Rijeka, Croatia
Loading





riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Gauss Ladislao de (Garády)

Ladislao de Gauss
Autoportret

Rođen: Budimpešta, 30. svibnja 1901.
Umro: Trst, 2. veljače 1970

Roditelji: Viktor (Andreas) pl. Hahnberg de Gauss (1857.- ??) i Ernestina Tenus
Braća: ??, ??, ?? (troje braće)

Supruga: Nerina rođena Canciani
Djeca: ??

Hrvatski umjetnik, slikar, fotograf i grafičar, uz Romola Venuccija najistaknutiji Kreator riječkoga slikarskoga kruga 1930-ih. Iako Mađar po rođenju i obrazovanju, bio je Italijan po izboru, likovno se formirao u riječkom međuratnom miljeu.
Ladislaa de Gaussa je cijenjeni tršćanski kritičar Silvio Benco (Trst, 22. rujna1874. – Turriaco kraj Gorice, 8. ožujka 1949.) proglasio "... duhovnim vođom riječke umjetnosti, umjetnikom koji meditira, odmjerava što slikati, studiozno i maštovito, deformirajući stvarnost upravo toliko koliko je potrebno da shvatimo plošno prikazane slike pojednostavljenih kubičnih formi, širokih poteza. Kad bismo htjeli usporediti Gaussa i Venuccija, mogli bismo reći da su oni gotovo antipodi. Koliko je de Gauss lagan i živahan, toliko je i Venucci, neusporedivo dramatičan i avangardan. Bio je pionir europske slikarske avangarde. ..."

Portret Francesca Dreninga
Portret Francesca Dreniga (1928.)

Slikao je temperom, uljem i akvarelom portrete i krajolike, motive mrtve prirode, kuće i ulice riječkog predgrađa, istarske krajolike i živote pomoraca i ribara pa su njegovi morski pejzaži postali poznati prije svega. Daje nam niz vrlo sugestivnih slika tih krajeva, među kojima i poglede na Rovinj, mjesto gdje je posebno volio slikati okružen prirodom.
Ističu se njegovi jednostavno i izražajno oblikovani portreti i ljudske figure u ulju (Portret djevojke, 1932; Majka i dijete, 1932; Portret Francesca Dreniga, Djevojče i drugi).
Ilustrirao je reviju "Abbazia e Riviera del Carnaro" za koju je dizajnirao ilustracije i naslovnice, a bavio se i časopisima poput riječke "La Vedetta" i specijaliziranim časopisima iz područja turizma. Oblikovao je i naslovnice kataloga izložaba (Fotografska izložba, 1934. i Sindikalna umjetnička izložba, 1936).
Osim slika radio je freske, dekoracije i grafička rješenja. Iako je slikarstvo predstavljalo njegovu

Adria
Propagandna publikacija za brodarsko društvo Adria

glavnu djelatnost, Ladislao je također bio aktivan na području reklamne grafike, pa je izrađivao ilustracija za razne riječke firme onoga vremena. Vrlo maštovit u svom izričaju, može ga se nazvati prvim riječkim profesionalnim ilustratorom. Ladislao radi brojne crteže i vinjete, izrađuje i uspjele naslovnice za pojedina izdanja, te ilustracije i reklame za farmaceutski laboratorij "Alga", a posebno za brodske kompanije, "Tirreniju", "Adriu" itd.
De Gaussov je izraz vrlo moderan, jezgrovit i duhovit. U ilustracijama još je jezgrovitiji. Najizrazitiji mu je dizajnerski rad prizor ronioca koji izgleda poput marsovca i zato upečatljivo podsjeća na tvrtku, "Algu", i na njen glavni proizvod.
Bavio se i zidnim slikarstvom, pa su po njegovim nacrtima izrađeni mozaici bočnih zidova prezbiterija u crkvi sv. Romualda i Svih svetih na Kozali. Restaurirao je vijećnicu Municipija, koju je oslikao Giovanni Fumi, a zajedno s Romolom Venuccijem oslikao je dvoranu "Casa del Fascio" (danas Narodna čitaonica na Korzu).

Time on prestaje biti slikar na isključivo tradicionalan način, koji prema primijenjenim oblicima umjetnosti pokazuje previše sumnjičavosti i nepovjerenja. Zbog toga Francesco Drenig, pjesnik, prevoditelj, pokretač riječkih časopisa "La Fiumanella" i "Delta", likovni kritičar i fotograf, u potpunosti razdvaja stilove ova dva vodeća slikara riječkog međuraća, nazivajući Venuccija "konstruktivističkim ekspresionistom", a de Gaussa "neorealistom".
Ladislao se vrlo uspješno bavio i fotografijom.

LAdislao de Gauss, Reklama za Algu
Reklama za farmaceutski laboratorij "Alga"

Rođen je u staroj riječkoj patricijskoj obitelji 1901. godine u Budimpešti kao najmlađe od četvero djece, od oca Vittoria (Viktora) de Gaussa pl. de Haanberga, rođenog 1857., koji je bio profesor na Višoj ženskoj školi, a potom na Nautičkoj akademiji, novinar i voditelj akvarija u zgradi Luke krajem 19. stoljeća i majke Ernestine Tenus.

Ubrzo se cijela obitelj iz Mađarske seli u Rijeku. Ladislao je iz razloga povezanih s radom svog oca imao česte kontakte s glavnim gradom Mađarske.

U Rijeci završava osnovnu školu, a zatim upisuje Riječku klasičnu gimnaziju koju završava 1922. godine. Ubrzo se pokazalo da ima umjetnički talent, što je navelo njegovog oca da otvori mogućnost pohađanja umjetničke škole.

Stoga se već 1922. godine upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Budimpešti, gdje je u četiri godine završio tečaj kako bi postao službeno kvalificirani učitelj crtanja. Razlozi njegova odlaska u Mađarsku bili su napredni pristup ovog studija koji im je pružio doticaj s brojnim, tada aktualnim, avangardnim tendencijama.

Mrtva Priroda
Mrtva priroda, ulje na platnu, 55 x 68 cm 1942.

Ladislao se počinje baviti izlagačkom djelatnošću još za vrijeme njegovog studija u Budimpešti, kada se odaziva na neke tada aktualne izložbe u Rijeci, primjerice na Mostra Fiumana d´Arte 1924. godine u povodu pripojenja Rijeke Italiji.

Od 1926. nadalje izlagao je svoje radove na izložbama u Italiji i inozemstvu i osvojio tri nagrade.

Nakon završene Akademije u Budimpešti, završava još dvije godine, od 1927. do 1928., specijalizaciju i tečajeve crtanja na Akademiji u Firenci gdje se posebno poučavalo slikanje akta prema živom modelu.

1928. godine nakon studija vraća se u Rijeku gdje se aktivno uključuje u likovni i izlagački život grada.

Iste godine bio među osnivačima "Riječke skupine modernih avangardnih slikara" (Romolo Venucci, De Gauss, Marija Arnold, Anita Antoniazzo -Bocchina, Miranda Raicich, Odino Saftich, Sigfrido Pfau) koja je pozdravila umjetnost europske avangarde.

Ladislao de Gauss, Portret žene
Djevojče, ulje na platnu, 51 x 43 cm, 1929.

Već 1928. godine izlagao je na drugoj sindikalnoj izložbi u Trstu i počeo se isticati i na ovim prostorima.

1929. bio je prisutan na izložbi koju je sindikat umjetnika Rijeke održao na desetu godišnjicu "Marša Ronchi", događaja koji je obilježio život grada nakon rata prvog svjetskog rata. Uslijedio je dugi niz sudjelovanja, uvijek podržanih sve većim uspjehom, na najrazličitijim izložbama koje su organizirane u svim gradovima na obali.

Ladislao je najplodniji trenutak u svojoj karijeri dosegao oko 1930. godine, kada su njegova djela, izložena na izložbama zajedno s djelima sunarodnjaka Romola Venuccija, Mirande Raicich i Marije Arnold, kritičari prozvali najboljim izrazom tog vala modernosti koji je također utjecao na tihu i konformističku umjetnost Kvarnera.

Nakon Enrica Fonde bio je drugi Riječanin koji je izlagao na Biennalu u Veneciji, no to je učinio u mađarskom paviljonu (1936.).

Francesco Drenig je zaslužan za povezivanje i bolje razumijevanje slavenske i talijanske kulture koje su se miješale na tako malom području, prevodeći mlade hrvatske pjesnike, poput Vladimira Nazora, Janka Polića Kamova i Miroslava Krleže, na talijanski jezik. Istovremeno bio je i poticatelj te promotor modernih riječkih slikara, okupljajući ih u kultnoj riječkoj knjižari na Korzu koju su vodili Adolf i Ruth Hromatka. Tu su uz najnoviju stručnu literaturu vodili rasprave o modernoj umjetnosti.

Ladislao de Gauss, portret žene - Maria Arnold
Portret žene, (Maria Arnold), ulje na kartonu, 900 x 640 cca. 1940.

Velika prekretnica u umjetničkoj fotografiji događa se 1930-ih kada se fotografima-amaterima priključuju iumjetnici poput Gaussa i Anite Antoniazzo, te njeni poticatelji poput Francesca Dreniga. Time bavljenje fotografijom prestaje biti isključivo područje zanatlija ili amatera, već i likovnih umjetnika.
Prva međugradska izložba umjetničke fotografije u sušačkoj Pučkoj školi održana je 1940. godine kada izlažu fotografi Rijeke i Sušaka "u znak približavanja dviju nacionalnih kulturnih sredina podijeljenog grada." Na toj izložbi bili su izloženi vrlo kvalitetni radovi osamdesetak fotografa sa Sušaka te Kvarnerske provincije za koju izlažu Ladislao de Gauss, Anita Antoniazzo, Francesco Drenig, Amedeo Pata , Romeo Bertotti i Mario Valich.

U jesen 1942. oženio se slikaricom Nerinom Canciani, kćerkom poznatog kipara Alfonsa Cancianija.

1942. godine po nalogu talijanskog ministarstva njegovu sliku "Mrtva Priroda" je kupio prof. Fausto Franco u ime talijanske okupacijske zemaljske vlade na dar Narodnoj galeriji u Ljubljani.

1943. napušta Rijeku i odlazi u Trst gdje radi na Umjetničkom institutu Istituto statale d'arte "Enrico i Umberto Nordio" kao učitelj crtanja.

Nakon rata nastavio je s ovom djelatnošću. Živio je u Veneciji i Trstu, izrađujući skice za plakate, od kojih neki vrlo zanimljivi za Tršćanski sajam i za tvrtku "Beltrame". Nastavio je slikati, tražeći novi put i u apstraktnom slikarstvu, ali više nije mogao pronaći onaj inovativni zamah i energiju kojom je nekako "vodio" malu umjetničku revoluciju u Rijeci.

Umro je u Trstu u 69. godini.

 

NEKA DJELA:

 

 

GRAFIKE:

 

DJELA SU MU IZLOŽENA U:

 

IZLOŽBE:

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice