Matković Gašpar (Gaspare Matcovich)

Rođen: Rijeka, 1797.
Umro: Rijeka, 27. kolovoz 1881.

Roditelji: otac Luka Matković, majka ??

Supruga: ??
Kći: Maria

Kontroverzna ličnost i predstavnik političkog života u Rijeci tijekom 19. stoljeća. Bio je sudionik političkih zbivanja i financijskih tokova U Rijeci, trgovac i brodovlasnik koji je od 1829. godine prodavao svoje jelove i bukove bačve u Trstu, lokalni vođa Kossuthista u Rijeci.

Priča se da je proveo neko vrijeme u Engleskoj i na Kubi i da je bio uključen u trgovinu robljem 1820-ih.

Potom odlazi u Trst gdje se 1820. godine zapošljava kod engleske banke "Hause". Surađivao je s tršćanskim poduzetnikom Carlom Ottaviom Fontanom, a bio je i agent tršćanske firme "Hans & Smart".

Tri godine kasnije, tj. 1823., već je živio u Rijeci, gdje je obnašao dužnost člana Patricijatskog vijeća. Iz toga dakle proizlazi da se preselio u Rijeku između 1820.-1823. Matković dolazi u Rijeku kao agent Spiridiona Gopčevića (1815. - 1861.), jednog od najbogatijih i najmoćnih trsćanskih trgovca i brodovlasnika.

Bio je posrednik u Gopčevićevu poslu koji je revolucionarne 1848. prodao jedrenjak "Implacabile" Mađarima.

1826. godine, Matković zajedno s braćom gradi brigantin.

Godine 1827. Matcovićev prvi važniji zadatak u Rijeci bila je prodaja tvornice papira koju je prethodno posjedovao A. L. Adamich Walteru Graftonu Smithu i Carlu Meynieru. Ta je tvornica kasnije postala velika riječka industrija. Zahvaljujući njegovom trgovačkom daru i upornosti, a možda i mreži međunarodnih odnosa koju je uspostavio, Matcovich je uspio dogovoriti njegov prvi poslovni sastanak na kojem se pregovaralo o prodaji tvornice papira s mladićem, Engleskim protestantom, Walterom Graftonom Smithom.

Gopčevićevi prvi brodovi izgrađeni su u riječkom brodogradilištu, čime je pridonio dizanju grada iz stagnacije. Naravno, Matković je sve to organizirao. Godine 1846. Gopčević je naredio izgradnju četiriju brigantina nosivosti 361 tone, "Implacable", "Indefatigable", "Insuperabile" i "Conte Condenhofen". Sljedeće godine naručio je još tri broda: brig "Ingegnoso" od 361 tone, shuttle "Istvan Fo Herzeg" od 566 tona i "Sire Robert Peel" od 395 tona. Godine 1848. izgradio je "Armelin" od 361 tone, a 1849. u Engleskoj (Blackwall) kupio je dva mala broda od 67 tona, kojima je dao imena "Prince Stirbey" i "Prince Karageorgevich". Oko 1850. godine Gopčević je već posjedovao 30 brodova, tj. 10% brodova registriranih u Trstu. Njegovi brodovi su plovili morima po cijelom svijetu, ali su se uglavnom bavili trgovinom s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Gopčević je bio pravoslavne vjere i imao je jake srpske nacionalne osjećaje. 1847. bio je predsjednik srpske općine u Trstu.

Sljedeće Matkovićevo posredovanje bilo je kad je nagovorio i dogovorio dolazak u Rijeku inženjera Whiteheada koji se sljedećih godina također preselio u Rijeku. Robert Whitehead Već je 1850. godine postao direktor "Tršćanskog tehničkog zavoda". Budući je već tada bio poznato ime, Gašpar Matković ga je pozvao u naš grad da zajedno osnuju "Tehničko poduzeće". To je poduzeće nakon početnih uspjeha došlo 1873. godine u krizu, ali ga je Whitehead preuzeo zajedno sa svojim zetom, grofom Georgom Hoyosom.

