John Baptiste Leard

Rođen: 1753.
Umro: Rijeka, 11 Travnja 1831.

Supruga: Anna rođena Zanchi
Djeca: Joseph, inženjer, slikar amater (Rijeka, 11.10.1824. - 23.01.1897.), Anna, Rosa, riječka slikarica (Rijeka, 18.11.1823. - Verona, 10. 12. 1860.)

U Rijeci je djelovao kao konzul Velike Britanije od 1814. do smrti. Sa Adamićem je organizirao izvoz hrastova drveta iz Hrvatske u Englesku. Umro je tri godine nakon smrti svoga prijatelja Andrije Ljudevita Adamića.

1780. John Baptist Leard je postao mlađi poručnik Kraljevske mornarice.
Godine 1793-1799. zapovijedao je eksperimentalnim brodom "Kent", koji je vjerojatno bio prvi jedrenjak koji je pokušao koristiti parni pogon. Naime, godine 1794. grof od Stanhopea izgradio je brod na parni pogon nazvan "Kent". Bio je to eksperimentalni brod koji je, iako sam po sebi nije bio uspješan, pokazao kako bi parni pogon na brodu ipak mogao funkcionirati. Njegov brod je bio sužen na oba kraja, što mu je dopuštalo da plovi s pramcem ili krmom prema naprijed, jedrom ili parom; stoga ga je opisao kao "ambi-navigator". Porinut 31. ožujka 1793., dugačak 34 metra s gazom od 2 metra i težio je više od 200 tona.
Leard je kasnije zapovijedao pomorskim skladišnim brodom "Empress Mary", koji je preuzeo opskrbu Mediterana i Zapadne Indije (Amerike).

Godine 1802., nakon smrti njihovog agenta na rijeci Ulny, Leard je poslan u Rijeku da upravlja poslovima Britanske pomorske uprave tijekom jedinog kratkog intervala mira od ožujka 1802. do svibnja 1803. u dugom anglo-francuskom ratu. I tako je 28. svibnja 1814. godine u ime britanskog Foreign officea, i Njenog Kraljevskog Visočanstva, princ Regent je "sa zadovoljstvom" imenovao Johna Learda, konzulom Njenog Visočanstva u luci Rijeka i njezinim ovisnostima.

Od 1793. do 1814. Habsburgovci su također bili u miru s Francuzima od veljače 1801.

U tim obećavajućim okolnostima, Leard je uživao u Rijeci i gdje je 1802. godine kupio kuću bez znanja ili odobrenja Uprave mornarice, koja je bila toliko zadovoljna Leardovim upravljanjem poslova pokojnog Ulnyja pa su Learda odlučili postaviti za svog novog agenta.
John Leard se nastanio u vili kasnije nazvanoj po austrijskom nadvojvodi Josefu Karlu.
Na mjestu današnjeg riječkog Državnog arhiva u parku Nikole Hosta, početkom 18. stoljeća barun Mihovil Androch sagradio je ladanjsku kuću. To je klasicistička niska zgrada izgrađena kao njegova ljetna rezidencija u skladu s baroknim načinom gradnje seoskih kuća i dvoraca daleko od gradskih središta. Smještena unutar golemog imanja koje se protezalo od područja Kaštel do podnožja brda Kozala, prvi spomen zgrade bio je 1701. Već 1753. godine kuće je prodana kranjskom plemiću i riječkomi patriciju Orlandu, a 1799. vlasnik je obitelj Pasquale.
U 19. stoljeću vila je također promijenila nekoliko vlasnika. Veliki vlasnik imanja Andrija Ljudevit Adamić kupio ga je 1803. godine. Nakon Adamića, vilu je posjedovao John Leard, a nakon toga i riječki gradonačelnik Giovanni de Ciotta. 1881. nadvojvoda Josip kupio ga je od Simeona Vranyczanyja.

02. ožujka 1802. registrirana je Osiguravajuća komora Rijeka i Karlovac. Pokretači, osnivači i direktori bili su Andrija Ljudevit Adamić, Paolo Scarpa, Franjo de Tomašić i Antun Nais. Među četrdeset sedam dioničara s otkupljenih po pet dionica, bili su i Šimun Adamić (otac A. Lj. Adamića) te John Baptist Leard.

Odmah po dolasku na Rijeku, Leard je upoznao desetak godina mlađeg Andriju Ljudevita Adamića, koji je već opskrbljivao britansku mornaricu najmanje od 1800. godine.
5. prosinca 1800., u pismu Ministarstva vanjskih poslova britanskom izvanrednom izaslaniku u Beču, Gilbertu Elliot-Murray-Kynynmoundu, 1. Earl Mintu. Adamić je opisan kao ugledni bečki trgovac koji je Upravi za opskrbu ponudio ugovor na isporuku 6000 vreća keksa iz Rijeke ili drugih habsburških jadranskih luka na Maltu.

U travnju 1802. Leard se opisao kao vršitelj dužnosti agenta Uprave mornarice. Iz Rijeke je Upravi mornarice napisao da će od velike pošiljke 466 pozamašnih bala konoplje samo 340 biti prevezeno u britansko brodogradilište prema zapovijedi glavnog zapovjednika britanske mornarice u Sredozemlju, slavnog Horatia Nelsona.

Adamić, trgovac iz Rijeke, bio je mason u Rijeci u zadnjem desetljeću 18. stoljeća. I britanski konzul u Rijeci John Leard je pripadao Masonskoj loži "Humanitas" kao i arhitekt Giovanni Rubinich autor kuće "Sirius" u kojoj se nalazila loža "Sirius". Leard, koji je bio član britanskog konzulata, osnovao je britansku masonsku ložu koja je djelovala u zgradi današnjeg Državnog arhiva u Rijeci te je preuzeo i francuske masone pa tako i Scarpu.

Leard je surađivao s De Ciottom, najuspješnijim riječkim gradonačelnikom koji je od 1889. pokušavao od Rijeke napraviti industrijski grad Srednje Europe, slično kao što se Budimpešta razvila 20 godina ranije. Bio je to sveobuhvatni urbanistički plan grada, plan modernog trgovačkog grada. Uveo je redovito planiranje kao što je to rađeno u Budimpešti i drugim tadašnjim gradovima. Godine 1891. dovršen je Acquedotto Ciotta koji je gradu pružio moderni kanalizacijski i vodovodni sustav.

Također bio je veliki prijatelj i suradnik Andrije Ljudevita Adamicha. Adamich ga je uvjerio u kvalitetu hrastove šume kraj Karlovca, i uvjerrio ga da za britansku vladu kupuje velike količine gotovog i skladištenog drveta.

Budući je Adamić otvorio trgovinu drvom između Hrvatske i Engleske, još je 1803. dobio kredit od britanske vlade od 12.192 funte, a 1813. je i kratkotrajno bio britanski konzul u Rijeci. Na mjestu konzula zamijenio ga je 1814. upravo John Leard, koji je u više navrata pisao Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije o tijeku posla s drvom te da je zajedno s Adamićem i Adamom Smithom posjetio šume oko Karlovca u kojima je Adamić zakupio drvo.
Dana 15. studenog 1817. Adam Smith i Adamić su zaključili ugovor o isporuci 20000 tereta hrastovih trupaca koji bi se isporučili tijekom tri godine. Kolika je važnost cijeloga posla vidi se iz Adamićevih pisama Nugentu datiranih 22. i 31. siječnja 1823. u kojima se sugerira da se trećina austrijskoga državnoga duga Engleskoj isplati drvima, koja bi se dijelom sjekla u šumama koje je Nugent kupio s imanjima Bosiljevo (1820.) i Stara Sušica (1822.).
Sporazum nije bio toliko uspješan jer je Austrija s "Požunskim mirom" od 26. prosinca 1805. izgubila svoje jadranske luke koje su sada prešle pod francusku upravu.

1819. godine u Rijeci se udovac John Baptista Leard ženi Annom Zanchi. Leardova nevjesta bila je kći de Zanchija, člana prve riječke privremene vlade napoleonskog doba Ilirskih provincija. Rodila mu je kćer slikaricu Rosu i sina arhitekta inženjera Josepha, koji je bio otac slijedećeg slikara Janka Learda. John Leard i njegov sin također su bili slikari, ali amateri.

Pošto je zet Giovannija Andre Jakova Marochina, Ferdinand vitez Zanchi, bio je brat Anne Zanchi, tako je Ivan Baptist Leard postao šurjak gazde kostelskog vlastelinstva Giovanni Andrea Jakova Marochina. Veze riječke obitelji Zanchi krojile su sudbinu kostelskog vlastelinstva gotovo jedno stoljeće, pa tako i sa par slavnih isusovaca, obojica po imenu Josip Zanchi.
Zajedno sa svojim budućim rođakom Giovannijem Andrejom Jakovom Marochinom, Leard je u 1805.-1813. posjedovao vlastelinstvo "Kostel" u Kranjskoj. Zbog toga je kao počasni riječki patricij od 1823. godine nosio plemićki nadimak "de Kostel".
Leardovo vlasništvo nad Kostelom nije dokumentirano u kranjskim izvorima, već samo u hrvatskim dokumentima. U godinama 1813-1814. nakon restauracije, habsburške vlasti vjerojatno nisu bile previše spremne priznati pogodbe potpisane za vrijeme Napoleonove vladavine, čak i ako je Leard pripadao britanskim saveznicima Beča.
J. Leard je osobno mogao biti Marochinov upravitelj vlastelinstva i dvorca "Kostel", jer je to najvjerojatnija, iako još nedokumentirana opcija koja je dovela do bračne veze između familija Learda i Marochina 1819. i Leardove navodne neupletenosti u Marochinov spor protiv Adamićevih zalaganja za Nugentovo preuzimanje Trsata pet godina kasnije u 1823.-1824.

Leard je kao britanski građan i konzul surađivao s četvrt stoljeća mlađim britanskim oficirom u habsburškoj službi Lavalom Nugentom, pa je tako Leard omogućio i izgladio Nugentovo preuzimanje kostelskog vlastelinstva. Obojica su se s vremenom nastanili u Rijeci i ondje odgajali svoju djecu kao gorljive hrvatske domoljube.

Bio je i osnivač nekoliko filantropskih inicijativa i institucija.

Dana 17. lipnja 1832. Joseph Leard datirao je svoju oporuku u Rijeci kao konzul Njegovog Britanskog Veličanstva u Rijeci.

Grobnicu ima na groblju Kozala, polje C-19.

 

Kreirao: - Nenad Labus
          - SEAS

Izvori:

• The London Gazette, Publication date:28 May 1814, Issue: 16902, Page:1108
• Forum Croinfo.net, Travanj - značajni događaji, Autor: Ilirija
• Novi List, Sandy Uran: Policijski popis iz 1924. godine: Otkrivamo masonske grobnice na riječkoj Kozali, 17. svibanj 2015.
• Hrvatski plemićki zbor
• Povijesni kalendar / Odg: Ožujak - značajni događaji, Autor: Ilirija

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice