Pavačić Franjo
Rođen: Omišalj, 11. ožujak 1860.
Umro: Rim, Italija, 4. stpanj 1931.
Roditelji: ?? i ??
Sestre: Lucija udana Jedrlinić i Kate udana Fabijanić
Supruga: Cezira Pavačić
Djeca: Linda Pavačić
Slikar rođen u Omišlju. Kao i mnogi drugi onodobni riječki umjetnici, Franjo je bio pod utjecajem talijanskih umjetnika s konca XIX. stoljeća. Autor je pejsaža i veduta (Kočija na žalu, Djevojka iz Capria), figuralnih kompozicija s povijesnom i biblijskom tematikom (Caeci vident, Vestalinke), oltarnih slika u Rijeci, Lubenicama (Sv. Franjo) i u Omišlju (Sv. Jelena Križarica, Sv. Obitelj obje u župnoj crkvi, i oltarna slika u Crkvi Sv. Duha) te portreta mnogih riječkih i zagrebačkih ličnosti (Portret povjesničara Koblera, zatim Giovannija Ciotte, Francesca Padoaniav (vlasnik transportne tvrtke), Michelea Maylendera, Juraja Haulika, Ivana Kiseljaka i Emanuela Korošca) rađenih u staloženoj tonskoj obradi.
|
Franjo Pavačić napravio je i službeni portret gradonačelnika Rijeke Giovannia de Ciotte u svečanoj mađarskoj odjeći, što nam može danas izgledati zbunjujuće, no precizno je odražavalo njegovu politiku.
Prema sačuvanoj fotografiji izradio je za riječku Općinu (Municipij) i portret Giovannia Koblera.
Izradio je poznatu oltarnu palu u kapeli Svetoga Duha u omišaljskom polju, s prikazom Silaska Duha Svetoga. Nakon što je početkom 1914. godine uz kapelu otvoreno novo groblje, ovo postaje svojevrsna grobljanska kapela.
Franjo Pavačić je osnovnu školu pohađao u rodnom gradu.
Gimnaziju je polazio u Rijeci. Bio je učenik Ljudevita Slamnika (Karlobag, 1. studenog 1827. -Split, 31. siječnja 1908.), uvaženog i voljenog prosvjetnog radnika i domoljuba, koji je svojim neumornim djelovanjem odgojio čitave generacije mladih "narodnih" ljudi, kako se to nekada običavalo govoriti.
Već kao trećeškolac izložio je Slamnikov portret koji je u to vrijeme bio ravnatelj gimnazije. Privatno se usavršavao kod istaknutoga riječkoga slikara Francesca Pauera, profesora crtanja u mađarsko-talijanskoj gimnaziji (Pogled na Trsat, ulje platno, oko 1870., Pogled na Rječinu, ulje na platnu, oko 1880., Vojna pomorska akademija, litografija u boji, 1852.).
1877., nakon završene gimnazije, na poticaj ravnatelja Slamnika odlazi u Beč. Tu je sa svega sedamnaest godina primljen u "Kunstgewerbschule".
Nakon toga prelazi na Akademiju u Veneciji. Tu ostaje godinu dana, potom dvije godine živi u Firenci i napokon ga 1883. nalazimo u Rimu gdje usavršava svoje slikarsko umijeće, živi i slika dva desetljeća, odlazeći povremeno u Napulj i na Capri.
Godine 1896., po povratku u Rijeku pretežno se bavio izradom portreta istaknutih riječkih ličnosti i izradom oltarnih slika. Tu je vrlo djelatan desetak godina.
Bio je neko vrijeme i profesor na gimnaziji u Rijeci (1920) i u Zagrebu, a potom ponovno odlazi u Rim.
Prema sačuvanoj fotografiji izradio je za riječku Općinu (Municipij) i portret Giovannia Koblera. |
Izlagao je na mnogim izložbama u Italiji, Mađarskoj i Hrvatskoj, a godine 1898. na tisućljetnoj izložbi u Budimpešti nagrađen je srebrnom medaljom za Studiju fratra i Autoportret.
Na Hrvatskom salonu 1898. izlagao je zajedno s Vlahom Bukovcem. Njegova djela nalaze se u mnogim muzejima i galerijama u inozemstvu, u Modernoj galeriji u Zagrebu i Rijeci te Pomorskom i povijesnom muzeju u Rijeci.
Umro je 4. srpnja 1931. godine u Rimu.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- GENI: Franjo Pavačić
- Boris Vižintin: monografja Umjetnička Rijeka XIX. stoljeća