Schiavato Mario
Rođen: Quinto di Treviso, Italia, 31.svibanj1931.
Umro: u Rijeci 25. rujan 2020.
Roditelji: ??
Braća: 7 braće i sestara
Supruga: Maria (Maria Grazia) rođena Favrich (Rijeka, 1932 - )
Djeca: dvije kćeri ??
Rođen u Quinto di Treviso u talijanskoj regiji Veneto, ali Istrijan po školovanju i Riječanin po životnom izboru, Mario Schiavato je zauzeo važno mjesto u istarskoj i riječkoj književnosti. Jedan je od najreprezentativnijih autora istarsko-kvarnerske skupine autora Talijanske nacionalne zajednice. Objavljivao je putopise, prozu i poeziju i petnaestak knjiga fantastike za djecu. Sa stalnom adresom u Rijeci od 1948., Schiavato je svjedočio egzodusu Talijana nakon Drugog svjetskog rata.
Često se smatra autohtonim autorom jer u svojim književnim djelima Veneto, njegov rodni kraj, ne smatra svojom istinskom domovinom. Za njega su Istra i Rijeka mjesta na kojima su njegova sjećanja i istinska strast. Tijekom svog života gajio je dvije strasti: ljubav prema pisanju i prema planinama i putovanjima.
Književnika, planinara i alpinistu cijenili su i u "Editu" i u "Novom Listu" zbog njegovih tipografskih i literarnih kvaliteta, i u talijanskoj zajednici zbog njegovog spisateljskog talenta, te angažmana s amaterskom dramom Talijanske zajednice u Rijeci i talijanskim školama gdje je organizirao kazališne radionice s mnogim mladim glumcima.
Radio je kao strojoslagar u "Novom Listu", gdje je radio slog za "La voce", a bio je i grafički urednik dječjeg mjesečnika "Il pioniere" koji se je također tiskao u štampariji "Novog Lista" (kao i časopisi "Panorama", "La Batana" i "Arcobaleno" (nasljednik "Il pioniere"-a).
Schiavato je rođen 1931. u Quinto di Treviso u obitelji zemljoradnika i nadničara kao prvo od osmero djece. Njegov je otac bio sluga gospodara i nije imao vlastiti zemljišni posjed. Obitelj se u Istru doselila nakon što je radio kao zemljoradnik na imanju bogate obitelji iz Trevisa. Njegov posao bio je obrađivati njihov vrt i opskrbljivati ih voćem i povrćem. Međutim, kad su vlasnici umrli, djeca su odlučila prodati cijelu farmu. To je neizbježno stavilo cijelu Mariovu obitelj na ulicu.
Mario je u Trevisu pohađao pet razreda osnovne škole.
Nakon doseljenja u Istru u potrazi za poslom, otac se je uspio zaposliti kao radnik u pulskom mlinu. Tamo je stupio u kontakt s obitelji Sansa, vlasnicima polovice Dignana (Vodnjana), koji su mu predložili da se doseli u Vodnjan. U Vodnjan dolazi 1942. godine i tu je našao posao, a nakon kratkog vremena pridružio mu se i ostatak obitelji.
Mario se nije stigao ni prilagoditi životu na selu ili upoznati susjede i steći prijatelje, a već je, zahvaljujući dobroti nekih starijih dama - sestara Vilio - koje su mu platile školarinu, bio poslan u Poreč da studira za svećenika. Sredstva za školarinu su nakon tri godine bila iscrpljena, dobre žene više nisu mogle poštivati isplate i Mario je bio prisiljen vratiti se u Vodnjan i raditi na selu.
Tu je proveo svoje tinejdžerske godine, tijekom kojih je ostao duboko vezan uz ovaj kraj i u sebi razvio duboke osjećaje prema Istri, koji su ga obilježili i koji su ga držali tijekom cijelog života, te je upravo njemu posvetio nekoliko svojih romana, među kojima i trilogiju "Terra rossa e masiere" (Crvenica i suhoziđe), "L'eredita` della Memoria" (Nasljeđe uspomena) i "Il ritorno" ("Povratak").
Po završetku rata i dolaska Komunista, odlazi u Rovinj gdje je pohađao dva srednjoškolska razreda ekonomske škole.
Zatim polazi organizirani tečaj za zanimanje električara. Međutim, bilo je 18 šegrta sa samo jednim radnikom/učiteljem, pa su naučili malo ili ništa.
Zapošljava se kao šegrt u tvornici duhana u Rovinju.
Nakon završetka II svjetskog rata i nakon što su Istra i Rijeka prešle pod jugoslavensku nadležnost, obitelj Schiavato se vratila živjeti u Italiju, a Mario je ostao u Istri i nedugo zatim preselio se u Rijeku, gdje je kratko vrijeme radio kao novinar za dvotjednik "Vie Giovanili", a zatim napustio posao i upisao stručnu školu koja mu je omogućila rad kao korektoru, a zatim kao strojoslagaru-tipografu.
Upisuje večernju gimnaziju čime je završio ranije započeti studij u Rovinju i Poreču. Nakon završetka studija radi kao grafičar i tipograf.
Ponuđen mu je posao u redakciji i on ga prihvaća. Počeo je pisati u teškim poslijeratnim godinama u kojima su se pisala djela epsko-popularne naravi, spomen-izvještaji pisani s ideološkom sociokomunističkom, etičkom i povijesnom strašću, što je usput dopuštalo talijanskoj zajednici da se poveća i regenerira, da održi talijanski jezik na životu, usko isprepleten s identitetom. Ne osjećajući se ugodno u redakciji, vratio se poslu strojoslagara-tipografa kojim se bavio trideset i četiri godine.
Schiavato također upisuje tečaj politologije na Sveučilištu u Zagrebu, ali zbog jezičnih barijera i praznina u znanju hrvatskog jezika, morao je odustati od studija i vratiti se tipografiji i grafici.
1950-ih je godina Schiavato počeo pisati, i njegova prva djela su bila dječja poezija. Prozom se počeo baviti tri desetljeća kasnije. Njegov prvi roman za odrasle "Posmrtno zvono" tiskan je 1977. na hrvatskome jeziku u nakladi i tisku Riječke tiskare.
Imao je dvije istinske strasti, pisanje i putovanja, posebno ona povezana s planinama. Mnogo puta su ti interesi isprepleteni da bi se približili u književnom djelu. Mora se, međutim, reći da je njegova strast prema planinarenju rođena nakon njegovog prvog planinarskog uspjeha, "osvajanja" Učke.
Uspijevao je odražavati prirodu, opise krajolika i fantastičnih panorama, a izbjeći da sve zvuči kao dokumentarnost. Primjer je njegov "Himalajski dnevnik".
"Mini e Maxi" je naslov romana za djecu što ga je napisao sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tadašnje tiskano izdanje ilustrirali su učenici talijanskih škola u Rijeci, a doajeni ansambla Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, Gianna Depoli (Rijeka, 29. lipnja 1925. - Rijeka, 22. siječnja 2008.) i Raniero Brumini, oživjeli su njegove likove u radiodrami snimljenoj na Radio Kopru. Četiri desetljeća kasnije Talijanska drama riječkoga kazališta ponovno je posegnula za istim tekstom, a za ilustraciju programskog letka riječke praizvedbe upotrijebili su kolaž Valtera Sterpina koji je korišten za naslovnicu romana sedamdesetih. Začuđuje da su s postavljanjem na scenu čekali tako dugo jer su fantastični likovi Minija i Maxija s planeta Saturn zanimljivi, a niz komičnih situacija do kojih dolazi nakon njihova spuštanja na Zemlju priziva scensku obradu.
Schiavato je bio bogat autor, dobitnik niza nagrada. Samo za djelo "Terra rossa e masiere" (Edit, Fiume 2001) dobio je nagrade "Premio Prato" i "Premio Latisana per la letteratura del nord-est", a za prijevod djela na Hrvatski 2001. godine dobiva nagradu "Premio della Contea Istriana per il miglior libro scritto sull'Istria" (Nagrada Istarske županije za najbolju knjigu o Istri).
1972. postaje član "Društva hrvatskih književnika".
U svojoj književnoj djelatnosti Mario Schiavato se često zadržavao na temi talijanskog egzodusa ali i tlake fašista, ističući duboku privrženost i veliku ljubav koju su Istrijani osjećali prema vlastitim korijenima. Nakon što je živio s tim ljudima, savršeno je dobro znao koliko je egzodus bio težak i bolan.
Tako njegova najvažnija djela istražuju najneugodnije godine naše povijesti. U "Terra rossa e masiere" (2003.), vrlo uspješnom romanu, prvom od trilogije koji također uključuje "Eredità della memoria" (2004) i "Il ritorno" tema je ljubav prema rodnom kraju. Na primjer, u "Terra rossa e masiere" govori o povijesnim događajima koji obuhvaćaju kraj Prvog svjetskog rata, fašističku diktaturu, foibe i egzodus. U knjizi "L'eredità della memoria" usredotočuje se na temu sjećanja, jedine utjehe za one koji su ostali u mjestima ispražnjenim egzodusom. Svakako značajan roman je "Il ritorno". Priča je to o Lorenzu, prognaniku u Torinu, koji osjeća snažnu nostalgiju za svojom istarskom zemljom, toliko da Istra postaje apsolutni protagonist ispričanih događaja i pokretačka snaga njegovog života. Te su tri knjige, iako pisane posebno, dio trilogije "La trilogia Istriana".
29. srpnja 1980. Mario Schiavato, planinar i alpinist popeo se na vrh Pik Lenin, jedan od vrhova u Pamiru, visine 7314 m gdje je postavio riječku zastavu. Treba napomenuti da je Schiavato napisao kolekciju "Zaino in spalla" ("Ruksak na ramenu") neposredno nakon što je osvojio Pik Lenin, danas u Kirgistanu. Kad je sišao s planine, dirnulo ga je čitajući koliko je alpinista izgubilo život osvajajući vrh taj.
Osim mnogih planinskih vrhova, "osvajao" je i egzotične otoke: Uskršnji otoci, Tahiti, Hawai, Galapagos (slika desno).
Objavio je otprilike 1.500 pripovijetki, bajki i basni u listovima "Il Pioniere" (današnji "Arcobaleno"). Mnogi su prijevodi također objavljeni u gotovo svim dječjim listovima bivše Jugoslavije.
Surađivao je s raznim novinama, uključujući "Vie Giovanili", "La Voce del Popolo", "La nostra Lotta" (Naša borba), "La Voce dei lavoratori" (Glas radnika), "La battana", "L'Eco di Bergamo", "Il Piccolo" (Trst), "Corriere di Trieste" (Trst), "Noi Donne" (Mi žene) (Rim) i "Liburnia" (Rim), "Alpinismo Goriziano" (Gorički alpinizam) (Gorica), "Le Alpi 
Venete" (Venecijanske Alpe) (Venecija) i mnogim drugima. Njegovi prijevodi su objavljeni u hrvatskim listovima "Tribina", "Informator", "Novi list", "Riječka revija", "Telegram", "Male novine", "Večernji list", "Dometi", "Založba Lipa", "Nova Istra".
Nakon odlaska u penziju 1984. Schiavato prestaje pisati. Budući da je njegova sestra posjedovala hotel u Julijskim Alpama, dvije je godine radio u baru hotela. Tada, nakon što je hotel prodan, kupio je planinski dom u alpama na 2200 metara visine, na granici između Italije i Austrije. U deset godina uspio ga je pretvoriti u popularno okupljalište. Tamo je bio vrlo zauzet, a puno su mu pomogle supruga Maria (slika ljevo) i kći. Rad u menadžmentu omogućio mu je, osim drugih stvari, i desetak izvan-europskih ekspedicija po raznim planinama svijeta. Posjetio je vulkane Ekvadora, vrhove Anda, Patagoniju, Oceaniju, Siriju, Jordan, Indoneziju i mnoga druga mjesta.
Gradsko vijeće Grada Vodnjana na sjednici održanoj dana 31. srpnja 2007.godine, donijelo je Odluku da se Mario proglasi počasnim građaninom Grada Vodnjana.
Mario Schiavato, jedan od najvažnijih autora talijanske nacionalne zajednice, preminuo je 2020. u 89. godini. Sprovod je održan 2. listopada na groblju Kozala, polje J 5/A 292.
SUDIONIK JE ALPINISTIČKIH EKSPEDICIJA:
- 1970. Ararat (5.175 m), prva hrvatska i riječka ekspedicija
- 1978. Mount Kenia (5.199 m), međunarodna ekspedicija
- 1979. Cronio (Sicilija), speleološka ekspedicija
- 1980. Pamir – Pik Lenin (7.134 m), Međunarodna alpinijada
- 1981. Trisul (7.120 m), međunarodna ekspedicija na indijskoj Himalayi
- 1983. – 1984. Aconcagua (6.959 m), argentiske Ande
- 1987. Cotopaxi (5.867 m) i Chimborazo (6.310 m), vulkani Ekvadora
- 1988. Pustinja Sahare (Planine Gautier i Tadrart)
- 1989. Island Peak (6.180 m), nepalska Himalaya
- 1991. Mauna kea (4.188 m) Hawaii
- 1992. Hoyos del Salado (6.885 m) – čileanske Ande
NAGRADE:
- 18 nagrada "Istria Nobilissima"
- 5 nagrada Talijanske unije
- 4 nagrade "Drago Gervais" (1962., 1972., 1974., ??)
- 3 nagrade "Vileg" - S. Giovanni al Natisone
- 3 nagrade " Premio di Narrativa di Montagna Carlo Mauri" - Lecco, (2011, ??, ??)
- 3 nagrade "Parole attorno al fuoco" - Treviso
- 2 nagrade "Raise" - Arquà Polesine
- 3 nagrade "Poesia in piazza" (Poezija na trgu) - Muggia (1981., 1986., 1988.)
- 3 nagrade "Veneti nel mondo" – Arquà Polesine (2002., 2003. i 2005.)
- Nagrada "Nonna Rosa" - Treviso
- Nagrada "Città di Prato"
- Nagrada "Latisana per il nord-est"
- Nagrada "Antonio Bettanin", Vicenza, (1989.) (za poeziju u dijalektu)
- Nagrada " Premio Poesia della montagna al Concorso Nazionale Val Formazza" (1989.)
- Nagrada "Histria" – Grožnjan (2000.)
- Nagrada "Micheloni" "Carnia" di Tolmezzo – La Spezia (2004.)
- Nagrada "Celso Macor" – Romans d'Isonzo (Gorizia) (2007.)
- Nagrada "Tommaso Valmarana" Akademije alpske umjetnosti i kulture – Sondrio (2007.)
- Nagrada "Tommaso Valmara Letteratura per ragazzi -Fondazione Cassa di Risparmio" di Cento.
- Zlatna Plaketa "GRB GRADA RIJEKE", 31. svibnja 2012. za doprinos književnosti na talijanskom jeziku, njegovanje autohtonog fiumanskog dijalekta i popularizaciju planinarenja.
PUTOPISI:
- "Diario himalayano" (1982),
- "Diario argentino" (1984),
- "Ecuador" (1986),
- "Alpi giulie" (pj.), Cividale del Friuli, 1989.;
- "Il respiro del deserto" (1988),
- "Solitudine himalayana" (1989),
- "Yemen" (1992)
- "Zaino in spalla" (pj.), Edit, Fiume, 1996
OBJAVLJENA DJELA:
- "I ragazzi del porto" (ro.), Rijeka, Edit, 1954.;
- "La veglia" (prevedena na hrvatski kao. "Posmrtno zvono" (1969)
- "Tutti formiche", (1970)
- "Le ultime lacrime della mia fanciullezza" (ro.), Rijeka, 1973.;
- "Un uomo dalle braccia troppo lunghe" (1974)
- "Mini e maxi" (ro.), Rijeka, Edit, 1976
- "Posmrtno zvono" (ro.), Rijeka, Riječka tiskara, 1977
- "Campana a morto" (1979)
- "Morte di una casa" (ro.), Trst, 1980.;
- "Racconti dignanesi" (prip.), Trieste, Lint, 1981
- "La morte di Bara Zaneto Biasiol" (1990)
- "Poesie Istriane – Istarske pjesme", zbirka pjesama na talijanskom jeziku, Rijeka : Izdavački centar Rijeka, 1993
- "Una storia minima" (1993)
- "Racconti istriani" (prip.), Rijeka, Edit, 1994
- "La voracita del tempo" (pj.), Rijeka, Edit, 1997
- "Indefiniti smarrimenti", Rijeka, Edit, 2000
- "Terra rossa e masiere", Rijeka, Edit, 2001
- "Un girotondo di lecca-lecca", Rijeka, Edit, 2002
- "All'ombra della torre", Rijeka, Edit, 2003
- "Crlenica i gromače", Žminj, Čakavski sabor, 2004
- "L'eredita' della memoria", Rijeka, Edit, 2005
- "Il ritorno", Rijeka: Edit, 2006
- "Storie di gente nostra", Rijeka, Edit, 2012
- 5 autori x 16 storie" , Malusa Mirella, Nacinovich Elvia, Rotta Carla, Schiavato Mario, Scotti Giacomo, Rijeka, Edit, 2012
- "Quelli della piazzetta" (ro.), Rijeka, Edit, 2013.
- La trilogia Istriana di Mario Schiavato: "Terra rossa e masiere", "L' eredita della memoria" e "Il ritorno", 2017.
IZVEDENA DJELA:
- Le avventure di un orso di pezza (kom.), Tal. drama, Rijeka, 1971.-72.;
- Operazione filtro magico (kom.), Tal. drama, Rijeka, 1972.-73.;
- Čarobni napitak (kom.), Kaz. lutaka, Rijeka, 1973.-74.;
- Mini i Maxi (kom.), Kaz. lutaka, Rijeka, 1974.-75.;
- Djidjelo na zemlji balona (kom.), Oml. kaz. Pula, 1975.-76.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- EDIT, NELIDA MILANI e ROBERTO DOBRAN, Le parole rimaste, Storia della letteratura italiana dell'Istria e del Quarnero nel secondo Novecento
- Novi List, Kim Cuculić, IN MEMORIAM Preminuo Mario Schiavato, važan autor talijanske zajednice
- Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Stefanović, Lora : Il contributo di Mario Schiavato alla narrativa IstroQuarnerina, Završni rad, 2019.
- "EDIT", Gianfranco Miksa, Mario Schiavato, vita di uno scalatore puro: ha conquistato cime letterarie e di montagna
- »EDIT« Ardea Stanišić, MARIO SCHIAVATO: UNA VITA TRA LA SCRITTURA E LA MONTAGNA
- Youtube, Maria Schiavato - Archivio della Memoria
- Informacije o pogrebu, MARIO SCHIAVATO
- ATTINIANUM, Glasilo Grada Vodnjana, 3/2007 rujan, DODIJELJENE NAGRADE I POVELJA POČASNOM GRAĐANINU GRADA VODNJANA
- http://www.sn.pgz.hr/default.asp?Link=odluke&id=24826
- Lorenzo Colombo: 15° Carlo Mauri: gran galà per i vincitori, 21/05/2011
Background picture copyright: 