Kronologija Tvornice Vulkan Rijeka
Prva industrijska revolucija nije zaobišla niti Rijeku, koja u 19. i 20. stoljeću razvija "Rafineriju šećera", "Tvornicu konopa", "Torpedo", "Vulkan", "Ljuštionicu riže", "Rafineriju nafte", "Tvornicu papira", "RIO-industriju odjeće", brodogradnju. Industrijska proizvodnja Rijeke je 1918. iznosila 50% proizvodnje na teritoriju Hrvatske.
Nakon prvog svjetskog rata na desnoj strani Rječine, u Rijeci, postojala je razvijena industrija s duljom tradicijom. Na sušačkoj strani Rječine osim "Tvornice papira" i brodogradilišta u Kraljevici nije bilo značajnije industrije.
Ipak se na Sušaku razvijala luka pa je nastala potreba za djelatnošću koja će se baviti popravcima brodova i opreme na njima. Svi popravci su se do tada obavljali u Rijeci, s velikim teskoćama zbog granice, ili pak u Zagrebu udaljenom gotovo 200 km.
To su bile osnovne pretpostavke što su pokrenule ideju o otvaranju odgovarajuće pomorske mehaničke radionice koja će ubrzo postati poznata pod imenom "VULKAN".
Nekoliko imućnih Sušačana ostvarilo je namjeru da osnuju zanatsku radionicu za popravak brodskih palubnih, a i drugih industrijstkih postrojenja. Započeli su u skučenim i nepodesnim prostorijama u industrijskom dijelu tadašnjeg Sušaka, u Ružićevoj ulici.
1929.
Tvornica "Sila" je započela radom kao mehanička radionica u Ružićevoj ulici br. 17. u Sušaku. Tada je radionica zauzimala prostor od oko 1.400 četvornih metara. Sastojala se od strojnog dijela za mehaničku obradu metala, ljevaonice za sivi lijev i obojene metale, kovačnice, limarije, te malog odjela za održavanje pogona i uprave. Od samog početka formiran je osnovni pravac djelatnosti društva: proizvodnja brodske opreme, industrijskih dizalica i postrojenja za unutarnji transport.
1931.
U inokosnom registru Kotarskog suda na Sušaku, knjiga ll, registarski broj 276, ubilježeno je da je 17. rujna 1931. godine pod brojem 10.873/gr, osnovana "SILA - pomorska mehanička radiona Ivan Petrinović". Bavila se samo manjim popravcima i montažama. Nudila usluge popravka strojeva i parnih kotlova, elektrolučnog i autogenoga zavarivanja te lijevanja željeza i metala.
1932.
U inokosnom registru Kotarskog suda na Sušaku, 3. svibnja 1932. godine, uvedeno je brisanje tvrtke. Očito je da je već u samom pocetku bilo teškoća, vjerojatno izazvanih i velikom svjetskom krizom koja je nastala 1929. godine i trajala gotovo punih 10 godina.
1933.
U Trgovačkom registru za inokosne brodske knjige Kotarskog suda na Sušaku, registrirana je 28. veljače 1933. godine, tvtka "VULKAN - pomorska mehanička radiona i ljevaona" u Sušaku, vlasništvo Metoda Tomljenovića, pomorskog kapetana iz Sušaka. Firma je nastala na osnovama radione "Sila". Računovođa je bio Ivan Tomljenović iz Sušaka, (vjerojatno vlasnikov brat). Njih dvojica su ujedno registrirani kao potpisnici tvrtke.
Odmah nakon osnivarnja, "VULKAN" je počeo s pružanjem svojih usluga na održavanju i popravcima brodova i brodske opreme. Osim popravaka brodske opreme, izrađivala je i popravljala, rekonstruirala i montirala industrijska postrojenja.
Usluge su obavljane za "Jadransku plovidbu" iz Sušaka, brodovlasnike Matkovića iz Splita, Borovića iz Sušaka i Tripkovića iz Trsta, zatim za "Atlantsku plovidbu" iz Sušaka, "Tvornicu sapuna", "Tvornicu papira", "Tvornicu ukočenog drveta" iz Sušaka, i mnoge druge. Poslovi su uključivali: 1930-1931. godine djelomična izvedba i montaža "Ljustionice riže" na Sušaku; 1932-1934. godine djelomična izvedba i montaža uređaja za impregnaciju željeznickih pragova na Sušaku (ovaj uređaj je nakon rata demontiran i prenesen u tvornicu "Našička"); djelomična izvedba i montaža "Tvornice sapuna Rječina" na Sušaku; djelomična izvedba i montaža parnog kotla, dimnjaka i cjevovoda, rezervoara komprimiranog zraka i slično, za skladište kreozota na Delti.
1945.
"Tvornica Vulkan" prelazi u državno vlasništvo kao "Vulkan, državna ljevaonica i pomorska mehanička radionica". Isprva je kao glavnu djelatnost zadržala popravak i održavanje brodova i opreme te održavanje industrijskih postrojenja, no ubrzo je razvila i vlastitu proizvodnju.
1946.
10. rujna 1946. radionica postaje poduzeće. Vulkan postaje "Vulkan-državna ljevaonica i pomorska mehanička radionica" u Sušaku, vlasništvo NR Hrvatske.
1947.
Po nalogu Glavne direkcije metalne industrije Zagreb, započeti su radovi na rekonstrukciji zgrade bivšeg "Tranzitprometnog d.d." na Pećinama.
1948.
Te godine tvornica se seli u prostor bivše topionice olova "Plumbum" na Pećinama koja je prestala djelovati 1929. god. Od 1948. do 1951. godine izvršena je raspodjela strojeva što su dopremani iz Njemačke na račun ratne odštete. Strojevi su za rata iskorištavani do maksimuma i bili su znatno oštećeni pa je trebalo dosta truda ondašnjih majstora da ih osposobe i puste u rad.
Gradsko građevno poduzeće "Jadran" vršilo je reparature već postojećih zgrada i gradilo nove, udobnije i svrsihodnije. Osim radionica izgrađene su nastambe za radnike, menza te je otvorena i radnička čitaonica.
Nakon preseljenja u tvornici se proizvode ručna sidrena vitla, motorna teretna vitla, ručna vitla za desantni most, ručni kormilarski strojevi na lance i užad, ručna pritezna vitla, elektro-teretna vitila, kaljužne sisaljke, oprema brodova za kočarenje i drugo.
Projektirano je više proizvoda za potrebe brodogradnje: motorno teretno vitlo, parno sidreno vitlo, parno pritezno vitlo, elektro vitlo za vez, municiona dizalica, vitla za skupljanje mina, ručno sidreno vitlo itd.
U kolovozu 1948. godine puštena je u pogon nova ljevaonica te su se proširili kapaciteti same tvornice. Proizvodili su se i pomoćni brodski strojevi, a ljevaonica s modelarnricom pratila je ovu proizvodnju. Međutim, ljevaonica također nastoji naći i vlastiti proizvod pa je tako već početkom 50-tih godina lijevala odljevke za dizel motore za "Tvornice TORPEDO".
Modelarnica se formira istodobno kad i ljevaonica kao njen sastavni dio. Modeli su izrađivani od drveta, kasnije od plastičnih masa. Nakon preseljenja dograđene su postojeće zgrade i sagrađene nove.
Konstrukcijski odjel je bio u "Vili Olgi".
Od 1950. do 1951.
Izrađena je dizalica za punjenje visoke peći proizvedena u Željezari Sisak, koja je montirana na licu mjesta. 1950. god. broj zaposlenih bio je 397 radnika sa tendencijom stalnog povećanja broja zaposlenih.
1952.
U sklopu tehničke kontrole osnovan je i kemijski laboratorij, a u njegovu sastavu 1959. i laboratorij za brzu analizu svake šarže čeličnog ljeva a također i mehanički laboratorij. Prvi Šef laboratorija za analizu metala, metalografska ispitivanja i ispitivanja ljevačkih pjeskova bio je Boris Kamenar (Rijeka, 20. veljače 1929. - Pula, 12. srpnja 2012.), hrvatski akademik i istaknuti hrvatski kemičar.
1953.
Započinje osim brodskog i industrijski program: električne dizalice na uže i na lanac (na slici desno, dizalica na lanac VEDA 2, 2 tone nosivosti), pribor za dizalice; mosne dizalice, vozna vitla, vitla za građevinarstvo.
Do 1953. godine Ljevaonica je lijevala odljevke od sivog lijeva i bronze, a od 1953. godine postupno prelazi na čelični lijev. To je bio presudan trenutak za budućnost Ljevaonice koja će postati poznati proizvođač odljevaka od ugljičnog, legiranog i visoko legiranog čeličnog lijeva.
1955.
U poduzeću "Vulkan" provedene su nove ekonomske mjere te ono 15. kolovoza 1955. godine, mijenja naziv iz "Vulkan – državna ljevaonica i pomorska mehanička radionica" u "Tvornica dizalica i ljevaonica VULKAN" Rijeka. Brodski program "Vulkana" bio je: ručna vitla, strojna vitla, hidraulična vitla (na slici ljevo pogon izrade), parni i hidraulički kormilarski uređaji, brodske dizalice i drugo.
Tokom te godine "Vulkanova" čeličana je bila dva mjeseca izvan proizvodnje zbog popravka generatora, a i zbog česte redukcije električne energije u 1955. godini određeni strojevi nisu bili u pogonu. Zbog toga je obrađeno stotinu tona čelika manje nego što je za tu godinu bilo predviđeno.
1956.
Plan proizvodnje za 1956. godinu sadržavao je veću proizvodnju, plasiranje novih proizvoda (poput hidraulične dizalice od 300 tona) te kooperaciju s nekim poduzećima, poput "Željezare" u Zenici, tvornicom "Metalna" iz Maribora, te je već potpisan ugovor s brodogradilištem "3.Maj" o proizvodnji obalnih dizalica.
1961.
Bilo je predviđeno da jugoslavenska industija sagradi najmodernije kompletne diesel-elektro motorne vlakove, aero-dinamičkog oblika i sa najsavremenijim kočionim uređajima aluminijske konstrukcije. U knjizi "Historija rada i borbe: 1878-1961" Sabolek Ivan, Tvornice željezničkih vozila "Janko Gredelj", Zagreb, 1961. kaže:
"Novi motorni vlakovi normalnog kolosijeka, čija je proizvodnja počela 1961. god. bit će izrađeni iz domaćeg materijala. Kooperacija naše tvornice sa renomiranim poduzećima: »Rade Končar«,»Famos«,. »Svjetlost«, »Prvomajska«, »Boris Kidrič«, »Munja«, »Vulkan« i Gradska željeznica, daje garanciju da će i ovaj proizvod biti kvalitetan, te će predstavljati veliki napredak u pravcu daljnjeg osamostaljenja naše narodne privrede. Nema sumnje da to nije posljednja riječ kolektiva na polju usvajanja novih proizvoda, već samo korak naprijed na velikom i perspektivnom putu, koji naš kolektiv treba zadržati i smjelo po njemu ići naprijed."
Aluminijski vlak od ideje do izvedbe bio je domaći proizvod, te je izgrađen uz kooperaciju firmi i poduzeća većim dijelom u Hrvatskoj uz suradnju poduzeća iz drugih republika. Radi se o sljedećim tvornicama i poduzećima: tvornica željezničkih vozila Janko Gredelj, koja je izgradila vlak, poduzeće "Rade Končar" u Zagrebu, tvornica "Famos" u Sarajevu, tvornica lakih metala "Boris Kidrič" u Ražinama kod Šibenika, livnica "Vulkan" u Sušaku, tvornica alatnih strojeva "Prvomajska" u Zagrebu, tvornica "Ventilator" u Zagrebu, tvornica vodnih turbina "Litostroj" u Ljubljani, tvornica "Tela" / udruženje "Iskra" u Ljubljani, tvornica "Azbest" u Pločama, tvornica autokaroserija u Ljubljani, tvornica vijaka u Kninu, tvornica "Lesonit" u Ilirskoj Bistrici, montažni i industrijsko poduzeće "Termika" Ljubljana, tvornica "Izolit" Skoplje, tvornica "Prva petoljetka" Krušik, tvornica "Titovi zavodi" Skopje, tvornica "Trudbenik" Doboj.
Od prve zamisli o gradnji takvog vlaka, do njene izvedbe prošle su tri godine (1960.-1963.). Godine 1963. izgrađen je prvi diesel elektromotorni aluminijski vlak na svijetu za pruge normalne širine. Prema zabilješci iz Tehničkog muzeja, konstrukcija proizašla iz zagrebačke tvornice izazvala je pažnju čak i svjetske industrije. Vlak je imao 192 sjedišta i vozio je na relacijama Zagreb -Zadar i Zagreb - Beograd. Ranije su napravljeni i aluminijski vlakovi za uskotračnu prugu Zagreb-Samobor.
1962.
Ljevaonica je u potpunosti prestala lijevati sivi lijev.
1963.
Osnovana je servisna radionica "Vulkan Servis"u sklopu Prodajne službe.
1965.
Ljevaona usvaja se proizvodnja čeličnih odljevaka za brodske motore: glave cilindra, glave stapa, stapnice, gornji dio stapa, gornji dio klipa.
1973.
Tvornica je u najboljim vremenima zapošljavala i više od tisuću radnika, pa je za svoje je radnike blizini pogona izgradila veliki stambeni neboder, koji je projektirao cijenjeni i nagrađivani arhitekt Ninoslav Kučan (1927. – 1994.).
1984.
Broj zaposlenih bio je 1399 radnika.
1992.
1. siječnja 1992. "Tvornica dizalica i ljevaonica VULKAN" Rijeka se transformira u četiri samostalna poduzeća
- "Vulkan lijev"
- "Vulkan – dibo"
- "Vulkan – servis"
- "Vulkantrans"
Navedena podjela obavljena je na temelju odluke radničkog savjeta i suglasnosti Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj iz prosinca 1991.
Direktor Poduzeća u vrijeme donošenja odluke o pretvorbi bio je Branislav Nazalević, a u poduzeću su bila 404 zaposlenika.
Iste godine sva četiri novonastala poduzeća postaju, u postupku privatizacije, dionička društva, ali samo "Vulkan – dibo" nastavlja sa proizvodnjom dizalica i brodske opreme.
Podjelom poduzeća "Vulkan" osnovano je društveno poduzeće "Vulkan-Dibo, tvornica dizalica i brodske opreme" s p.o., Rijeka Janka Polić Kamova 103. Kao jedan od četiri pravna slijednika, poduzeće je upisano u sudski registar u siječnju 1992. pod brojem Fi-63/92. Djelatnost mu je bila proizvodnja dizalica, transportnih sredstava i opreme za brodogradnju, industriju i građevinarstvo, izrada poluproizvoda, sklopova i rezervnih dijelova za proizvode iz djelatnosti. Poduzeće je bilo organizirano kroz sljedeće dijelove: pogon proizvodnje, te odjele projektiranja, tehničke kontrole, tehničke pripreme, komercijale, kadrovsko pravni odjel i financijsko računovodstvenu službu. Pogon proizvodnje sastoji se od proizvodnih radionica i to: strojne obrade, čeličnih konstrukcija, montaže i elektroradionice. Poduzeće je proizvodilo palubnu opremu (vitla i brodske dizalice), kormilarske uređaje, te druge usluge prema zahtjevima kupaca. Poduzeće je raspolagalo sa šest proizvodnih hala opremljenih strojevima i opremom za proizvodnju, te dva zatvorena i jedno otvoreno skladište. Direktor Poduzeća u vrijeme donošenja odluka o pretvorbi u lipnju 1992. bio je Vlado Milković.
1994.
Nakon obavljenog postupka pretvorbe, poduzeće "Vulkan lijev" je rješenjem Okružnog privrednog suda u Rijeci broj Fi-6607/94 7. studenoga 1994. upisano u sudski registar kao dioničko društvo "Vulkanlijev", sa sjedištem u Rijeci, Janka Polić Kamova 103 (MBS 03803961). Temeljni kapital Društva iznosio je 16.078.417,74 kn ili 4.338.600,- DEM.
2000.
9. ožujka 2000. zbog nepodmirenih dugova u visini od 80 tisuća kuna, "Elektroprimorje" je početkom mjeseca kaznilo "Vulkan DIBO" isključenjem struje. Od tada je ta riječka tvornica zatvorena, a 170 djelatnika kod kuće čeka na poziv uprave, koja je najavila da će ih zvati na posao istoga dana kad podmiri račune za struju. Još uvijek je neisplaćena plaća za prosinac što je i uzrokom najavljivanja štrajka djelatnika.
20.studenog 2000. godine Predsjedništvo Trgovačkog Suda u Rijeci, Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-166/00 otvoren je stečajni postupak nad "Vulkan-Dibo tvornica dizalica i brodske opreme" d.d.Rijeka, Janka Polić Kamova 103 . Trgovački sud u Rijeci, po stečajnom sucu Ljiljani Ugrin i sa stečajnim upraviteljem Brunom Ahelom, provodio je stečajni postupak.
Doživila je sudbinu ostatka riječke industrije.
2006.
"Vulkan-Dibo tvornica dizalica i brodske opreme" d.d.Rijeka, nakon šestogodišnjeg stečaja konačno našo kupca. Riječ je o pet tisuća četvornih metara zatvorenog prostora i 24.000 četvornih metara pripadajućeg zemljišta na Pećinama, koje će Rajko Vukelić kupiti za 17 milijuna kuna. "Vulkan Dibo" izlazi iz stečaja, i to nakon dugih šest godina.
Tvrtke "Strojopromet - Zagreb" d.o.o. Zagreb i "RAM" d.o.o. Rijeka kupuju "Vulkan – dibo" u stečaju i osnivaju novu tvrtku pod nazivom "Vulkan-Nova" d.o.o. koja nastavlja dosadašnje registrirane djelatnosti:
- proizvodnja opreme za brodogradnju
- proizvodnja dizalica i dizalične opreme
- proizvodnja metalnih konstrukcija, ležajeva, prijenosnika i rezervnih djelova za proizvode iz djelatnosti
- usluge iz djelatnosti strojogradnje, projektiranje, konzalting i inženjering.
22. lipnja 2006. godine novi vlasnik "prekrstio" je "Vulkan Dibo" u "Vulkan-Nova" d.o.o. Direktor je postao Rajko Vukelić, inače direktor RAM-a, jednog od kupaca.
Danas privatizirana firma "Vulkan-Nova" radi u jednom malom djeliću prostora koji je nekad zauzimala tvornica. Ostale zgrade su rasprodane za različite djelatnosti.
Rajko Vukelić postaje direktor novoosnovanog poduzeća.
2007.
- stečajni upravitelj -
Predmet: Očitovanje na predstavku sedam vjerovnika
Na Predstavku vjerovnika - bivših radnika "Vulkan Diba" d.d. - Rijeka očitujem se kako slijedi:
1.- Unovčena vrijednost od prodaje nekretnina "Vulkan Dibo" d.d. u stečaju iznosi 16.978.304,20 HRK.
2.- Potraživanja razlučenih vjerovnika su:
- Biserka i Jasmin SMAJLAGIC............................10.444.520,62 HRK
- "Elektromaterijal" d.d. Rijeka.......................... 944.910,66
- Grad Rijeka.................................................. 2.136.092.97
- DAB-a Zagreb.............................................. 1. 073.962,81
-------------------------------------------------------------------------------------
UKUPNO: 14.599.478,06
Novi vlasnik podmirio je sve zakonske obaveze. Na slici desno, Rajko VukeliĆ, novi direktor.
2010.
31. siječnja 2010 u požaru u bivšoj portirnici poduzeća Vulkan izgorio je stariji čovijek, bivši radnik Vulkana koji se portnirnicom služio kao prenoćištem. Opisali su ga kao mirnog i povučenog čovjeka, bez prihoda i zanimanja. Za dana se snalazio da zaradi koju kunu prikupljanjem odbačene ambalaže, a u bivšu portirnicu bi dolazio da prenoći.
2017.
Tvrtka "Vulkan – nova" d.o.o. danas zapošljeva između 90 i 130 radnika. Danas tvornica zapošljava 129 djelatnika uz gotovo udvostručenu proizvodnju u odnosu na 2006. godinu. Ima vrlo uspješnu suradnju s norveškim partnerima putem kojih ostvaruje najveći postotak izvoza u programu brodske opreme koja je ugrađena na gotovo 1000 plovećih jedinica u svijetu u proteklih 80 godina proizvodnje.
S programom proizvodnje dizalica tvrtka je prisutna u svim državama bivše Jugoslavije, a trenutno se radi na otvaranju poduzeća u Srbiji
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Portal hrvatske tehničke baštine, Vulkan, Rijeka
- Novi list,"Najveći uspjeh naše industrije", 10.kolovoza 1955
- Mateja Grbeš: Industrija grada Rijeke od 1945.-1955. godine, Zagreb, rujan 2018
- Latković, Branko: Vulkan-Rijeka: Kronika 1929.-1985., Rijeka : Vulkan, tvornica dizalica i ljevaonica, 1985
- KARIKA KOJA NEDOSTAJE, TVORNICA DIZALICA I BRODSKE OPREME VULKAN "DIBO" RIJEKA, I KAPITALIZAM NA HRVATSKI NAČIN. STO NAM JE ZA ČINITI?
- KOMPLETNI DIESEL-ELEKTRO MOTORNI ALUMINIJSKI VLAKOVI - NAŠ NOVI PROIZVOD