Olivieri Francesco

Rođen: Ancona, Italija, ??
Umro: Ljubljana, između 1654. i 1656. godine

Roditelji: ??
Braća: ??

Supruga: Anna Maria
Djeca: Francisca (Rijeka, krštena 6. prosinca 1648. u Zbornoj crkvi), Francesco Paolo (Ljubljana, 1652. - ??)

Graditelj, arhitekt i kamenoklesar o kojemu imamo malo podataka. Majstor se u dokumentima često naziva klesarom. Olivierijevo porijeklo i zavičaj najrazumnije bi trebalo tražiti u Anconi, pokraina Marche, a ne iz Furlanije kako se do sada vjerovalo. Olivieri je također bio ključna osoba u arhitekturi u Ljubljani i na širem području Kranjske.
Uvodeći u Kranjskoj arhitektonske uzore ranog lombardijskog baroka, ostavio je duboke tragove na području arhitekture unutarnje Austrije sedamnaestog stoljeća, ali malo se toga o njemu može naći u službenim dokumentima. Iako je Olivieri radio devet godina u Ljubljani, gdje je čak i pokopan, nikada nije trebao podnijeti zahtjev za državljanstvo, što bi danas ipak služilo kao još jedan izvor.

Pod još uvijek nerazriješenim okolnostima dolazi u Rijeku. Ostaju nepoznati razlozi koji su doveli do sklapanja ugovora o gradnji crkve Svetog Vida s Francescom Olivierijem koji je vjerovatno, prije dolaska u Rijeku, bio aktivan u Trstu tijekom tridesetih godina 17. stoljeća.

Financiranje gradne crkve pomogla je grofica Uršula Thonhausen. Grofica Thonhausen darivala je isusovce sve do svoje smrti 1654.

Iz ugovora s Olivieriem vidi se da su isusovci već imali gotov nacrt za novu crkvu. Nacrt je Oliveriu predao otac Bagno. Ne zna se točno tko je izradio nacrt tako osebujne crkve, ali se retpostavlja da je to bio isusovac, brat pomoćnik Giacomo Briano (Brianus, Briani, Bryan, Modena, Italija, oko 1589 - Busset , blizu Parme, Italija, listopad 1649.) arhitekt iz Modene, projektant crkve S. Maria Maggiore u Trstu. On je 1633. godine izradio i projekt za kolegijsku zgradu, a 1637. godine vjerovatno i za crkvu. On je prije toga bio angažiran na gradnjama u rodnome gradu, ali i na isusovačkom kompleksu u Trstu. Također, pretpostavka je da je Briano već ranije, u Trstu upoznao Olivierija i njega predložio Isusovcima da im sagradi crkvu Svetog Vida.

Majstor je još najvjerojatnije krajem 1637. sa svojim pomoćnikom Lucom i rektorom Isusovačkog kolegija Leonardom Bagnom obišao Martinšćicu, Kastavštinu, Mošćenice i kamenolom svetog Martina kako bi pronašli kvalitetan kamen za podizanje crkve. Na kraju su odlučili da će se materijal vaditi iz kamenoloma svetog Martina u okolici Rijeke.

Temeljni kamen za crkvu Svetog Vida, danas riječku katedralu, gradili su isusovci, tek nekoliko godina nakon što je red stigao u Rijeku, a njezin je kamen temeljac položen nakon konačnog odobrenja iz Rima 15. lipnja 1638. kada je i započela gradnja pod vodstvom Francesca Olivierija.

Kako se cjelokupna gradnja odužila Olivieri se već polako počeo udomaćivati u gradu pa je tako potrebno spomenuti neobjavljeni podatak da se majstor 27. listopada 1642. u Rijeci oženio s Annom Morelli. Iz knjige vjenčanih se saznaje da je on zapravo porijeklom iz Ancone. Stoga je sada jasno da je iz rodnog grada došao na područje Furlanije najvjerojatnije u potrazi za novim naručiteljima i poslovima. Isto tako netočna je informacija da se Oliveri u gradu zadržao svega četiri godine. Njegovo se posljednje spominjanje u Rijeci bilježi 6. prosinca 1648. kada je u Zbornoj crkvi krštena njegova kćer Francisca. Čini se kako je Olivieri uspio većim dijelom sagraditi crkvu koja je 1650. bila dovršena u tolikoj mjeri da se u jednom njezinom manjem nenavedenom prostoru moglo vršiti bogoslužje.

Majstor će se zadržati u gradu sve do 1650. kada odlazi u Ljubljanu gdje je iste godine potpisao ugovor za dovršetak gradnje samostana i crkve tamošnjih klarisa (Redovnice drugoretkinje sv. Franje Asiškoga, Red svete Klare; lat. Moniales secundi ordinis S. Francisci Assisiensis, Ordo S. Clarae).

Nakon što je majstor napustio Riječko gradilište sve poslove je preuzeo Bartol Winterleiter, a prva faza crkve završena je 1659. kada je održana i velika svečana procesija prilikom prijenosa Čudotvornog raspela iz crkve svetog Roka u crkvu svetog Vida.

Gradnja crkve je s prekidima trajala do 1744. godine iako ni tada nije bila potpuno dovršena, a njezin je danasnji izgled spoj izvornog projekta isusovackog arhitekta Giacoma Briana i izmjena koje su uslijedile tijekom gradnje, naročito u njenoj zavrsnoj fazi, od 1725. godine, kada radove vode arhitekti Bernardino MartinuzziFrancisco Pietro Carlone i Bernardino Martinuzzi iz Gradiske.

fasada i presjek unutrasnjosti za isusovacku crkvu sv. Vida u Rijeci,

U unutrašnjosti dominiraju moćni stupovi što podupiru lukove kapela u kojima su smješteni višebojni mramorni oltari koje su radili poznati barokni oltaristi Leonardo Pacassi, Pasquale Lazzarini i Antonio Michelazzi, u razdoblju između 1696. i 1740. godine.
Crkvu je posvetio pulski biskup Andrea Balbi 09.ožujka1742.

Nakon dolaska u Ljubljanu, a između godina 1650. i 1655. djelovao je kao javni provincijski graditelj Kranjske, a bio je često i u službi ljubljanskog biskupa Franje Buchheima (Otto Friedrich von Buchheim (3. travanj 1604. – 3. travanj 1664.)).
Među Buchheimovim zaslugama za Ljubljansku biskupiju njegovu su brigu za rezidencije u Ljubljani i Goričanima (Görtschach). Utvrđeno je da je biskup naručivao uglavnom kod graditelja Francesca Olivierija, koji je između 1646. i 1655. godine sudjelovao u svim većim graditeljskim pothvatima u Ljubljani.
Buchheim je svoju biskupsku palaču u Ljubljani dao povisiti za kat i ukrasiti joj pročelje prema tadašnjoj modi. Godine 1644. radove je započeo ljubljanski graditelj Abondio di Donino mlađi. U početku je Olivieri vjerojatno samo pomagao u izradi nacrta, ali je nakon Doninove smrti (1652.) do 1655. dovršio zgradu. Godine 1644. Donino je izradio i plan za rekonstrukciju. starog biskupskog kaštela u Goričanima, koji je bio stradao u požaru, ali se Buchheim nakon toga odlučio za potpuno novu izgradnju na mjestu ispod dvorca. Planove za ovu vilu izradio je Olivieri, koji je preuzeo i građevinske radove; međutim, nije jasno je li možda surađivao i neki drugi arhitekt.

Za života u Ljubljani rodio mu se 1652. sin Francesco Paolo, ali već u siječnju 1656. se njegova supruga Anna Maria spominje kao udovica.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• http://slikovnica-gorgim.blogspot.com/2011/10/francesco-olivieri-crkva-sv.html
• Nina Kudiš: PROJEKT GIACOMA BRIANA ZA ISUSOVAČKU CRKVU SV. VIDA U RIJECI
• DISERTACIJA Pintarić, Mario: Naručitelji i umjetnici u Rijeci tijekom 17. i 18. stoljeća, Sveučilište u Zadru
• Forum 051, Tema: Katedrala svetog Vida, Autor: ilirija
• Ana LAVRIČ: Artistic activity of bishop Otto Friedrich Buchheim in the Ljubljana diocese, Znanstvenoraziskovalni center SAZU
• Helena Serazin: Le botteghe edili ed i cantieri degli architetti lombardi nei paesi sloveni (Austria interna) dal XVI al XVIII secolo
• Slovenska biografija, Olivieri, Francesco

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice