Tićac Erazmo (Ben)
Rođen: Žurkovo, Kostrena kraj Rijeke, 20. svibanj 1904.
Umro: Millburn, SAD, 22. kolovoz 1968.
Roditelji: Julije i Marija rođena Krtica
Sestra: Ladislava
Supruga: ??
Brodograđevni inženjer, glavni projektant broda NS "Savannah", prvoga trgovačkog broda na nuklearni pogon. Osim što ga je zanimala gradnja i projektiranje brodova, Erazmo je bio i vrlo društven mladić, lijepo je pjevao i svirao gitaru i mandolinu. Mnogo je čitao, za što je imao i velike mogućnosti jer je u vlastitoj kući imao tada jednu od najbogatijih privatnih knjižnica u Kostreni.
Ime Erazmo promjenio je u Bernard (Ben) prilikom primanja američkog državljanstva. Živio je u SAD-u do svoje smrti 1968. godine.
Erazmo potječe iz poznatih kostrenskih pomorskih obitelji Tićac i Krtica. Otac Julije nije slijedio svoje pradjedove, djedove, oca i brata u kapetanskom zvanju, već je radio u tadašnjim upravnim službama Austro-Ugarske Monarhije. Zadnja dužnost bila mu je općinskog bilježnika i blagajnika u Lokvama u Gorskom kotaru. Majka Marija (rođena Krtica) bila je također iz poznate Kostrenske kapetanske obitelji Krtica.
Otac mu je u mladim godinama podlegao Tuberkulozi, pa je Erazma i njegovu sestru Ladislavu u vrlo teškim uslovima odgojila udovica Marija. Ona je bila vrlo načitana žena koja je, iako neškolovana, govorila još njemački i talijanski jezik.
Erazmo je živio u kući u naselju Žurkovu na samoj obali uvale Žurkovo, gdje je danas Caffe Bar "Val" (slika dolje). Tu mu je Općina Kostrena 1999. godine postavila spomen ploču kojom mu je iskazano priznanje za razvoj pomorstva.
Osnovnu je školu završio u Kostreni. Nakon toga upisuje se u gimnaziju na Sušaku, a Maturirao 1923. na Pomorskoj školi u Bakru s odličnim uspjehom.
1924. godine, samo godinu dana nakon mature, kao kadet na parobrodu "Zvir" dolazi u SAD.
Kako je Erazmo još za školovanja pokazao interes za brodogradnju, odlučio je ostati u SAD-u pa se iskrcava, dobiva vizu i ostaje u Americi do svoje smrti. Tu je završio studij brodogradnje.
Nakon nekoliko godina prakse
postao je ugledni brodograđevni inženjer.
U poduzeću George G. Sharp iz New Yorka bio je glavni projektant broda NS "Savannah", prvoga trgovačkog broda na nuklearni pogon, a koji se u SAD-u smatra najznačajnijim i najljepšim brodom u američkoj pomorskoj povijesti.
Nakon što je predsjednik Dwight Eisenhower 15. travnja 1955. objavio odluku o izgradnji eksperimentalnoga trgovačkog broda na nuklearni pogon kao izlog za svoju inicijativu "Atomi za mir" (Atoms for Peace), projektiranje je povjereno tvrtki George G. Sharp, Incorporated, a Tićac je postao glavni projektant. Eisenhower je želio "brod mira" koji će služiti kao veleposlanik za mirno korištenje atomske moći. Sljedeće godine Kongres je NS "Savannah" odobrio kao zajednički projekt Komisije za atomsku energiju, Pomorske uprave (MARAD) i Odjela za trgovinu.
Kobilicu je postavila "New York Shipbuilding Corporation" u Camdenu, New Jersey. Brodski nuklearni reaktor proizvela je firma "Babcock & Wilcox". Brod je krstila prva dama SAD-a Mamie Eisenhower prilikom porinuća 21. srpnja 1959.
Brod NS "Savannah" bio je primjer civilne uporabe nuklearne energije, ali i ispitivanje mogućnosti ugradnje nuklearnoga postrojenja u manje ratne brodove poput krstarica.
Jedan je od četiriju trgovačkih teretnih brodova na nuklearni pogon do sada izgrađenih u svijetu:
1) NS "Savannah", SAD, 1962. - 1972.
2) "Otto Hahn", Njemačka, 1968. - 1979. (1979. ponovno ugrađen dizelski motor)
3) "Sevmorput", Rusija, 1988. (još uvijek u upotrebi)
4) "Mutsu", Japan, 1990. - 1995. Nikad nije prevozio komercijalni teret
Pogonsko postrojenje sastoji se od nuklearnoga reaktora snage 74 MW koji napaja dvije parne turbine koje omogućuju pokretanje brodskoga vijka. Jednim punjenjem goriva mogao je ploviti gotovo tri i pol godine. U riječku je luku stizao u nekoliko navrata, prvi put 19. studenoga 1966. (na slici gore).
Reaktor broda NS "Savannah" dizajniran je prema civilnim standardima koristeći nisko obogaćeni uran s manje naglaska na otpornost na udarce i kompaktnost dizajna u odnosu na onog koji se vidi u usporedivim vojnim pogonskim reaktorima, ali s znatnim naglaskom na sigurnosti i pouzdanosti.
Projektirani kapacitet pogona bio je 20 000 konjskih snaga (15 000 kW), projektirana brzina od 20 čvorova (37 km/h). Stvarne performanse dale su oko 22.000 KS (16.000 kW) i maksimalnu brzinu od 24 čvora (44 km/h). Brod je imao 13.599 GT, bio je dugačak 181,5 m, širine 23,8 m i nosivosti 9.400 tona. Imao je 124 člana posade i kapacitet 60 putnika.
Brod je porinut 21. srpnja 1959. Prvo putovanje učinio je 31. siječnja 1962. U redovnu linijsku službu krenuo je 1963. Brod je u ono doba koštao 46,9 milijuna dolara (18,600,000$ brod i 28,300,000 $ nuklearni reaktor i gorivo).
Zanimljiv je upravo odabir imena ovoga broda jer "Savannah" je bilo ime i prvog parnog broda koji je preplovio Atlantik, i kao takav nagovijestio jedno novo doba, iako se i on, kao i NS "Savannah" u početku pokazao potpuno neisplativim.
To je doista bio ogledni primjerak koji je napravljen upravo s namjerom da impresionira, pa je više bio nalik ondašnjim skupocjenim jahtama, nego jednom trgovačkom brodu za prijevoz generalnog tereta. Imao je 30 klimatiziranih kabina s kupaonicama, bazen i dobro opremljenu biblioteku, a blagovaonica je mogla primiti i do 100 gostiju odjednom. Maritimne osobine su bile također impresivne, a prekrasna bijela boja nikada nije bila nagrđena čađom.
Posada je zbog stručnosti bila vrlo skupa, kao i logistika, koja je morala unaprijed ishodovati (i platiti vrlo skupe) dozvole za uplovljavanje broda na nuklearni pogon u dotičnu luku. Brod s takvim troškovima jednostavno nije mogao biti komercijalno isplativ, pogotovo ne pri ondašnjim cijenama brodskog goriva. Ali on i nije bio napravljen da bi bio isplativ, već da bi otvorio vrata jednoga novoga doba.
U SAD-u je proglašen objektom od posebne povijesne važnosti. Danas je NS "Savannah" na mrtvom vezu u sklopu Pomorskog muzeja u Mount Pleasantu, gradiću u američkoj saveznoj državi Južna Karolina, gdje je povremeno otvoren za posjetitelje. Na ploči postavljenoj na ulazu u brodski salon moglo se pročitati zlatnim slovima "Ben Tićac, projektant broda".
Detaljni nacrti broda NS "Savannah" mogu se naći ovdje u PDF formatu. Na slici ljevo, kontrolna soba.
Tićac je ujedno projektirao specijalni desantni brod-dok (LSD – Landing Ship Dock) iz kojeg su ljudstvo i sredstva mogli isploviti neposredno ukrcani u jurišne čamce, bez prekrcavanja na otvorenome moru, vojni transportni brod "Victory" te niz drugih brodova.
Do smrti (1968.) bio je član prestižnih američkih udruga brodograđevnih inženjera.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- SUŠAČKA REVIJA broj 52, Orfeo Tićac: PROJEKTANT SAVANNAHA
- Portal hrvatske tehničke baštine, Tićac, Erazmo (Ticac, Ben), Autor: Uredništvo, Objavljeno: 27. studenoga 2015.
- Croatia.org, Prof.Dr. Darko Zubrinić: Erazmo Ben Ticac Croatian leading planner of Savannah nuclear ship 1959., 05/9/2010
- Nacrti broda NS Savannah
- Wikipedija, NS Savannah