Thonhausen Ursula

Rođena: ??
Umrla: Rijeka, 1654.

Roditelji: rođena Holneg (de Hollneg, von Hollenegg ?)

Suprug: Baltazar Grof od Tanhausena
Djeca: ??

Rođena kao Barunica de Holneg (de Hollneg, von Hollenegg?), Ursula (Uršula) Grofica od Tanhausena jedna je od ranijih pripadnica obitelji. Njen suprug Baltazar grof od Thonhausena posjedovao jeu Štajerskoj znatna imanja. Godine 1613. kupio je Kastavsku gospoštiju, koju je 1625.poklonio isusovačkome Kolegiju, tada osnovanom u Judenburgu.

Isusovčki kolegij i gimnazijalci u Rijeci su od samog početka, dijelili svakidašnjicu grada na brojnim područjima života, pa tako i povremene oskudice hrane, razne epidemije i druge nepogode, koje su bile česte.
Superior Isusovačkog kolegija Lovro Grizogono bio prisiljen zamoliti pismom od provincijala Dombrina pomoć u prevladavanju oskudice hrane (godine 1629.), koju je i dobio, jednako kao i u doba novoga provincijala Jurja Forróe (provincijal 1630.-1634.). On je nešto ranije, godine 1628. boravio u Rimu kao izaslanik prokuratora austrijske pokrajine Družbe Isusove i radio na tome da bi isposlovao dodjelu kastavskih dobara riječkoj isusovačkoj rezidenciji, koja bi ovime zacijelo poboljšala i ekonomsko stanje kolegija i rezidencije.

U Kamen temeljac nove crkve svetog Vida uklesano je sljedeće:                                 D.O.M. JESU CHRISTO CRUCIFIXO B. MARIAE SEMPER VIRGINI SS. VITO MODESTO ET CRESCENTIAE ANNO D. 1368 DIE 15 JUNII ----------:----------- URSULA COMES A THONHAUSEN NATA BARO DE HOLNEG COLEGII SOC. JESU FUNDATRIX CONFERENTE PLURIMUM AUGUSTAE MEMORIAE FERDINANDO II ADJUVANTE MAGN. COMUNITATE FLUMINIS JUDICIBUS ANT. MARCHESETTI ET ANT. SUDENICH ----------:----------- RECTORE P. MARTINO BAUZER P. LEONARDUS BEGNUS BARTHOLOM. WINTERLAITER FRANC. OLIVERI TAGLIAPIETRA (Bogu dobrom i svevišnjem, Blaženoj Mariji vazda Djevici, svetima Vidu, Modestu i Krescenciji, godine Gospodnje 1638. dne 15. lipnja: Za vladanja pape Urbana V111, rimskoga cara Ferdinanda III., biskupa posvetitelja Julija Saracena u prisutnosti cesarskog zastupnika Stefana della Rovere, baruna i kapetana; grofica Ursula Thonhausen, rođena barunica de Hollneg, utemeljiteljica kolegija Družbe Isusove, uz obilan prinos Ferdinanda II. uzvišene uspomene, uz pomoć poglavite općine Rijeke, za gradskih sudaca Jurja Marchesettia i Arztuna Sudenića, za rektora o. Marthza Baučera, o. Leonarda Bagna, Bartol Winterlaiter, Frallcesco Olivieri klesar.)  U kamen je ugrađen i srebrni medaljon, donacija imperatora Ferdinanda III. Ona je jedna od posljednjih iz skupine medalja nastalih u doba protureformacije pod umjetničkim utjecajem G. P. de Pomisa. Na jednoj je strani medalje lik Ferdinanda Il. i latinski natpis:                   FERDINAND. II ROM. IMP. AUGUSTAE PATRIS MEMORIAE ACTIS STABILITIS TEMPLO SOCIETATIS JESU FLUMP RIM. LAP. POS. ANNO DOMINI MDCXXXVIII IMPERI SUI II (Bogu dobrom i svevišnjem posvetio Ferdinand II., car rimski, utemeljitelj riječkoga kolegija Družbe Isusove povećanom riječkom desetinom, prihodom Kastva, po moću za gradnju, obilnim povlasticama.) Na drugoj je strani latinski natpis i lik Ferdinanda III: FERDINAND II ROM. IMP. COLLEGII SOC. JESU FUNDAT. AUCT. DECIMIS FLUMINEN. VECTIGALIBUS CASTUAE OPE FABRICAE AMPLISS. PRIVILEGIIS D.O.M. SANXERAT (Ferdinand III., car rimski, nakon što je učvršćeno djelo njegova oca uzvišene uspomene, položio je prvi kamen riječkoga hrama Družbe Isusove godine Gospodinove 1638, vladanja svoga druge.)

U međuvremenu je superior Lovro Grizogono tražio mogućnosti gdje bi se i kako pronašla zaklada za osnutak pravoga i sigurnijega kolegija. On je već godine 1628. pomišljao na zakup susjednoga kastavskog vlastelinstva koje su vlasnici grof Baltazar Thonhausen i njegova supruga Ursula rođ. barunica Hollnögg poklonili isusovačkom kolegiju u Judenburgu u Štajerskoj. Međutim, Grizogono je nastojao da se vlastelinstvo prenamijeni za riječki kolegij. Budući da je grofica Uršula Thonhausen doznala od provincijala Jurja Forróe za situaciju isusovačkoga kolegija u Rijeci, koji još uvijek nije imao potrebne zaklade, požurila je, također i uz privolu isusovačkog generala Muzija Vitelleschija, otkupiti Kastavsku gospoštij od isusovačkog kolegija u Judenburgu za 40.000 njemačkih guldena, da bi je ugovorom od 29. rujna 1630. godine u ime svoje i svojih baštinika i na spomen svog pokojnog muža Baltazara darovala riječkome Kolegiju za njegovo uzdržavanje, dodavši još 10.000 forintau gotovini za izgradnju samostana

Tako je darovnicom od 29. rujna 1630. godine zavještala je Isusovcima za uzdržavanje njihovog novog internata (kolegija, gimnazije) u Rijeci cijelu Kastavsku gospoštiju s gradovima Kastvom, Mošćenicama i Veprincem, kojom su oni tek od 14. Srpnja 1637. upravljali kao lenski gospodari, i namještali svoje kapetane. Prema darovnici, grofica je također za izgradnju Crkve Sv. Vida dala 10.000 fiorina.
U tom se internatu nalazilo sve što je bilo potrebno za odgojno – obrazovnu djelatnost: refektorij, knjižnica, ostava, kuhinja, blagovaonica, sobe za učenike, kapelice, malo kazalište, muzej, tri sobe za upravitelja i stan zamjenika upravitelja. Internat je bio potpuno materijalno neovisan od škole i svi su računi bili zasebni. Prostor je bio dobro koncipiran, s obzirom na stalnu povezanost Isusovaca s crkvom.

Povrh toga 29. rujna 1630. grofica daruje još 10.000 forinti za gradnju crkve i kolegija u Rijeci. Ugovor, kojim judenburški kolegij ustupa riječkom kolegiju kastavsku gospoštinu, potpisan je 11. studenoga 1630. u Ljubljani, u prisutnosti vizitatora austrijske isusovačke provincije Florencija Montmorencya i tršćanskog rektora Jakoba Rampela koji je zastupao riječki kolegij.

Ova je donacija potvrđena poveljom cara Ferdinanda II. 10. ožujka 1633. godine, u čijem je uvodnom dijelu stajalo: "Nakanili smo uvesti u naš grad Rijeku isusovačko društvo za boljitak Liburnije, Istre i Dalmacije, i doista, na želju i zahtjev ovoga grada i uz veliko odobravanje pučanstva, našom smo ih voljom uveli godine 1627., te im dali odgovarajuću pomoć da započnu s radom."

Godine 1635. Kastavci dobivaju novi statut i urbar. Prema njemu je rektor isusovačkog kolegija u Rijeci dobio jurisdikciju u Kastavskoj gospoštiji ili kapetaniji te je time postao feudalni gospodar tamošnjih stanovnika. Novim statutom označene su i nove granice Kastavskog kapetanata.

U stvarni posjed Kastva s Veprincom i Mošćenicama riječki je Kolegij stupiodne 14. srpnja 1637. godine, nakon što su toga dana poravnani računi s judenburškim Kolegijem.

Kastavskom gospoštijom upravljao je rektor Kolegija preko kapetana, koji je imenovan na tri godine.

02. Travnja 1646. sastavlja pismo Uršule grofice von Thanhausen rođ. von Hollenegg o namjeri osnivanja sjemeništa sv. Ignacija. Pergamena na njemačkom jeziku čuva se u DAR-u.

Sve veći broj učenika koji su, kako je spomenuto, dolazili ne samo iz Rijeke, nego i iz riječke okolice, pa i iz udaljenijih mjesta, odnosno iz Primorja, Dalmacije, Istre, pa i Kranjske, zahtijevali su i što skoriju izgradnju Đačkog doma – odnosno Seminariuma, a isto je tražio i Ratio studiorum. I ovoga puta priskočila je isusovcima u pomoć grofica Uršula Thonhausen. Ona je 4. travnja 1646. godine izdala u Grazu povelju, kojom daruje 30 000 forinti za gradnju đačkog internata (Seminarium s. Ignati), uključujući u tu svotu i financijsku glavnicu, ustvari zakladu za uzdržavanje siromašnih gimnazijalaca i studenata. Izgradnja Seminariuma u Rijeci započela je još iste godine (1646.), i dovršena je također kao dvokatnica. Već spomenuti Collegium s jedne je strane kroz zvonik bio povezan s crkvom sv. Vida, a s druge strane zgradom Seminariuma – Đačkog doma sv. Ignacija.

Uslijedili su i drugi grofičini novčani darovi: godine 1648. ona daruje 14.000 forinta za izgradnju Seminara, 1649. godine 16.000, a 1650. godine 1.000 za izgradnju Crkve Sv. Vida.

Ova velika dobročiniteljica umrla je 1654. godine.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

• KOBLER II, str. 168-231, POGLAVLJE IX. ISUSOVAČKI KOLEGIJ I NOVA CRKVA SV. VIDA
• Matica hrvatska, Hrvatska revija 2, 2020., Zbirka stare i rijetke građe u knjižnom fondu Sveučilišne knjižnice Rijeka
• Novi List, Kim Cuculić, Značajna obljetnica: 395 je godina od osnivanja isusovačke knjižnice u Rijeci, 22. studeni 2022
• Dr. sc. Agneza Szabo, PRVA RIJEČKA HRVATSKA GIMNAZIJA UZ 390. OBLJETNICU OSNIVANJA (1627.-1773.- 2017.)

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice