Verneda, Antonio de

Rođen: 1693.
Umro: Rijeka, 24. ožujak 1774.

Roditelji: Felice de Verneda, y Rovira Sanleda i Maria rođena de Mascaro

Supruga: Giovanna de Benzoni
Djeca: Orsola, Felice Stefano, Antonio, Giovanni Saverio, Giuseppe Pietro, Francesco Gaetano, Teresa udana de Peri, Maria udana Milost i Francesca udana d' Izzo

Riječki arhitekt i patricij. Jedan je od najznačajnijih baroknih graditelja prve polovice 18. stoljeća u Hrvatskom primorju. Autor je plana baroknog predgrađa Rijeke i najpoznatiji pripadnik porodice Verneda.
Osim Lazareta, značajan je njegov rad na obnovi riječke gradske vijećnic kojoj je 1740. godine nadogradio drugi kat i obnovi crkve sv. Roka, kojoj oblikuje novo pročelje (kasnije porušeno).

Antonio de Verneda je bio pripadnik starog plemstva Vernede, koji je Španjolsku napustio početkom 18. stoljeća. Njegov je otac, don Felice de Verneda, španjolski plemić aragonskog podrijetla, došao sa suprugom Marijom de Mascaro u Austriju u vrijeme cara Karla VI.

Antonio de Verneda obrazovao se za vojnog inženjera gdje je stekao čin kapetana.

Preselio se u Rijeku gdje se 3. studenog 1726. oženio Giovannom de Benzoni, kćerkom Felicea de Benzonija i Ursule de Marotti, s kojom je imao devetoro djece. Ulazak u obitelj bogatih uglednika mu je omogućio dobivanje narudžbi za velike radove.

Oko 1719. godine Habsburška je politika izabrala Rijeku za jednu od strateških točki izvoza cijele Monarhije. Slijed velikih dvorskih, a to znači državnih, gospodarskih ambicija izravno potiče razvoj Rijeke. Kako je inicijativa carska i prvi su projektanti i graditelji – carski. Glavni inženjer potpukovnik Matthias (Matija) Anton Weiss na čelu je carskog graditeljskog ureda koji je izradio brojne nacrte – lazareta sv. Karla Boromejskog, luke u Fiumari, te ceste Karoline koja vodi do Karlovca. Njegov je terenski riječki izaslanik bio inženjer Antonio de Verneda. Upravo njih dvoje prvi planiraju i u dobrom dijelu ostvaruju izgradnju novoga trgovačkog grada, lučkoga sustava i razvoj komunikacija sa zaleđem, kao i prve precizne geometarski izmjerene snimke grada i okolice te prve planove gradskog predgrađa.

Već su prve gradnje, ostvarene tijekom 1720-ih, bile doista impozantne – prvo je izgrađen carski lazaret, Lazaret sv. Karla Boromejskogna Brajdi, tada podalje od grada, na pogodnu mjestu uz Škurinjski potok, koji je služio kao karantena za brodove, pomorce i njihov teret koji je dolazio iz zaraženih zona i odlazio iz Riječke luke. Bio je to cijeli kompleks za zaštitu grada od mogućih zaraza. To znači da je izgrađeno i otvoreno pristanište (Mandrać), skladište za robu, hospicij za smještaj zdravih putnika, bolnica za bolesne i - groblje.

Gradnja Karoline, prve moderne ceste koja je povezivala sjeverne, kopnene dijelove Hrvatske s njezinim Primorjem također je pokrenula Hazburška monarhija. Cesta je nazvana Karolina ili Karolinška cesta po kralju Karlu III. Habsburškom, caru Svetog Rimskog Carstva, Hrvatsko-Ugarskiom kralju te kralju Aragona i Kastilje. Gradnja planinske trgovačke ceste bila je iznimno je velika investicija koja jedinamože osigurati stvaran razvoj luke. Karolina je grad spojila s Karlovcem, prolazeći predjelima kojima zbog velikih prirodnih prepreka nikad ranije nije prolazila nikakva cesta. Karolinska cesta puštena je u promet 1727. godine, a svečano otvorenje bilo je 16. rujna 1728., kada je putujući iz Rijeke prema Bakru njome prošaoaustrijski car Karlo VI., odnosno hrvatski kralj Karlo III., po kome je prometnica i dobila ime.

Prema projektu arhitekta Antonija de Vernede od 1740. do 1745. izvršena je adaptacija zgrade na Koblerovu trgu u Rijeci koja je od 16. do 19. stoljeća služila kao gradska vijećnica (slika desno). Ta je zgrada od prvotne stambene kuće, 1532. godine prenamijenjena u vijećnicu. U tom je periodu zgrada doživjela brojne promjene, a ova Vernedina iz 1740. bila je najvažnija. Tada je nadograđen drugi kat, pripojena susjedna kuća, pročelja u cijelosti preoblikovana u baroknom stilu, te je kao takva, uz manje preinake, zgrada ostala sačuvana do danas. Kao vijećnica služila je sve do 1833. godine, a zatim se gradska uprava preselila u bivši augustinski samostan te je zgrada prenamijenjena u trgovačke i stambene svrhe.

Od 1743. do 1753. vodi obnovu ruševnog Starog grada u Ozlju za vlasnika grofa Rajmunda Perlasa. Već u ruševnom stanju dao ga je temeljito pregraditi, a radove je vodio kapetan Verneda. Naime, grof Rajmund Perlas zamijenio je 1727. godine neka svoja imanja u Italiji za bivša imanja Zrinskih u Brodu, Grobniku i Ozlju.

Godine 1663. mala Crkva sv. Roka, koja je 2. listopada 1627. dana Isusovcima na korištenje, predana je na korištenje benediktinkama. Crkva je stradala u potresu koji  je 17. prosinca 1750. potresao Rijeku, a 22. travnja 1754. započela obnova crkve. Trošak je iznosio 1800 forinti, a car Franjo I, sudjelovao je sa 645 forinti. Radove je vodio kapetan Antonio de Verneda. Tijekom ovih radova, kada se otkrio krov, na jednoj gredi pronađena je uklesana godina 1609. Obnova je završila 22. rujna 1754.
Zbog lošeg stanja i samostan benediktinki i crkva sv. Roka srušeni su 1914., čime je oslobođen prostor uz crkvu Marijina Uznesenja.

U drugoj četvrtini 18. stoljeća, prema projektu arhitekta Antonija de Vernede, obnovljena je palača senjskog biskupa Giovannija Antonija Benzonija (1693. – 1745.). na Trgu Grivica u Rijeci kraj katedrale sv. Vida. Preoblikovano je pročelje u duhu kasnobaroknog klasicizma, s reprezentativnim ulaznim portalom i dvama balkonima te bogatom opremom od kovanog željeza.

U Riječkoj povijesti spominju se još neki Vernede. Neki Antonio Verneda rođen 1800. bio je počasni prisjednik i gubernijalni tajnik, drugi Verneda sa istim imenom bio je oko 1813. u austrijskoj službi, a Ernesto (ili Ercole) Verneda bio je 1870. tri mjeseca gradonačelnik Rijeke. Naime, 17. kolovoza 1870. Ernesto Verneda je bio izabran za gradonačelnika Rijeke, ali se zbog zdravstvenog stanja zahvalio na toj dužnosti. Ernesto de Verneda rodio se u Rijeci 1825. i bio je sin onog prvog Antonia Vernede.
Tu je bio i neki Emil Verneda koji je 1903. bio pomoćni ministerijalni koncipist, 1904. pomoćni ministerijalni koncipist, a 1905. - 1908. ministerijalni koncipist. Nisam našao izvore koji bi povezivali Emila sa Antonijem.

 

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

• Kobler Giovanni. Memorie per la storia della città liburnica di Fiume, Stab. Fiumano 1896. vol. II. str.45.
• Geneweb, Antonio Verneda
• GENI, Antonio de Verneda (1693 - 1774)

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice