Lipizer, Alceo

Rođen: Rijeka, 8. travnja 1921.
Umro: 4. rujna 1990.

Roditelji: Otello i Giuseppina rođ Vassilich
Sestra: Alma

Supruga: Gisella (??)
Djeca: Umberto i Annamaria (???)

Uzbudljivo krilo, Lipizer je posjedovao izvanrednu brzinu i izdržljivost u trku na daljinu i agilnost. Bio je vrhunski dribler što mu je omogučilo da prođe nekoliko braniča ili da im s lakoćom pobjegne. Volio je stići do kraja terena i uputiti točne ubačaje u prostor golmana. Često je bio zadužen za udarce iz kuta.
Ono što ga je činilo još većom prijetnjom bila je njegova sposobnost šuta. Iako nije uvijek bio precizan, nevjerojatna snaga njegovih udaraca to je nadoknadila. Ako je udario loptu punom snagom i malo preciznosti nakon što je ušao u peterac, vratar je imao male šanse da uspješno obrani. A mogao je zabiti i s velike udaljenosti, do 30 ili 40 metara. Bio je i dobar izvođač slobodnih udaraca.

Alceo Lipizer rođen je u Rijeci kao sin Otella, trgovca uljem i tjesteninom i Giuseppine rođene Vassilich. Živjeli su u lijepoj kući u ulici Nazario Sauro (današnja ulica Riva).

Lipizer je bio krilni igrač. Karijeru je sa šesnaest godina, 1937., započeo u US "Fiumani", momčadi svog grada, kada je 26. rujna 1937. debitirao za prvi tim. Alceo je bio najmlađi u momčadi, njegovi su suigrači imali više iskustva od njega jer su neki već igrali u Serie -A-.
Za "Fiumanu" je igrao pet sezona.

U prosincu 1941. pozvan je na odsluženje vojnog roka u pomorsku bazu Taranto i 1942. potpisuje za nogometni klub "Taranto" FC, momčad iz Apulije koja je igrala u Serie -C-.

Dana 8. rujna 1943. službeno je obznanjeno da je Kraljevina Italija kapitulirala u Drugom svjetskom ratu. Alceo je odradio svoj ugovor sa klubom do kraja, a onda se godine 1944. vratio se u Rijeku. Rat nije usporio njegovu strast prema nogometu.

Ima antifašističke ideje jer dolazi iz obitelji koja se slagala sa socijalističkim idejama. Odlučio se vratiti u Rijeku, svoj grad, kako bi se konkretno angažirao u partizanskoj borbi. Ne ide na crtu bojišnice, ali obavlja važne funkcije koordinacije i transporta hrane i streljiva. U jedinicama otpora fašizmu pronalazi nekoliko svojih suigrača iz "Fiumane": tu je vratar Mandich, tu je Alceo Lipiszer, tu su braća Claudio i Ottorino Paulinich, te Bruno Quaresima i Nevio Scalamera. Nakon kapitulacije Italije Alceo nastavlja pružanje otpora i sada se umjesto fažizma bori protiv nacizma.

Alceo se zapošljava u takozvanoj Organizaciji Todt. Organizacija Todt, koju je stvorio Fritz Todt, bila je velika nacistička građevinska tvrtka koja je prvo djelovala u nacističkoj Njemačkoj, a potom i u svim zemljama koje je Wermacht okupirao, koristeći prisilne radnike i ratne zarobljenike. Bio je zaposlen kao prisilni radnik na izgradnji utvrda za u okolici Rijeke Treći Reich. Svi su bili na prisilnom radu poput njega ili ratni zarobljenici.

Tu je, dok je ratni užas razdirao Evropu, Lipizer ipak pronašao vremena za njegovu najveću ljubav - nogomet. S predstavnikom Rijeke dopušten mu je nastup na "Deutsche Bereter Cupu". No završnica je za njega i njegove suigrače ovog puta bila vrlo gorka.
U jesen te godine sudjeluje u prijateljskoj utakmici: igrači Rijeke protiv momčadi nacista. Riječani su pobijedili ali veliko slavlje pobjede smeta Nijemcima, pa za osvetu Gestapo sve hapsi. Navečer 8. studenoga 1944. zajedno s drugim Talijanima zarobljen je ispred ureda O.T. (Organizacija Todt) na Sušaku. Bili su tu Lipizer, Quaresima i Scalamera i ostali radnici-igrači te utakmice. S velikim kamionom za stoku su deportirani, ukrcani u iste vagone ili kamione koji su tih godina odveli milijune ljudi u zatvor i smrt. Nije bilo vremena ni za oproštaj od najmilijih.
Zarobljenike nacisti pod naoružanom stražom šalju u Njemačku u Mühldorf am Inn (Bavarska), podlogor Dachaua, gdje će stići četiri dana kasnije. Tu je ostao do oslobađanja od strane Amerikanaca u travnju 1945.

U ovom je logoru završio zajedno s nekim od njegovih riječkih prijatelja i suigrača (Nevio Scalamera, Edoardo Mandich, Bruno Quaresima), ali tu je bilo i zatvorenika drugih nacionalnosti, mnogo Poljaka, Rusa, Čeha, Italijana i Francuza. Posao zatvorenika sastojao se od prijevoza kamenja i pragova za ojačanje željezničke pruge Salzburg-München, uvjeti života bili su katastrofalni, a hrana još gora.

Ujutro 2. svibnja 1945. SS-ovci se nisu pojavili u logoru, kao ni "Todt Meisteri" koji su upravljali radom "Hitlerovih robova", zatočenici su tada shvatili da su svi slobodni.
Nekoliko dana ranije, u Italiji je pogubljen Benito Mussolini, a prethodne je večeri njemački radio prenio vijest da je u svom bunkeru u Berlinu Adolf Hitler počinio samoubojstvo.
Nakon kratkog vremena Alceo i ostali internirani Riječani, s improviziranim sredstvima i nakon odiseje koja je trajala dva tjedna, konačno su se vratili kući.

Kompleks koncentracionog logora Mühldorf am Inn

Postupno je nastavio svoju aktivnost kao nogometaš i dosegao je vrhunac svoje karijere kada ga je u siječnju 1946. njegov sugrađanin Giovanni Nini Varglien pozvao u "Juventus". Imao je dvadeset četiri godine.
Nakon debija u Serie -A- 6. siječnja 1946. u utakmici protiv FC "Bologne", odigrao je šest utakmica za "Juventus" gdje je ostao dvije sezone, ali bez zapaženih rezultata.

Nakon toga prelazi u FC "Como" u Serie -B- i s tom momčadi igrat će i u Serie -A- i u Serie -B-. Njegovo ponovno rođenje bilo je na obali jezera Como i na kraju je najbolje vrijeme imao u "Comu" gdje je igrao od 1947. do 1952., postigavši ​​32 gola u 100 nastupa. Imao je glavnu ulogu u prvenstvu 1948./49. kada je "Como" promoviran u Serie -A- i 1949. - 1950. kada je momčad završila na 6. mjestu u najvišoj ligi. Upisao je ukupno 95 nastupa, postigavši ​​28 golova, od čega dvanaest u godini promocije u prvu ligu i deset u prvom prvenstvu Serie -A-.

Umirovljen je 1954. nakon dvije godine u FC "Reggiani", u Četvrtoj ligi. Za "Reggianu" je odigrao trideset utakmica i postigao sedam golova.

Umirovljen je s trideset tri godine. Nije više osjećao da je nogomet njegov svijet. Nakon što je objesio kopačke o klin, sa suprugom se preselio u Trst, gdje je otvorio pekaru.

Kasnije se seli u Brunate u pokrajini Comu , u zemlju koja mu je dala toliku slavu. Tamo se zbog svojih sportskih pothvata osjećao voljenim i zapamćenim od svih.

Bolujući od Alzheimerove bolesti, umro je u Leccu 4. rujna 1990. sa samo šezdeset devet godina.

 

 

Karijera
Godine	Tim	Odigranih utakmica	Golova
07/1937 - 06/1942	US Fiumana	38	5
07/1942 - 06/1945	Taranto FC	17	11
07/1945 - 06/1947	Juventus FC	6	0
07/1947 - 06/1952	Sportiva Como	101	28
07/1952 - 06/1954	AC Reggiana	30	7

 

 

Bilo je jedan od sedam nogometaša iz US "Fiumane" koji su se nakon kapitulacije Italije borili protiv Nijemaca u Drugom svjetskom ratu. Bili su to vratar Edoardo Mandich poznat kao "Edi", Alceo Lipizer, braća Claudio i Ottorino Paulinich, Bruno Quaresima, Nevio Scalamera i Icilio Zuliani. Između 10. rujna 1943. i studenog 1944. svi su bili zarobljeni i deportirani u nacističke koncentracijske logore. Svi su se uspjeli vratiti živi osim Zulianija.

 

 

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

• CampioniNellaMemoria - Unione Nazionale Veterani dello Sport, ALCEO LIPIZER
• Reggionline, Matteo Incerti, Giornata della Memoria: Alceo Lipizer, il calciatore deportato per aver battuto e deriso i nazisti, 26. siječnja 2022

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice