Ivancich - Chierego Nives (Nuzzi)
Rođena: Rijeka, 12., siječanj 1905.
Umrla: Cambiasca, Italija, 16. prosinac 2001,
Roditelji: Otac: Ernesto Ivancich (1929. - ??),
Majka: Elena rođena Supancich
Sestra: Melita (?? -1975.), ??
Suprug: ing. Bruno Chierego (?? -1985.)
Djece nisu imali
|
|
Nives Ivancich, slikarica i kiparica rođena u Rijeci, osoba kao iz nekih drugih vremena kada nije bilo materijalizma i sebičnosti, vrlo osjetljiva i srdačna , osoba koja je uvijek pridavala važnost privrženosti, odanosti, predanosti, poštenju, moralnoj strogosti, duhovnosti, a najviše solidarnost u korist siročadi, siromašnih, invalida i svi koji su joj se obratili za pomoć.
Izlagala je na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi. Imala je brojne izložbe u Milanu, a prihvaćala je čak i brojne privatne narudžbe, osobito portrete, ali i kipove i grobne spomenike.
Bila je prava Fiumanka koja je nakon udaje svoje radove potpisivala isključivo kao Chierego. Živjela je u Milanu i Stresi, gdje intenzivno radi posljednjih tridesetak godina, slikajući pejzaže i likove.
Uvijek je slikala neposredno promatrajući model, odnosno prirodu. Svoj je talent usmjerila i na kiparstvo, kako u lijevanju bronce, tako i obradi mramora, ispunjavajući više narudžbi za crkvene interijere i grobna mjesta. Skulpture manjih dimenzija koristila je za istraživanje pokreta, nastojeći prikazati figure u nestabilnoj ravnoteži. No, nisu joj bili strani veliki formati namijenjeni urbanim eksterijerima niti je zazirala od realizacije više tema za grobne brončane skulpture, razasute po grobljima sjeverne Italije (Milano, Alpignano, Bogno, Besozzo, Macugnaga, Stresa).
Figurativno je prikazivala svakodnevicu, na početku karijere bio je to realizam vrlo živih boja, prepun svjetlosti, nakon toga gotovo fotorealističke slike s posebno izraženim eksperimantiranjem u prikazu stakla i vode s efektima loma svjetlosti te laganih, prozirnih tkanina. Njene slikarske teme su uglavnom bile: mrtva priroda, kučni interijeri, pejzaži, cvijeće, portreti u svim tehnikama. U kiparstvu je eksperimentira sa pokretom (balerine, ples) želeć prikazati bestežinsko stanje i let u pokretu.
Nives je rođena u Rijeci kao posljednje dijete od oca Ernesta Ivancicha, pomorskog kapetana, potomka Antonia Celestina Ivancicha (Mali Lošinj, 7. rujna 1813. - Rijeka, 6. svibnja 1893), poznatog malološinjskog kapetana i dva desetljeća nastavnika na Nautičkoj školi u Rijeci, i majke Elene, kćeri Giuseppea Supancicha (1926 - ??) i Marie Zovetti. Nives Ivančić je kasnije dobila nadmak Nuzzi. Imala je sestru Melittu, kasnije udatu Vanni, a da li je imala još kojeg brata ili sestru, podatak nisam uspio naći.
Obitelj je stanovala u stanu u centru Rijeke, najprije u Via Ciotta 4 (današnja Barčićeva Ulica), zatim u Via Spalato 2 (današnja Splitska ulica k.b.2, na toj se adresi rodio poznati psiholog Mihály Csíkszentmihályi 29. rujna 1934.).
|
Nuzzi Ivancich je već u djetinjstvu u Rijeci pokazivala sklonost crtanju, o čemu svjedoči
crtež olovkom "Gepetto", nastao kad joj je bilo sedam godina, a ubrzo je počela crtati i pastelom.
Osnovno i srednjoškolsko je obrazovanje stekla je u Rijeci na mađarskom jeziku u "Istituto Tecnico Liceo" , koji se prije rata nalazio u bivšoj Jelačićevoj vojarni (danas Ekonomska škola).
Nije poznato je li prije Prvog svjetskog rata primala likovne poduke niti da li je polazila kakve tečajeve crtanja koji su se povremeno organizirali u Rijeci.
Prema podacima iz riječkih arhiva, Nuzzi je 23. rujna 1928. stupila u brak s inženjerom Brunom Chieregom, sinom arhitekta Giuseppea Chierega i Bianke rođene Premuda.
Nakon Prvog svijetskog rata i padom Austro-Ugarske Monarhije i u Rijeci kulturni i umjetnički život postaje intenzivniji i zanimljiviji. Tu žive i djeluju slikari Giulio Lehmann i braća Ostrogović ( Carlo (Krk, 1884. – Milano, 1962.) i Marcello (Rijeka, 1888. – Trst, 1953.)), Mario de Hajnal (Rijeka, 14. X. 1891 — Rijeka, 10. IV. 1945), Ugo Terzoli (1875.-1961.), Alessandro Antal te skulptori Giovanni Marussich, Domenico Rizzo (1875. – 1928.) i Vittorio De Marco, da spomenemo samo značajnije.
U to vrijeme
Carmelo Zustovich drži tri puta tjedno po dva sata "Corso di disegno e pittura" (Kurs crtanja i skiciranja) gdje se mladi pripremaju za upise na umjetničke škole. U to je vrijeme Nives, kako govore izvori iz Riječkih arhiva, dobivala instrukcije slikanja od fijumanskog kipara i grafičara Uga Terzolija (Viterbo, Italija 1875. - Rijeka, 1961.).
Nives Ivancich Nuzzi nije izlagala u Rijeci, ne samo zbog svoje mladosti već i zato jer tijekom Prvog svjetskog rata nisu niti bile povoljne prilike za izložbe relativno mlade i nepoznate slikarice, a niti kasnije, za vrijeme okupacije Rijeke od strane D'Annunzija od 1919. do 1920. Nakon odlaska D'Annunzija i njegovih vojnika iz Rijeke 1921., u gradu nastaje nesređena politička situacija do aneksije Rijeke Kraljevini Italiji 16. ožujka 1924. Riječka autorica Anita Antoniazzo Bocchina, 1938. u reviji "Fiume" (1. svibnja 1982.) u članku "Arti e artisti figurativi a Fiume dal 1900 al 1945" (Umjetnički i figurativni umjetnici u Rijeci od 1900. do1945) navodi da je Nuzzi u riječkom likovnome miljeu već 1924. bila zapažena te je spominje kao "mladi talent" ("giovanne bel talento").
6. listopada 1928. sa suprugom i roditeljima emigrira u Italiju, u Milano, ali migrantski status potvrđen joj je tek 27. rujna 1932., 4 godine kasnije.
Budući da napušta Rijeku prije no što je 1928. osnovan umjetnički sindikat, nije bila članicom te nije izlagala na sindikalnim izložbama, čime joj se gubi trag u Rijeci.
Obitelj se u Milanu smjestila u Via Coni Zugna.
1929. u Milanu joj umire otac, nakon čega se obitelj seli u milansku ulicu Via San Siro, gdje joj umire majka, a zatim i sestra.
Pošto je bila samouka, ne školovana umjetnica, u Milanu je pokazala i dokazala da ima puno talenta. Da bi taj sirovi talent izbrusila, dobivala poduke nekoliko poznatih slikara: Elisabette Keller (Monza , Italija, 6. srpnja 1891. - San Francisco , Kalifornija, 19. veljače 1969.), Attilia Andreolija ( Milano , 7. travnja 1877. - Milano, 10. studenog 1950. ) te umjetničkog bračnog para Ine (Odesa, Ukraina, 9. lipnja 1900. - Milano, Italija 30. listopada 1976.) i Borisa (Novočerkask, Rusia, 12. siječnja 1893. - Milano, 15. rujna 1978.) Zueffa.
Njena prva samostalna izložba o kojoj imamo vijesti održana je 1936. u Milanu. Posjetitelji izložbe su bili oduševljeni i ubrzo joj poklonili pažnju, a ubrzo i slavu.
Od 29. svibnja do 12. lipnja 1938. održana je u Opatiji izložba slikarice Nives Chierego-Ivancich ("Il Piccolo della Sera", stranica II, Kronike Julijskih provincija, "Izložba slikarice i kiparice Nuzzi Chierego-Ivancicha u Opatiji, srijeda 1. lipnja 1938., godina XVI.)
Svo to vrijeme Nuzzi neumorno slika, izlaže i prodaje slike, a kada je njen suprug Bruno Chierego otišao u mirovinu, u potrazi za blažom klimom, opuštenijim vremenima, mirnijim životom, par napušta, iako sa žaljenjem, poticajan ali naporan život grada i seli u mali gradić Stresu na obalama jezera Maggiore u pokrajini Verbano-Cusio-Ossola, u talijanskoj regiji Pijemonte, oko 90 kilometara sjeverozapadno od Milana. Tu se moglo vidjeti Nives sa štafelajem u vrtovima ili na planinama oko Strese.
Početak je to trećeg razdoblja umjetnosti Nives Ivancich Chierega. Ona tu obnavlja svoju paletu, a raspon zelenila izražava pozitivnost postignutih ciljeva u životu, u artikuliranim i dobro opisanim pejzažima. Boje postaju sunčane, stapaju se posebno pazeći na dubinu prostora i na istaknutost kombinacija. Nakon napuštanja pastela, životnost uljanih boja sada opisuje već postignutu egzistencijalnu svijest.
Nešto kasnije spaja slikarstvo sa skulpturom. U potrazi za najprikladnijim materijalom za subjekt, okušava se u raznim tehnikama.
1941. u Rijeci je održana izložba "Međupokrajinskog fašističkog umjetničkog sindikata Julijske krajine". Organizacijskim odborom izložbe predsjedao je međupokrajinski sindikalni tajnik, talijanski kipar i scenograf Marcello Mascherini (Udine , 14. rujna 1906. - Padova , 19. veljače 1983. ) i još jedan riječki član, inženjer Ugo Lada, ujedno i predsjednik Sindikata umjetnika, uz Ladislaa De Gaussa, povjerenika Riječke sindikalne sekcije, koji je bio i tajnik izložbe. Među 67 umjetnika je bilo 15 Riječana, predstavljenih na izložbenom prostoru s oznakom Artisti fiumani (Anita Antoniazzo de Bocchina, Marija Arnold, De Gauss, Giovanni di Giusti, arhitekt, projektant i graditelj riječke luke Antal Hajnal (1838. - 1907., A-9-42), Oscar Knollseissen, Luigi Morini, Marcello Ostrogovich, Miranda Raicich (1897. - 1990.). Ugo Terzoli, Romolo Venucci, Carmino Butcovich-Visintini i tri nova imena - Nuzzi Chierego Ivancich, Gerardo Ianelli i Vera Scradino). Svečanom otvorenju nazočile su sve najznačajnije ličnosti gradskog protokola.
1954. slijedila je supruga na kratkom profesionalnom boravku u Ameriku. Ovdje je radila i na restauraciji mramornog kipa Krista koji blagoslivlja, a možda je i ostavila radove nekom muzeju, a svakako privatnim osobama. Putovanje preko oceana, razlika u pejzažu, svjetlima i vegetaciji daje umjetnici novu vitalnost i novu krv.
Godine 1957. njezin suprug se morao vratiti u Ameriku zbog posla. Umjetnica ga prati u New Yorku, Stratfordu i okolnim područjima. Ovdje je slučajno vidjela kip "Otkupitelja" kojeg su, po njenim riječima, "zločesti dečki" "uvrijedili" i nudi se da mu rekonstruira ruke i restaurira ga. Ruke koje je restaurirala se nalaze u muzeju.
Unatoč težini tehnike i neugodnosti materijala, pasteli se vraćaju u njene radove, nudeći mekše i upijajuće portrete. Čak i u kiparstvu pozornost je koncentrirana na "chiaroscuro", na nabore, na "središte" unutrašnjosti svakog djela. U tom je razdoblju često posjećivala ljevaonicu "Battaglia" u Milanu, radeći rame uz rame s Arnaldo Pomodorom i Francescom Messina , koji su u to vrijeme bili malo poznati, ali čija će slava uskoro porasti. I od njih je dobivala pohvale.
U Stresi joj 1985. umire suprug. Jedino joj umjetnost omogućuje da reagira i preživi. Količina radova se pojačava, ali joj starost i usamljenost otežavaju slikanje na otvorenom. Slikarica odlazi u Dom za starije osobe. Umrla je 16. prosinca 2001. u Cambiasci općini u talijanskoj regiji Pijemont, u dobi od 96 godina.
Slikarica i kiparica cijeloga života, svoju je zbirku 2001. godine, u godini svoje smrti, oporučno ostavila prijatelju koji je neko vrijeme živio na obali Romagne i koji je od tada svoje vrijeme provodio sortirajući, katalogizirajući i promičući njene radove, preko stotinu i pedeset slika, dvadeset skulptura i još neodređeni broj crteža, probnih otisaka i skica.
Od prosinca 2006. do siječanj 2007. "Muzej moderne i suvremene umjetnosti" u Rijeci na skupnoj izložbi "Riječki umjetnici 1920.-1940." izložio je dva rada Nives Ivancich Chierego.
LISTA POZNATIH DJELA:
- Luisella
- Lettura
Nuzzi je 23. rujna 1928. stupila u brak s inženjerom Brunom Chieregom.
Mramorni reljef "Mio marito, ing. Bruno Chierego"se nalazi u "Museo Storico di Fiume" u Rimu - Mio marito
- Lampada rossa
- Avvocato
- Argento e avorio
- Operaio
- Donna pugliese
- Marie
- Hiberia
- Renata
- Margherita Camerini
- Madonna col bambino
- Maternità
- Maternità – sanguigna
- Bambini d'Alto Adige
- Risveglio
- Dorso – studio
- Nudo
- Nudo
- Piccina – disegno
- Vecchio
- Nudo – pastello
- Sorriso
- Al Sole
- Casette di Gressoney
- Lago d'Elio
- Casetta rossa
- Approdo a San Vigilio
- Lago di Garda
- Lago di Garda
- Agave a San Vigilio
- Nubi ad Andalo
- Cavallino
- Estate
- Tramonto sul Lago Maggiore
- Isola Madre sul Lago Maggiore
- Tramonto
- Lago Maggiore – pastello
- Lago Maggiore – pastello
- Isola Gallinaria – pastello
- Giardino ad Alassio
- Inverigo
- Similaun
- Valle di Gressoney
- Foglie rosse
- Crepuscolo
- Anemoni
- Violacciocche
- Violacciocche
- Calendole
- Primule
- Palloni
- Piante grasse
- Piante grasse
- Peperoni
- Nudo - bronzo
RADOVI IZLOŽENI NA JAVNIM MJESTIMA:
Crkve:
- Carciano (Stresa): Madona Assunta, visoki reljef u gipsu (1954.).
- Carciano (Stresa): Bogorodica s djetetom, keramički reljef (1963.).
- Milano, Chiesa Mater Amabilis: "Ritratto del Parroco Don Zanolli" (1972.).
- Milano, Chiesa Mater Amabilis: "Santa Rita",
- Stresa, Chiesa Carciano: "Ritratto di Don Giovanni Battista Baracco", brončani reljef (1981.).
- Stresa, Chiesa Carciano: "Madonna con Bambino", keramički reljef, (2002)
- Stresa, Chiesa Carciano: "Madonna Assunta", brončani reljef (2002)
- Stresa, Chiesa Carciano: "Papa Giovanni XXIII", brončani reljef
- Stresa, Chiesa San Carlo: "Angeli in adorazione", brončani reljef (1982.)
- Stresa, Chiesa San Carlo: "Presepe", dekoracija od papira
- Stresa, Chiesa San Carlo: "Deposizione", dekoracija od papira
- Španjolska, za svetište Garabandal: "Madonna di Garabandal", ulje na platnu približno 2 x 1 m (1998.)
Muzeji:
- Museo Storico di Fiume (Rim): portret "Mia madre, Elena Supancich", ulje na platnu.
- Museo Storico di Fiume (Rim): portret "Mio marito, ing. Bruno Chierego", Mramorni reljef.
- Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka): "Tre bambini d'Alto Adige", ulje na masonitu (1937., cm h 65 x 53).
- Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka): "Finestra (Crepuscolo)", ulje na kartonu (1936., cm h 79 x 60).
Groblja:
- Milano: "Pietà della Madonna", bronca (1950.).
- Milano Musocco: "Veterinario con tortora", bronca (1955.).
- Milano Musocco: "Giovane studente", brončani bareljef (1955.).
- Cimitero monumentale di Milano: "Figura tra le croci", brončani bareljef (1961.).
- Alpignano: "Angeli della Resurrezione", bronca (1966.).
- Milano Musocco: "Papa Giovanni XXIII", bronca (1969.)
- Bogno: "Colloquio col Padre", bronca (1969.).
- Besozzo: "Resurrezione dalla Croce", bronca (1969.).
- Macugnaga: "Volo d'Angeli", bronca (1974.).
- Stresa: "Angelo mio", pozlaćeni brončani bareljef, Nives postavila na suprugovom nadgrobnom spomeniku (1986.).
- Stresa: "La lucerna", visoki reljef u bronci (1990.).
- Lucca - Camposanto: "Sarò la pianticella tua" bronca, 1969.
Općine:
- Trento: "Ritratto di Zandonai", bronca (1946.)
- Milano: Livia kao tinejdžerica, keramika (1941.).
- Milano: "Nido d'Infanzia", ulje
- America: Gesù Redentore, mramor, 1957.
- Ente Fiera – Milano: "Ritratto di Giorgio Cicogna", bronca (1960.).
- Caslino d'Erba: "Ritratto di Ettore Cozzani", bronca (1960.).
- Vatikan: "Ritratto di Padre Pio", bronca (1969.).
- Trapani: "Monumento a Padre Pio", bronca (2,20 m visok, 1976.).
- Genova: "Treccioline", brončani reljef (1977.)
- Varese, Ospedale Del Ponte: "Ritratto di Padre Pio", bronca, 1971.
- Ne zna se kolokacija: Ritratto di Antonia Pozzi, keramika, 1992.
- Capitello di Malé, Croviana, Val di Sole (Trento): "Madonnina della Valle (del profumo)", terracotta / bronca
Izložbe:
Do danas su pronađeni tragovi 36 samostalnih izložbi + 20 skupnih izložbi:
Milan (1936., 1937., 1937., 1939., 1942/44., 1946/47., 1947., 1947., 1948., 1948., 1948., 1948., 1949., 1949., 1955., 1962/63., 1966., 1968., 1973. 1975),
Sanremo , Opatija, Bergamo, Monza, Rim, Rijeka, Cantù, Verona, Como, Gallarate, Trst, Torino (1954., 1974.),
Genova, Bonassola, Varese (1967., 1986.),
Brescia, Besozzo, Pietrasanta, Rim, Stresa (1976.) , 1978, 1982, 1984, 1989, 1991, 1996),
Verbania Pallanza (1978, 1988),
Novara, Brissago, Fidenza, Invorio.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Klub Pomoraca Lošinj, Antonio Celestino Ivancich (1813-1893)
- CHIERGI
- CHIERGI, Padiglione delle Esposizioni
- SUŠAČKA REVIJA broj 85/86, Daina Glavočić, NEPOZNATA NUZZI
- https://www.galleriarecta.it/autore/chierego-nuzzi/
- CHIERGI, OPERE
Background picture copyright: 