Tomašić, Franjo Xaver, (Francesco Saverio de Tomassich)

Rođen: Rijeka, 2. studeni 1761.
Umro: Zadar, 12. kolovoz 1831.

Roditelji: Franjo Tomašić st. (*19. I. 1725.-prije 1761.) i Teresa Maria Summacampagna (*1727.-?)
Braća: Nikola, Marija udana Scarpa (1769. - 1850.)

Hrvatski barun, prvi guverner Dalmacije, podmaršal (FML - Feldmarschalleutnant) u vojsci Habsburške Monarhije i kasnije Austrijskog Carstva.

Podrijetlom je iz plemićke obitelji Tomašić koja se smatra ogrankom roda Mogorović. Godine 1380. spominje se Nikola, sin Stjepana Tomašića od Mogorovića. Kao pripadnici roda Mogorovića, kojih je postojbina nekoć bila porječje rijeke Like pod Velebitom, spominju se još 1503. godine ("Tomaš Tomašić od plemena Mogorovića").
U 15. st. spominje se da je jedan ogranak Tomašića doselio u porječje donje Korane u nekadašnju goričku županiju, gdje su podigli utvrđeni grad Belaj u blizini Barilovića kraj Karlovca, prema kojem su prozvani "de Korana, de Belaj et Gorica".
Godine 1489. od kralja Matijaša Korvina dobili su obnovljenu grbovnicu.
Tijekom 16. stoljeća, zbog osmanske najezde i stradanja Belaja znatno su osiromašeni pa se neki od Tomašića sele bliže Karlovcu, a neki na Primorje, ali neki i diljem hrvatskih zemalja. Ogranke te obitelji nalazimo u Lici, Senju, Modrušu, Kastvu, Bosiljevu, Lešću, okolici Karlovca, Samoboru i Subotici.
Matija, sin Ivana Tomašića, preselio se krajem 18. st. iz Belaja u Kastav, gdje se oženio i onda preselio u Opatiju (Volosko ?), a njegov sin Matija u Rijeku. Od njegovih potomaka jedni su živjeli u Rijeci, a drugi opet uslijed ženidbenih veza dospjeli u Pokupje, gdje su stekli posjed Žakanje kraj Ribnika. Ovi u Pokupju su se istakli kao poduzetni i promoćurni trgovci.
Iz riječkog ogranka obitelji osobito su se istaknuli Franjo, koji se bavio veletrgovinom u Rijeci te je 1779. dobio potvrdu austrijskog plemstva i bio primljen u bakarski patricijat, a naročito se istakao podmaršal austrijske vojske i guverner Dalmacije Franjo Ksaver Tomašić, koji je zajedno s bratom Nikolom 1808. stekao i barunski naslov, ali je taj je i izumro s njime jer nije imao djece.
Sestra Marija se udala za Riječkog trgovca i posjednika Paola Scarpu.

Franjo Tomašić, u dobi od 15 godina stupa u Inženjerijsku vojnu akademiju u Beču. Završio ju je sa uspjehom i zišao kao jedan od najsposobnijih kadeta.
Uskoro je postao časnik i iskazao se marljivošću pri izgradnji utvrde Josefsstadta.

Palača Tomašić, Strada Corpo Guardia, godine 1870 Izgrađena je 1782., za baruna Franju Xavera Tomašića. Nepouzdan je podatak da je nacrte kuće napravio Anton Gnamb.

Prvi put je svoju hrabrost pokazao u obrani tvrđave La Quesnaua 1793., u kojoj je sudjelovao kao satnik Inženjerijskog korpusa.

Tomašić je 1797. promaknut u čin bojnika inženjerijskog korpusa, a kao znak osobitoga carskog povjerenja dodijeljen je u službu austrijskom veleposlaniku na dvoru ruskog cara Pavla u Petrogradu.

Nakon završene vojne akademije u Beču kao časnik sudjelovao u ratovima protiv Napoleona, za što je bio odlikovan Viteškim ordenom Marije Terezije

Tokom Francuskih revolucionarnih ratova (Rat Druge koalicije (1798-1801)) poslan je u Italiju kao ispomoć u borbi protiv Francuske. Barun Tomašić je dodijeljen korpusu generala Franza Serapha von Orsini-Rosenberga. u jednom od sukoba je zadobio gotovo smrtnu ranu kroz prsa, od koje se je teško oporavio, a imao posljedice do kraja života, a pretpostavlja se da je i uzrok njegove smrti.

1808. stiče barunat koji je prenesen i na njegova mlađeg brata Nikolu, tada bojnika.

U vrijeme Napoleonskih ratova, 1809., pri opsadi Palmanusa (danas Palmanuova u Italiji pokraj Trsta), Franjo Tomašić je dodijeljen glavnom stožeru i 22. kolovoza promaknut u čin general bojnika.

Nakon što su Francuzi okupirali dijelove Austrijskog Carstva od kojih su stvorili Ilirsku Pokrainu, imenovan je zapovjednikom Leopoldstadta i postao članom povjerenstva na čelu s generalom barunom Kneževićem, koje je radio na postavljanju novih granica između Francuske i Austrije na hrvatskom teritoriju. Nakon toga Tomašić je postao zapovjednik Zagreba koji je u to vrijeme bio važna granična točka između austrijskog i francuskog teritorija.

Nakon stjecanja čina general bojnika, 1813. nalazio se na čelu habsburških postrojbi koje su za vrijeme rata Šeste koalicije 1813-1814. dobile težak zadatak da povrate Dalmaciju. U istim operacijama je učestvovao i Austrijski feldmaršal Laval Nugent.

U listopadu 1813. krenuo je s 2.900 vojnika u Dalmaciju. U noći s 29. na 30. listopada zauzeo je s jednom bojnom Ličana pod pukovnikom Popovićem donji grad Knin, te pozvao kninsku tvrđavu na predaju. Tvrđava se predala već sljedeći dan, 31. listopada. U Kninu je bilo mnogo krajišnika u francuskoj službi. Posada tvrđave je dobila slobodan odlazak.

Već 3. studenog ulogorio se pred Zadrom, koji je branio francuski general César Antoine Roize. Grad je opsjedao pet tjedana, ali na kraju je opsada bila uspješna i Francuska je vojska 6. prosinca 1813. predala Zadar. Tim je činom započela tzv. Druga austrijska uprava nad Zadrom koja je trajala nešto više od stotinu godina, do 1918., tj. do raspada Austro-Ugarske Monarhije.

Čim je Zadar pao, barun Tomašić je poduzeo sve da osvoji Kotor i Dubrovnik.
15. prosinca poslao je svog pobočnika generala Bogdana Milutinovića, s dvije bojne krajišnika i jednim eskadronom banderijalnih husara, da zauzmu Kotor, a Dubrovnik je osvojen u siječnju 1814.. Zauzeo je i otok Vis, Korčulu i Elafitske otoke gdje su bili Englezi.

Za dokazanu vojnu mudrost, a osobito za zasluge pri zauzimanju Zadra nakon petotjedne opsade, bio je pohvaljen od samoga cara a nagrađen je Zapovjedničkim križem Reda Marije Terezije i 8. kolovoza promaknut u čin podmaršala.

26. prosinca 1813. Tomašić je odlikovan Ordenom Leopolda, promaknut u čin potpukovnika, a nešto kasnije imenovan je zapovjednikom svih habsburških oružanih snaga na području Dalmacije i upraviteljem zemaljske uprave i civilnim guvernerom Dalmacije koji je obuhvaćao Dubrovnik, Kotorski zaljev i dijelove Albanije. Guverner Dalmacije bio je 18 godina i u mnogome je unaprijedio gospodarske prilike te je uživao veliko povjerenje Dalmatinaca.

1814. godine je stekao čin podmaršala.

1816. car ga je imenovao drugim vlasnikom 22. pješačke pukovnije kneza Leopolda Sicilijanskog.

Franjo Xaver barun pl. Tomašić umire nakon teške bolesti u Zadru 12. kolovoza 1831., ne dočekavši posljednje priznanje cara, koji ga je kratko prije smrti odlikovao Redom Željezne krune I. reda. Pokopan je na gradskom groblju u Zadru.

 

ČINOVI:

• Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1781. godine.
• Major (bojnik) dodijeljen 1797. godine.
• Oberstleutnant (potpukovnik) dodijeljen 1802. godine.
• Oberst (pukovnik) dodijeljen 1804. godine.
• Generalmajor (general-bojnik) dodijeljen 1809. godine.
• Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1813. godine.

 

ODLIČJA:

• Viteški križ Reda Marije Terezije (Ritter des Militär Maria Theresien Ordens)
• Komodorski križ Reda Marije Terezije (Kommandeur des Militär Maria Theresien Ordens)
• Orden Leopolda, 1813
• Red Željezne krune I. reda (Ritter I. Klasse des Orden der Eisernen Krone)

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Franjo Tomašić
• Amir Muzur: Kronika porodice Tomašić-Červar: od obiteljskog albuma do priče o Opatiji
• Vojska, Franjo Tomašić
• Zadarski List, Francuska vojska 6. prosinca 1813. predala

 

O Rijeci na engleskom jeziku Riječka povijest općenito Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 Povijest Rijeke od 1500 do 1600 Povijest Rijeke od 1625 do 1650 Povijest Rijeke od 1675 do 1700 Povijest Rijeke od 1725 do 1750 Povijest Rijeke od 1775 do 1800 Povijest Rijeke od 1825 do 1850 Povijest Rijeke od 1875 do 1900 Povijest Rijeke od 1925 do 1950 Povijest Rijeke od 1975 do 2000 Povijest Rijeke od 2015 do Danas Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća Riječki grbovi i zastave (heraldika) Povijest Rijeke od 1400 do 1500 Povijest Rijeke od 1600 do 1625 Povijest Rijeke od 1650 do 1675 Povijest Rijeke od 1700 do 1725 Povijest Rijeke od 1750 do 1775 Povijest Rijeke od 1800 do 1825 Povijest Rijeke od 1850 do 1875 Povijest Rijeke od 1900 do 1925 Povijest Rijeke od 1950 do 1975 Povijest Rijeke od 2000 do 2015 Riječke Biografije History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Na vrh stranice