Vrijeme Matkovićevog dolaska u Rijeku pokazao se povoljnim ne samo za njega i Gopčevićev posao, nego i iz još jednog razloga: Mađarska je, više nego ikada, imala namjeru da pretvori Rijeku u mađarsko lučko i industrijsko središte. Godine 1848. Matković je proglašen riječkim patricijskim vijećnikom. Bio je pobornik je priključenja Rijeke Mađarskoj, kao lider riječke mađaronske stranke. Nekoliko puta je biran za gradskog zastupnika, sudjelujući u radu mnogih važnih općinskih tijela i komisija.

Prema zamisli Gašpara Matkovića, Carlo Fontana, tršćanski tvorničar, 1841. podiže u Žaklju, ispod Orehovice mlin za preradu brašna.
Mlin je prvobitno bio u vlasništvu Luke Matkovića (1839. do 1841.), ali nakon što ga je prodao Matkovićev sin Gašpar, mlin je postao vlasništvo Carla d'Ottavia Fontane i Marca Pigazzija iz Trsta. Tršćanski su poduzetnici u mali mlin uložili značajna sredstva: izgradili su branu i kanal te uspostavili vezu s kompleksom izgradnjom mosta preko kanjona Rječine i pomoćne ceste prema Lujzijanskoj cesti (slika ljevo). Tu je sagrađena nova zgrada, velebna trokatnica blizu koje su se nalazila skladišta, staje i stanovi namještenika. Na strojevima je radilo više od stotinu ljudi.
Žito je dolazilo iz Rusije, Rumunjske i Banata, a brašno se izvozilo u Englesku, Francusku, Egipat, Brazil, Njemačku i zemlje Balkana.
Tri godine kasnije, 1844. godine, vlasništvo nad mlinom prelazi u "Fiume Flour Commercial Establishment", ali sa sjedištem u Trstu.
Mlin je uspješno poslovao od 1884. do 1888. godine. Godine 1894. mlin odlazi u stečaj i prestaje raditi.
Na javnoj dražbi nekretnine je kupio Whitehead, vlasnik "Tvornice torpeda" u Rijeci, koji ga je nakon nekog vremena darovao gradu Rijeci. Prije prvog svjetskog rata gradski čelnici prodaju nekretnine, ali prvi svetski rat spriječio je daljni razvoj i planove.

Najokretniji Riječanin tog vremena ipak je bio Gašpar Matković. On je još 1844. godine bio u vezi s Lajosom Kossuthom radi projektiranja pruge koja bi povezala Rijeku s Mađarskom. Godine 1844. Matković Gašpar postaje ravnatelj "Società della strada ferrata Vukovar-Fiume", prvog željezničkog društva koje je imalo plan povezivanja Rijeke s Panonskom nizinom i Mađarskom, a sponzorirao ga je Lajos Kossuth. Matković je za njega posredovao u ovom rizičnom poslu.
Tijekom Madarske revolucije Matković postaje Kossuthovim pouzdanikom i suradnikom.

Godine 1848. Kossuth, tada predsjednik mađarske revolucionarne vlade, preko Matkovića i Spiridona Gopčevića u Engleskoj nabavlja brik "Implacable". Bilo je planirano da brod pod zapovjedništvom Vicenza de Dominija dođe u Rijeku s oružjem za mađarsku revoluciju. Brod je koštao 60.000 forinti, a Mađari su za brod dali 40.000 forinti kapare. Mađarska revolucionarna vlada tim je brodom htjela osnovati mađarsku ratnu mornaricu na Jadranu. Željeli su ga dovesti u Rijeku i pretvoriti ga u ratni brod. Hrvatske, Jelačićeve snage oslobodile su Rijeku, pa je primopredaja obavljena u Londonu, a Matković i bivši profesor Nautičke škole u Rijeci Vicenzo de Domini su preuzeli brod. Hrvatske pobjede na bojišnici, prodiranje ruskih carskih snaga zakomplicirale su situaciju i mađarska vlada nije isplatila cijelu vrijednost broda.
No, za cijeli poduhvat saznala je austrijska vlada, pa je brod natovaren oružjem zaplijenjen i odvučen u Trst, dok su zapovjednik broda de Domini i Matković uhićeni i bačeni u tamnicu u kaštelu San Giusto, gdje su čekali suđenje pred vojnim sudom zbog optužbi za financijske malverzacije i špijunažu za engleze. U tamnici su ostali sve dok Jelačić nije ugušio mađarsku revoluciju 1849. godine. Postoje i neki izvori koji tvrde da su de Domini i Matković pobjegli u Englesku prije odsluženja zatvorske kazne.
Spiridon Gopčević, trgovac i brodovlasnik iz Trsta, koji je u stvari i prodao brod Mađarima je bio pozvan da vrati kaparu pod prijetnjom Ratnog suda, no naglo je napustio Trst. Brod "Implacabile" prodan je na javnoj dražbi za svega 6.495 forinti i 45 krajcera. Iz te svote nisu se mogli pokriti ni sudski troškovi. Spor se odugovlačio sve do Gopčevićeve smrti 1861. godine, kad je napokon zaključen.

Matković se povlači iz aktivnog političkog života i aktivne politike, no 1867. ponovno preuzima aktivnu ulogu u procesima Hrvatsko-mađarske nagodbe opredijelivši se za priključenje Rijeke Mađarskoj.

20. kolovoza 1867. Gašpar Matković objavljuje otvoreno pismo, izjašnjavajući se protiv uspostavljenog hrvatskog režima u Rijeci u godinama 1848 - 1867.

Rijeka je 1. lipnja 1867. godine formirala izaslanstvo koje će pratiti Gézu Radicsa, riječkog zastupnika u mađarskom parlamentu, na krunjenje Franje Josipa za mađarskog kralja. U delegaciji su bili: Paolo Scarpa (oženjen Marijom von Bruck, kćerkom ministra financija Karla von Brucka), Antonio Randić, Gašpar Matković, Sigismund Cohen i gradonačelnik Antonio de Verneda. Krunjenje je bilo 8. lipnja 1867., a car i kralj Franjo Josip primio je 10. lipnja riječku delegaciju kao jedinu koja je došla iz Hrvatske. Izaslanici su mu predali grumen zemlje iskopan ispod Gradskog tornja.

Kada je 27. kolovoza 1881. Gašpar Matković umro, "La Bilancia" je pisala:

"Ieri mattina cessò di vivere, all'età di 84 anni, Gaspare Matcovich, il nestore dei Patrizi fiumani e membro della civica rappresentanza, dalla quale, anni or sono, fu dichiarato cittadino benemerito per l 'iniziativa presa in molte istituzioni utili -tra cui vari opifici industriali - e per l'operosità spiegata in favore della aspirazione del paese . ... Se nella lunga esistenza che si è spenta, non tutto andò scevro di censura, dinanzi alla salma del trapassato, il pietoso dovere di cittadini ci impone di non ricordare che il buono ed il bello ..."
"Jučer ujutro, u 84. godini života, preminuo je Gaspare Matcovich, nestor riječkih patricija i član građanskog zastupstva, od kojeg je prije mnogo godina proglašen zaslužnim građaninom za inicijative poduzete u mnogim korisnim ustanovama - uključujući razne industrijske pogone - i za trud iskazan u korist i težnje zemlje... Ako u dugom postojanju koje je završilo, nije sve prošlo bez cenzure, pred tijelom pokojnika suosjećajna građanska dužnost nalaže da se sjećamo samo dobrog i lijepog...".

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Gaspare Matcovich
• Wikipedia, Gašpar Matković
• PPMHP 101053: Gašpar Matković • Gaspare Matcovich
• Mlin u Žaklju
• LJUBINKA T. KARPOWICZ: GASPARE MATCOVICH (1797-1881), BIOGRAFIA POLITICA DI UN PERSONAGGIO CONTROVERSO

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice