnu poveznicu na "https://moja-rijeka.eu/" kao izvor tih informacija. Također, ne možete koristiti ove stranice za svoju ekonomsku dobit. Ja ne zarađujem novac sa ovim stranicama, pa zašto bi to činili vi. Kao amateru koji se ovime bavi iz gušta, moja jedina želja je širenje znanja o povijesti Rijeke i očuvanje informacija za buduće generacije.
Trudim se osigurati da informacijama koje prezentiram ne narušavam ničija autorska prava, a ako ih imaju, da su izvori informacija navedeni kao takvi, i poveznice jasno prikazane. Bitno je da to i vi provjerite prije korištenja.
Nikada nisam imao namjeru kršiti autorska prava bilo koje druge osobe ili organizacije. Ako imate bilo kakvih nedoumica, molim vas da koristite "Mail me" i ja ću istražiti i poduzeti sve što je potrebno da se greška ispravi.

Copyright:

You may copy and use any of the content of this site provided you make a clear link on your web site, forum or printed matter to "moja-rijeka.eu" as the source of that information. Also, you can not use my material and articles to make any money. I'm not making any money with this site, so why would you. I endeavour to ensure that the information I publish is free of other copyrights but it is essential that you check this for yourself before using it.
It was never my intention to deliberately infringe the copyright of any other person or organisation. If you have any concerns then please use the "Mail me" and I will investigate and take whatever action is necessary to rectify. As a volunteer and strictly non-profit making my only concern is to preserve information for future generations.