Sokolić Dorian i Ružica

          Dorian Sokolić

Rođen: Zemun, 24. veljače, 1928.
Umro: Rijeka, 20. ožujka 2005.

Roditelji:
Otac: Eduard Sokolić Filko (Novi Vinodolski, 27. rujan 1892. - 1943.),
Majka: Marija Gabrijela rođena Rodizza (Sušak, 1890.- 18. studeni 1972.)
Braća i sestre: Egon, Davor (1921 - ), Arsenija (1923 - ), Astrida (1926 - )

 

         Ružica Nenadović Sokolić

Rođena: Valjevo, 28. veljača 1933.
Umrla: Rijeka, 31. prosinca 2014.

Roditelji:
Otac: dr. Momčilo Nenadović (Beograd, 5. rujna 1898. - Beograd, 25. svibnja 1943.), strijeljan od Nijemaca
Majka: Ljubica Ristić Beograd, 19. rujna 1902. - Beograd, 30. listopada 1986.), bibliotekar
Sestra i brat: Vera (1925. - 1990.), lječnica, Đorđe (1935. - 2019.), glumac

Djeca Doriana i Ružice: Diana Sokolić (Rijeka, 08. veljača 1959.), Akademska slikarica, samostalna umjetnica

Dorianova majka, Riječanka Marija Rodizza iz obitelji Giuseppea i Giovanne (rođene Herščak), bila je radnica u riječkoj Tvornici duhana.
Dorianov otac Eduard rodom je iz Novog Vinodolskog iz obitelji Sokolića Filkovih. Eduardova majka Katarina vuče porijeklo iz obitelji Mažuranić.

Dorian Sokolić je rođen u Zemunu, kao četvrto i najmlađe dijete, u obitelji koja se 1920., nakon što je u Rijeku došao D'Annunzio, iz Rijeke odselila u Zemun. Mada je njihova namjera bila da odu privremeno, nikada se nisu uspjeli vratiti u Rijeku. Otac je, iako civil, poginuo 1943., a majka se, ostavši sama s četvero djece, borila da ih stavi na noge.

Dorian je 1950. upisao studij scenografije na "Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu". Kao odličan student, prebačen je nakon prvog na četvrti semestar. Tu je u klasi prof. Milenka Šerbana diplomirao 1954.
O njegovoj izuzetnosti govori i podatak da je rad, scenografiju za "Staklenu menažeriju" Tennessee Williamsa, koji je realizirao pod mentorstvom profesora Milenka Šerbana, proglašen najboljim na internom takmičenju Akademije. "Staklena menažerija" Tennessee Williamsa je potom premijerno izvedena 20. prosinca 1952. u "Savremenom dramskom pozorištu" u režiji Minje Dedića.

1954. godine Dorian se ženi svojom kolegicom Ružicom.
Ružica Nenadović je završila "Školu primenjene umetnosti", a potom "Akademiju primenjene umetnosti" u Beogradu u klasi slikara i povjesničara umjetnosti Pavla Vasića i kostimografkinje Milice Babić-Andrić, kasnije supruge nobelovca Ive Andrića. Diplomirala je s dvadeset i jednom godinom, jer joj je kao iznimno talentiranoj i vrijednoj studentici Akademija omogućila preskakanje godina, na početak trogodišnjeg stručnog dijela studija.
Tako je godine 1952. radila na predstavi u beogradskom dječjem kazalištu "Boško Buha", gdje joj se pridružio i kolega, scenograf Dorian Sokolić. On će joj dvije godine kasnije postati suprug, a s njim će često, sjajno se nadopunjujući, raditi u profesionalnom tandemu i tako ostvariti velike zajedničke uspjehe.

Nakon studija, 1954., na poziv Drage Gervaisa, budućeg intendanta riječkog kazališta, Dorian sa suprugom Ružicom Nenadović-Sokolić dolazi u HNK Ivana pl. Zajca. Tu je Ružica bila zaposlena i ostala do umirovljenja 1990. godine. Dugo je godina bila jedini kostimograf u kazalištu. I nakon umirovljenja je nastavila svoj stvaralački rad i suradnju s kazalištem.

Godine 1958. Dorian provodi nekoliko mjeseci na specijalizaciji u Parizu, potom 1959. i u Italiji i Njemačkoj. Na Dorianov rad veoma je utjecao boravak u Parizu gde se upoznao s "redukcionizmom pozornice" kojom dominira izvođač, krajnjom stilizacijom i modernističkom čistoćom.

Akademski slikar i scenograf Dorian Sokolić je dobitnik Nagrade grada Rijeke za 1959., 1960. i 1964. godinu, a kostimograf Ružica Sokolić-Nenadović za 1965. godinu.

U HNK Ivana pl. Zajca radi kao scenograf do 1968., a već početkom 1969. postaje intendant.

I onda, 1. siječnja, 1970., tek kad su građani Rijeke počeli uživati u bogatu kazališnom repertoaru, gradske vlasti donose odluku o zatvaranju zgrade kazališta Ivan pl. Zajc radi njezine dotrajalosti i temeljite obnove. Godine nebrige i polovičnih rješenja ostavile su traga na nekad velebnom kazališnom zdanju. Uzrok je bio u mekanom, nasutom terenu, a na to su upozoravali još 1883. i ugledni bečki arhitekti i projektanti kazališta Fellner i Helmer. Oni su bili otvoreno protiv lokacije na kojoj je grad planirao podići zgradu, tvrdeći da je nasuti teren pod jakim plimnim strujama, vrlo loše mjesto za podizanje grandioznog objekta.
I tako, Dorian zatvara kazalište i kreće u obnovu koja traje gotovo 12 godina. Otvorenje novoobnovljene kazališne zgrade je bilo 27. Studenog 1981.
U međuvremenu Dorian i Ružica ne miruju. Na primjer Dorian je, kada je 21. travnja 1973., otvorena Robna kuća Korzo, kreirao bedž sa slovom -K- koji su zaposlenici nosili na reveru, a Ružica je kreirala je odjeću za prodavačice i prodavače. Temeljna je bila narančasta boja, simbol robne kuće.
Za svoja tri mandata, dao je izgraditi kazališne radionice na Trsatu te privremeno preselio rad kazališta u obnovljenu dvoranu "Pionirskog kazališta" (danas dvorana HKD na Sušaku).
Posao intendanta je obavljao do 1980. godine.
Od 1980. do 1982. odlazi u Novi Sad kao direktor "Sterijnog pozorja".

Po povratku iz Novog Sada, vraća se na mjesto scenografa u HNK Ivana pl. Zajca, gdje ostaje sve do umirovljenja 1991. I nakon umirovljenja aktivno radi kako u matičnom kazalištu tako i po cijeloj Hrvatskoj. Na slici desno, model scene za predstavu "Aida" Giuseppea Verdija za sezonu 1985/86, fotografija preuzeta iz knjige Ervina Dubrovića "Scena i kostim".

Njegov izniman talent zapažen je još tijekom studija, a potvrdio se u desetljećima rada koja su uslijedila. U svom je višedesetljenom plodnom radu ostvario scenografije za gotovo 400 predstava, a bavio se i dizajnom knjiga i plakata.
Uz svoj rad u kazalištu, bavio se i grafičkim dizajnom. Autorom je mnogih zaštitnih znakova - "Riječka banka", "3. maj", Robna kuća "Korzo", Robna kuća "Ri", Krčki aerodrom, grb "Planinarskog društva Kamenjak" i mnogih drugih (slika dolje).
Na anonimnom natječaju, 1967. godine, pobijedilo je njegovo rješenje za zastavu i grb grada Rijeke. Bio je to jedini grb i zastava grada u Jugoslaviji bez zvijezde. Grb se sastojao od dva dijela koja su predstavljala Rijeku i Sušak i ujedno dvije polovice broda koja tvore štit grba, spojene zlatnom amforom iz koje teče voda. Amfora se nalazila na povijesnom grbu uz natpis "Indetificienter" (nepresušan) kao oznakom vječnog trajanja i prosperiteta grada. Danas je taj grb u sastavu grba nogometnog kluba Rijeka.
Zastava je svijetloplave boje s dva bijela trokuta uz koja predstavljaju tok i deltu Rječine. Zastava ima neobične, izdužene razmjere, 1: 4. Širina središnje plave pruge je 1/4 širine zastave, a trokuti dosežu 3/5 duljine.

Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada i priznanja, među kojima i tri "Godišnje nagrade grada Rijeke" (1959., 1960. i 1964.) i "Nagrade za životno djelo Grada Rijeke" 2001. godine za "impozantan doprinos na polju glazbene i scenske djelatnosti".

Dorian Sokolić umro je 20. ožujka 2005. Pokopan je, zajedno sa svojom suprugom, na riječkom groblju Kozala, polje F-128. Komemoracija je održana 24. ožujka u foajeu HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Ružica Nenadović Sokolić je u više od četrdeset godina rada bila autor kostimografskih rješenja u više od 400 predstava svih kazališnih žanrova. Velika većina je bila za riječko kazalište ali je i gostovala u gotovo svim kazališnim središtima bivše Jugoslavije ali i u Italiji, Poljskoj, Češkoj....

Posebno je bila poznata po svojim monumentalnim opernim ostvarenjima. Od najznačajnjih predstava u kojima je ona radila treba izdvojiti: u Rijeci opere "Aida" i "Nabucco" Giuseppea Verdija te "Norma" Vicenza Bellinija, drame "Život i smrt kralja Johna", "Kralj Lear" i "Richard III." Williama Shakespearea te Sofoklov "Kralj Edip", "Traviatu" i "Nabucca" Giuseppea Verdija u Ljubljani, Mozartova "Don Juana" u Zagrebu, "Ernani" Giuseppea Verdija i "Fidelio" Ludwig van Beethovena u Beogradu te "Turandot" Giacoma Puccinija u Sarajevu.

1971. godine postala je članicom ULUPUH-a (udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske).

Ružica je kreirala i radnu odjeću za robne kuće, banke, riječki Aerodrom.
Godine 1972. riječki MUP (tada SUP -Sekretarijat Unutrašnjih Poslova) dolazi na ideju da studenti pomognu u reguliranju prometa u ljetnim mjesecima u prometno zagušenoj Rijeci i osnuju "Bijele patrole". Ružica Nenadović-Sokolić je kreirala odjeću za njih, a vrlo brzo su takve patrole preuzeli i ostali gradovi u tadašnjoj Jugoslaviji.

Nakon umirovljenja nastavila je surađivati s kazalištem, kako s HNK Ivana pl. Zajca tako i HKD-om, ali je radila i na rekonstrukciji tradicijske odjeće Rijeke i gradića oko Rijeke. Sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim izložbama i bila često nagrađivana.

Ruža Sokolić umrla je 31. prosinca 2014. Pokopana je, zajedno sa svojim suprugom, na riječkom groblju Kozala, polje F-128.

Za svoj rad nagrađena je mnoštvom priznanja i nagrada, među kojima su Nagrade Vladimira Nazora 1979. za predstavu "Život i smrt kralja Johna", Godišnja nagrada grada Rijeke 1965., nagrade na Biennalu opere i baleta u Ljubljani 1978. i 1986., nagrada na Festivalu komorne opere i baleta u Osijeku 1974. i 1986., brončana plaketa na Međunarodnom triennalu scenografije i kostimografije u Novom Sadu 1966. i zlatna plaketa 1981. godine i druge.

Treba reći i to da su njeni kostimi najbolje dolazili do izražaja u scenografijama Doriana Sokolića. On je uvijek gentlemanski govorio kako je "scenografija samo platforma na kojoj igraju kostimi!"
Njihove su predstave nastajale, razgovarajući i razmjenjujući ideje, potičući jedan drugoga na nove kreacije, vrlo često i uz razgovore s redateljima, koji su rado svraćali u njihov dom gdje su planirali buduće projekte.

Ružica i Dorian donirali su svoj bogati stvaralački opus Muzeju grada Rijeke (slika gore).

1998. Muzej grada Rijeke objavio je knjigu Ervina Dubrovića "Kostim i scena" o radu Doriana i Ružice i priredio im veliku retrospektivnu izložbu u galeriji Kortil u Rijeci. Izloženi kostimi i scenografije postali su dijelom zbirke Muzeja grada Rijeke.
U čast ovih dvoje umjetnika, ustanovljena je i "Nagrada Dorian Sokolić" za najbolju scenografiju i "Nagrada Ružica Nenadović Sokolić" za najbolju kostimografiju, nagrade koje se dodjeljuju na "Međunarodnom festivalu malih scena" u Rijeci.

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Diana Sokolić, Akademska slikarica, samostalna umjetnica, kći Ružice i Doriana,
• Teatar.hr, Preminula Ružica Nenadović Sokolić, 5. 01. 2015.
• Geni, Marija Gabrijela "Mima" Sokolić (Rodica)
• Geni, Eduard Sokolić
• Geni, Dorian Sokolić
• Geni, Ružica Sokolić (Nenadović)

 

O Rijeci na engleskom jeziku Riječka povijest općenito Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 Povijest Rijeke od 1500 do 1600 Povijest Rijeke od 1625 do 1650 Povijest Rijeke od 1675 do 1700 Povijest Rijeke od 1725 do 1750 Povijest Rijeke od 1775 do 1800 Povijest Rijeke od 1825 do 1850 Povijest Rijeke od 1875 do 1900 Povijest Rijeke od 1925 do 1950 Povijest Rijeke od 1975 do 2000 Povijest Rijeke od 2015 do Danas Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća Riječki grbovi i zastave (heraldika) Povijest Rijeke od 1400 do 1500 Povijest Rijeke od 1600 do 1625 Povijest Rijeke od 1650 do 1675 Povijest Rijeke od 1700 do 1725 Povijest Rijeke od 1750 do 1775 Povijest Rijeke od 1800 do 1825 Povijest Rijeke od 1850 do 1875 Povijest Rijeke od 1900 do 1925 Povijest Rijeke od 1950 do 1975 Povijest Rijeke od 2000 do 2015 Riječke Biografije History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

Na vrh stranice