Šćitar Drago
Rođen: Venco, Italija, 1919.
Umro: Sinac 16. veljača 1944.
Roditelji: ??
Antifašistički borac.
Obitelj Šćitara na Trsat dolazi 1922. godine. On tu završava tri razreda građanske škole. Nakon građanske škole morao se zaposliti u Tvornici papira gdje postaje članom SKOJ-a.
U ožujku 1941. mobiliziran je u vojsku Kraljevine Jugoslavije. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije vraća se na Trsat.
U lipnju 1941. godine proširen je Mjesni komitet SKOJ-a za Sušak. Prema nekim mišljenjima, taj osnivački sastanak Mjesnog komiteta održan je u barci ispred Martinščice. U Komitet su izabrani Stanko Pavlinić kao sekretar, Marko Branković-Braco, željko Marač, Dragutin Šćitar i Tugomir Soldatić. Kao organizatori omladine na Trsatu isticali su se Drago Ščitar, Tugomir Soldatić, Milivoj Matrljan i Mirko Piškulić, na Vežici Željko Marač, u centru Vera Deutsch, i drugi. U listopadu je samo na Sušaku radilo 39 aktiva sa 149 omladinaca.
U kolovozu 1941. s prvom grupom trsatskih omladinaca skojevaca odlazi u partizane na Tuhobić. Kada je u logor stigao dovoljan broj boraca, formirana je partizanska četa "Božo Vidas-Vuk" koja je dobila ime ovog poznatog revolucionara i radničkog borca iz Hreljina. Zvali su se još "Sušačka" iii "Tuhobićka četa".
U vrijeme napada okupatora na nju, 12. novembra 1941., brojila je oko 120 ljudi. Nakon napada na četu, Drago Šćitar se sklanja u Kostrenu gdje se tajno liječi jer su mu noge bile promrzle. Nakon oporavka ponovno odlazi u partizanske jedinice.
Borio se u redovima 13. primorsko-goranske i 35. ličke divizije.
Poginuo je u Lici 16. veljače 1944., u borbi kod Sinca kao pomoćnik komesara bataljona 2. brigade 35. divizije. Imao je 25 godina.
Pokopan je u niši 12A u Kosturnici u Parku Heroj na Trsatu.
Ulica na Vojaku, paralelna sa ulicom Slavka Krautzeka, ali sa druge strane groblja nosi njegovo ime.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- MJESNI ODBOR VOJAK, Podrijetlo naziva hodonima* na Vojaku, Priredio: Marijan Matković Rijeka, srpanj 2014.
- Radule Butorović: Sušak i Rijeka u NOB