Moretti-Zajc Giuseppe (Josip)

Rođen: Bakar, 19. travnja 1882.
Umro: Sušak, 10. travnja 1933.

Roditelji: Antonio i Antonia rođena Zaitz
Braća: troje braće

Josip ili Giuseppe (znan i kao Bepo) Moretti-Zajc je rođen u Bakru, živio, kretao se i djelovao u Rijeci, na Sušaku i na Trsatu. Bio je slikar posvećen svjetlu pod utjecajem venecijanskog slikarstva, koji je stvorio neke od najljepših kvarnerskih pejzaža, marina i panorame, kao i scenski zastor u Hrvatskoj čitaonici na Trsatu. Jedini ozbiljniji slikar na Sušaku između dvaju svjetskih ratova. Živio je životom boema i slovio kao jedini slikar Hrvatskog primorja.

Moretti u cijelom svom opusu nema niti jednu sliku za koju se može reći da je grandiozna, njegove su slike imale jednostavne motive, uz iznimku zastora pozornice Narodne čitaonice na Trsatu s alegorijskim prizorima, očito po uzoru na Ilirski preporod Vlahe Bukovca. Međutim, on je ipak uglavnom slikao manje formate, tehnikama akvarela, ulja i pastela, a u njegova najbolja djela ubrajamo njegov jedini portret "Portret Bakranke" (1909.), "Malo brodogradilište na Kantridi" te "Na izletu", plenerističko djelo naglašene svijetlosti.

Slikao je uglavnom na relaciji Venecija – Trst – Rijeka, uz povremeno posjećivanje Zagreba. Naime, Moretti je slikao pod utjecajem svojih venecijanskih učitelja, što se očituje u njegovim melankoličnim prizorima, ali se zahvaljujući svojoj vezi sa Zagrebom, tematski i stilski približio i nekim hrvatskim umjetnicima, poput Menci Klement Crnčića koji također slika vjetar na moru, bonacu i obalu te Ferda Kovačevića s njegovim prizorima vrba. Moretti je također djelovao bez težnje za prihvaćanjem, već tada primjetnih novih umjetničkih tendencija, zbog čega je i dobio naziv "provincijskog slikara primorja."

Ulica u Bakru, ulje na platnu, Bakar, 1921. g., visina 59 cm • širina 43 cm

Giuseppe Moretti-Zajc rođen je 1882. godine u gradu Bakru, kao najstarije od četvero djece oca Antonija Morettija, doseljenika iz Cormonsa u Italiji (Friuli Venezia Giulia) i majke Antonije rođene Zaitz iz Bakra.

Osnovnu školu završio je u rodnom gradu.

Već je u svome ranom dobu pokazao afinitet prema slikanju pa 1893. godine, sa 11 godina, upisuje "Civica scuola serale - domenicale" (Gradska večernjo - nedjeljna škola u Ulici Erazma Barčića, zgrada Talijanske gimnazije) u Rijeci. Tu se školuje uz Carla Ostrogovicha (Krk, 8. svibnja 1884. - Milano, 27. ožujka 1962.). U tome ga podržava i riječki slikar i restaurator Giovanni Fumi (Venecija, 1849. — Rijeka, 17. rujan 1900.), u čijem ateljeu nakon školovanja šegrtuje.

1902. nakon Fumijeve smrti, Moretti upisuje Akademiju u Veneciji na kojoj ostaje do 1904. S obzirom na tamošnje učitelje, kao što su Luigi Nono koji slika melankolične pejzaže ili pak, dekoratere, kipare i pejzažiste Antonia Dal Zotta i Augusta Sezannea te vedutiste Angela Alessandrija i Manfreda Manfredija, razumno je zaključiti da je školovanje imalo utjecaja na njegovo daljnje stvaralaštvo. Nakon njegovih godina u Veneciji, koje je osim na studiju proveo i u društvu Riječana koji su tamo boravili, poput braće Polić, odlazi u Trst gdje radi na dekoraciji dvorca Miramare. Potom se vraća i djeluje u Rijeci.

Moretti je bio prva veza između umjetnika 19. i 20. st., tj. slikara akademskog te modernog i avangardnog stila, kao i najznačajniji među prvim domaćim izlagačima, koji djeluju već pred Prvi svjetski rat pod geslom "In arte libertas". Upravo stoga ga se može svrstati u novo doba koje već ostavlja 19. st. za sobom. Tome u prilog ide i činjenica da je već od početka XX. stoljeća bio dobro obaviješten o suvremenim tokovima umjetnosti, osobito nakon izložbe 1901. održane u hotelu Sušak kada je "Hrvatsko društvo likovnih umjetnika" izložilo 103 slike najboljih predstavnika hrvatske moderne (Vlaho Bukovac, Bela Čikoš Sesija, Menci Klement Crnčić, Ivan Tišov, Robert Auer, ...).
Konačno, i u Veneciji je mogao vidjeti što se i kako radi u to vrijeme jer su se venecijanska bijenala tada već održavala.
On prvi među tadašnjim riječkim umjetnicima slika uglavnom impresionistički i pleneristički, izraženog kolorita i atmosfere, kakav je primjerice prizor "Bakarskog zaljeva" iz 1917. godine. Stoga ne čudi da je malo slika naslikao u ateljeu, već je volio lutati gradskim i prigradskim uličicama, pogotovu Mrtvim kanalom u kojemu je slikao barke bracere, a još je više volio nepreglednu širinu polja, livada i mora. Teme njegovih slika, tako i odgovaraju njegovim lutanjima, a to su: vedute Rijeke ili Bakra (Ulica u Bakru, 1921.), pejzaža (Školj Sv. Marko, 1930.) te marina (Marina, 1929.).

Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama. Iako je prvu izložbu održao već 1910. godine u riječkoj Narodnoj čitaonici, ostaje nezamijećen do 1913. godine, kada izlaže u izlozima riječke trgovine Rosenberg. Iste godine izlaže i u Casino Patriottico koju organiziraju umjetnici pod geslom "In arte libertas", gdje se prikazuje njegovih 38 slika Rijeke i okolice. Ova izložba je ujedno i označila početak novog, modernog doba na riječkoj likovnoj sceni.
Uslijedile su dvije grupne izložbe. Na skupnoj izložbi, otvorenoj 6. svibnja 1917. u vili nadvojvode Josipa (danas Državni arhiv Rijeka), izlaže s Johnom Leardom, Leom (Leontine) von Littrow (Trst, 17. ožujka 1860. – 11. svibnja 1925.) i drugima. Sudjeluje s četiri djela: "Luci sinistre", "Ultimo raggio", "Marina" i "Scogliera".
1918. godine ima ponovo izložbu u "Scuola Cittadina Maschile" (Gradska muška škola). Osim dvije samostalne izložbe koje se prikazuju u Velikoj dvorani hotela Sušak, 1920. i 1921., izlaže na grupnoj izložbi 1925. godine u talijanskoj Rijeci na "Prima esposizione fiumana internazionale di Belle Arti" tj. "Prvoj riječkoj međunarodnoj izložbi lijepih umjetnosti", međutim ne s Riječanima već Jugoslavenima s obzirom na činjenicu da je u to vrijeme živio na Sušaku. Tu je izlagao sa Stojanom Aralicom, Josom Bužanom, M. Clementom-Crnčićem, Belom Čikoš Sesijom, V. Filakovićem, Milenkom Gjurićem (Đurić), Markom Rašicom, Ivanom Tišovim, Rudolfom Valdecom, Tomislavom Kraljem, Božidarom Jakcem.

Iste je godine naslikao i svoje najveće djelo - svečani zastor Narodne čitaonice na Trsatu.
1925. Obnovljen je Dom Hrvatske čitaonice na Trsatu, a slikar Josip Moretti – Zajc naslikao je zastor na pozornici koji i danas postoji. Na zastoru su motivi preporoda, narodne vile i vječna vatra te motivi luke Baroš, Molo longo, Učka i Trsatska gradina. U izvedbi na zastoru

Josip Moretti Zajc, "Pogled na Trsat", 1913. ulje na platnu

pomagao je i Martin Koprivnikar koji je negdje u isto vrijeme sudjelovao i u tapeciranju, bojenju i pokrivanju krovišta Teatra Fenice. On je, naime, u to doba imao konzervatorsko-restauratorski atelje, koji je vodio s inženjerom Dorcichem.

Naposljetku, treba i napomenuti jednu interesantnu činjenicu, a ta je da je upravo Moretti jedan od rijetkih umjetnika međuratnog razdoblja koji je ostvario kontakt s jugoslavenskom likovnom scenom, posebice Zagrebom kao likovnim središtem, što se najviše može zahvaliti njegovoj sušačkoj adresi. Naime, upravo u Zagrebu, u "Salonu Ulrich" on ostvaruje dvije samostalne izložbe, 1920. i 1926. godine.

Umro je na Sušaku 10. travnja 1933., a 1994. u Narodnoj čitaonici na Trsatu priređena mu je retrospektivna izložba.

Božena-Beba Vilhar Ružić (Sušak, 24. siječanj 1906. - Rijeka, 11. srpanj 1991.) Sušačka slikarica, učila je slikati od uglednih umjetnika: Clementa Mencija Crnčića, Giuseppea Morettija Zajca, Vladimira Kirina, Maksimiljana Vanke i Vladimira Zajca. Od 1932. održala je niz izložbi u Hrvatskoj i svijetu.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Facebook
• Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Josip Moretti-Zajc Pejzaž 1920. - zbirka.mmsu.hr

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice