Raab Gašpar (Rab Kaspar, Caspar)

Rođen: ?, oko 1522
Umro: ?, oko 1598

Roditelji: ??

Kapetan i uskočki stotnik (Haubtman) Gašpar Raab je prije dolaska na Trsat kao zakupnik Trsata, bio kapetan grada Senja od 1568. do 1585.
Iako je u tekstovima i dokumentima često pisano s dva "a", prezime senjskog kapetana i kasnije zakupnika Trsata, Raaba, često je pisano i s jednostru kim vokalom "a", tj. Rab, a i sam se Rab na taj način potpisivao.

Podatci o njegovoj mladosti, šlolovanju ne postoje, ili za sada nisu pronađeni.

1564. Gašpar Raab postaje četvrtim kapetanom Žumberačkih uskoka. Žumberački uskoci bili su skupina naseljenika na Žumberak koji su doselili u migracijskim valovima uglavnom s područja koje su zauzeli Osmanlije u 16. stoljeću, a tek manjim dijelom iz Senja početkom 17. stoljeća. Djelovali su najviše tijekom 16. stoljeća, ali se njihova aktivnost kao krajišnika može pratiti sve do ukidanja Vojne krajine 1871..

Brlog nad Gackom, selo je u Lici, a Katolička župa je osnovana 1706. Mjesto je bilo naseljeno već u predrimsko doba, a u rimsko doba bilo je tu neselje Avendon. Grad Brlog podignut je ubrzo nakon 1527., a već 1537. spominje se kao krajiška utvrda, za koju se 1550. brinuo general Ivan Lenković (?, - Otočec, kraj Novog Mesta, 22. lipnja 1569.), vrhovni kapetan Hrvatske i Slavonske krajine.
Godine 1575. Turci su na prevaru zauzeli Brlog, ali su ga ubrzo napustili, jer je gradu stigla pomoć senjskih Uskoka. Prilikom napuštanja, utvrdu koja je bila strateški važna za Senjsku kapetaniju su zapalili, ali kapetan Gašpar Raab ju je obnovio. U nju je smjestio hrvatske haramije. S uskocima i senjskim njemačkim plaćenicima pustošio je naselja osmanskih podanika u Lici i Pozrmanju. Proslavio se pohodima na utvrde Perušić (1578), Počitelj (1580), Obrovac (1581) i na sijelo ličkoga bega - Ribnik (1584), te na manje utvrde Bilaj, Vrebac, Šćitar (danas Štitar) i Široki Toranj (danas Široka Kula).

1576., dotadašni senjski kapetan Ivan Fernberger (Auer, danas Ora kraj Bolzana, 1511 – Beč, 1584), senjski kapetan od 1574. je, zbog čestih napada Uskoka na Mletačke brodove i pljačku istih, kao i niz nedostataka u izvršavanju dužnosti, smijenjen sa mjesta senjskog kapetana carskim dekretom od 20. ožujka 1576.. Naslijedio ga je Kaspar Raab koji je nastupio kao senjski kapetan tokom iste godine, uz nalog da po mogućnosti istjera uskoke iz grada. Tu je dužnost obavljao do 1585. kada je sam zamolio cara godine za otpust, uz napomenu da je odslužio 44 godine u carskoj vojsci.
Uskoci koji su 1576. napadali mletaĉke brodove, otoke i gradove pritvoreni su, a Raab se založio kod carskog dvora za njihovo izručenje mletačkom sudu. Odmah po stupanju na novu dužnost, Kaspar Raab je uputio osumnjičene uskoke i poznate zločince na rad u senjskim šumama, tj. sječu drveća radi boljeg pregleda okoliša radi zaštite grada od iznenadnih turskih napada. Senjski kapetan je također htio obnoviti nekoliko zabačenih utvrda, a među njima i Karlobag, te u njih smjestiti uskoke radi obrane gradova i obale.
Naseljivanjem pravoslavnih Vlaha u Lici i Krbavi upravljao je beg Livanjski, a obećao je novim naseljenicima, da će se radi ispaše stoke primaknuti k moru i zauzeti Karlobag. Ali Raab je u Karlobag doveo jaku posadu Uskoka i napad je spriječen.
Senjski kapetan Gašpar Raab, koji je već puno godina bio na dužnosti krajiškog zapovjednika u Hrvatskoj i dobro je poznavao naše prilike, izvjestio je 1577. godine bečki dvor, da su Vlasi i i vlaški martolozi 1524. godine iznenada, na mesopust, noću napali Karlobag, u to vrijeme bogato mjesto, popalili i poharali palaču knezova Kurjakovića te odveli u roblje skoro cijelo stanovništvo. Neki su se spasili bjegom na obližnje otoke.

Hrvati su brzo shvatili kakva pogibelj prijeti Hrvatskomu Primorju, (osobito Senju) od Turaka, koji su definitivno zaposjeli Liku i Krbavu. Krajiška je uprava nastojala da Turke i Vlahe otjera iz Like i Krbave. Tu je zadaću neumorno vršila senjska posada, koju su činili Uskoci. Njihov je kapetan Gašpar Raab u srpnju godine 1583. dobio nalog da što češće provaljuje u Liku, pa da ondje hvata Turke i njihove Vlahe. Gašpar Raab je odredio 200 strelaca koji su neumorno hvatati Vlahe i Turke. Sve zarobljenike su od njih kupovali talijanski trgovci sa Sicilije, a ovi su ih upotrijebili kao roblje na trgovačkim brodovima na kojima su morali okovani veslati.

Nakon neuspjelih pokušaja da zavede vojnu stegu među uskocima (1581. pokrenuo sudske postupke protiv Jurja Subaše (Subwäschä), a 1582. protiv vojvode Jurja III. Daničića i uskočkog vojvode Matije Tvrdislavića) i obuzda njihove pljačkaške pohode prema mletačkomu i dubrovačkomu području, 1585 Gašpar Raab odstupa s dužnosti senjskoga kapetana.

Objavljena je isprava iz koje se vidi da je nadvojvoda Karlo godine 1582. dao Trsat u zalog Gašparu Raabu doživotno za svotu od 3403 forinti (7.403 guldena i 20 krajcara). U ispravi je predviđeno trajanje zaloga još deset godina nakon Rabove smrti u korist njegovih nasljednika. Međutim Gašpar Raab je, kako to pokazuje urbar iz 1595. godine, i sam davao u zakup prihode grada Trsata. Iz uvoda tog urbara vidljivo je, naime, da Raab ustupa Jurju Andriji Paradeiseru, senjskom kapetanu (1594.), grad Trsat na dvije godine počev od Martinja 1595. godine.
Nije isključeno da je Raab upravljao Trsatom i ranijih godina. Iz pisama što ih je Gašpar Raab uputio 1568. godine kranjskom Vicedomu u Ljubljanu proizlazi da je Trsat već tih godina bio pod Raabovom upravom. Naime, Gašpar Raab je 20. studenog 1568. godine sastavio popis godišnjih prihoda Trsata i poslao ga u prilogu pisma upućenog Vicedomu u Ljubljanu. U pismu se ispričava zauzetošću "... wegen der Zeit, die ich nicht habe...". Popis je napisan crnilom na jednom arku pa pira, veličine 22,5 x 32,5 cm, nezgrapnim, neispisanim rukopisom, goticom, na njemačkom jeziku. Izvornik je potpisao Casper Rab.

U pismu naslovljenom "Popis onoga što pripada Trsatu i što mu se mora godišnje dati, napisan na Trsatu 1595. godine". što ga je napisao Gašpar Raab 17. studenog 1595. na Trsatu i poslao Vicedomu u Ljubljanu, priložen je popis onog što je Trsatu kao gospoštiji pripadalo i što se godišnje davalo.

U 16. stoljeću Trsatski je dvorac dva puta osvajan u ratnim sukobima. Najprije su ga zauzeli Mlečani 1509., a nakon toga i Turci 1527.. Uviđajući nedostatke u obrani i još uvijek goleme obrambene mogućnosti, senjski je kapetan Gašpar Raab potkraj 16. stoljeća pojačao i modernizirao obranu kaštela, dao je sniziti rimsku kulu na pola njezine visine, a građu upotrijebi za novi zapadni ulaz.
U 17. stoljeću Trsatska gradina je propadala zbog sve manje opasnosti od Venecije i Osmanskog Carstva, ali i upotreba vatrenog oružja je umanjila obrambenu vrijednost tvrđave. Njegov pad ubrzao je potres 1750., pa se do početka 19. stoljeća pretvorila u razvalinu. Trsatski kaštel kupila je u takvom stanju, 1826. godine, bakarska općina.
U 19. stoljeću oronuli dvorac kupuje grof Laval Nugent von Westmeath, koji je dvorcu dao današnji izgled. Maršal Nugent skupljao je umjetničko blago iz raznih dijelova Europe i u sjeveroistočnoj kuli 1813. godine osnovao prvi muzej u Hrvatskoj. Nakon njegove smrti, osiromašeni nasljednici zanemarili su dvorac i prodali svu muzejsku imovinu.

Negdje između 1595. i 1601. godine Gašpar Raab prestaje držati Trsat u zalogu. Iz urbara napisanog u Celju 14. studenog 1601. godine, vidi se, naime, da Martin von Saurau zum Weichenegker u to vrijeme drži grad Trsat kao založni vjerovnik ("als Pfand Inhaber" - kao založno pravo) austrijske komore, i da prava na prihode navedene u tom urbaru predaje Gašparu Kneziću na jednu godinu dana.
Nije poznato kada je došlo do prekida založnog odnosa Trsata prema Raabu niti kada je opet Trsat bio založen novom vjerovniku Martinu von Saurauu.

1603. Trsat je, nakon Raabove smrti, od komore u zakup na 20 godina, do 1622., za svotu od 14.360 forinti, naslijedio Raabov zet Gašpar Knežić (Gaspare Chnessich), upravitelj gradskih žitnica, sudac i veleposjednik. Nastavio je držati grad u zakupu i usput nanio mnogo nevolja trsatskim franjevcima i gradskim stanovnicima, a slično se događalo i za uprave njegova sina Franje. Giovanni Kobler u svom djelu tvrdi da je Gašpar Knezić držao u zakupu Trsat do 1619., a njegov sin Franjo do otprilike 1640. godine. Kasnije su se nad Trsata smjenjivali razni upravljači koji su najčešće bili i riječki kapetani. Za tih je upravitelja grad potpuno zapušten pa je početkom 19. stoljeća došao pod upravu grada Bakra.

 

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

• Hrčak: Urbar i popis prihoda Trsata (1524-1601)
• Hrvatska enciklopedija, Raab, Kaspar
• Academia, Nenad Labus: trsat_kronologija.pdf
• Zapovieđnici vojske u obrani Krajine hrvatske proti turskoj sili pod kraljevi iz kuće Habsburžke do god. 1750.
• MARKO MESIĆ, Dva hrvatska junaka: Marko Mesi i Luka Ibriimovi, Zagreb : Izd. Matice hrvatske, 1888
• Wikipedia; Trsat
• Rudolf Horvat: Lika i Krbava
• ANNEMARIE GRÜNFELDER, SENJSKI KAPETAN KASPAR RAAB I SENJSKI USKOCI (1576—1585) S. GIGANTE, Venezia e gli Uscocchi, Rijeka, 1904)
• Catherine Wendy Bracewell: The Uskoks of Senj: Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth-Century Adriatic, Cornell University Press, 1992.

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice