Zuliani, Icilio

Rođen: 29. listopada 1909.
Umro: 9. svibnja 1945.

Roditelji: otac Attilio, majka Emma rođena Kontuš
Braća: troje, Icilio najstariji

Supruga: Elena rođena Lakos
Djeca: Icilio mlađi

Icilio Zuliani rođen je u Rijeci od oca Attilia i majke Emme rođene Kontuš. Imali su troje djece od kojih je Icilio "Ići" bio najstariji. Nakon prerane smrti supruge, podigao je svoje troje djece kao samohrani otac.

Icilio je bio dječak izvrsne motorike koji se bavio tenisom, veslanjem i atletikom u kojoj se ističe kao sprinter.

Nogomet ga je ipak najviše privlačio pa je počeo igrati u lokalnoj momčadi, a 1926. s nepunih dvadeset godina prelazi u mladu momčad US "Fiumane". Bio je brz igrač strahovitog šuta i maštovite igre. Igra na poziciji centarfora. U samo sedam nastupa dao je sedam golova, što je bio simptom osobnosti i tehničkih sposobnosti koji su bili sve samo ne uobičajeni. Ukratko, Icilio Zuliani je imao budućnost pred sobom. Godinu dana je bio na posudbi u FC "Gloriji", da bi stekao iskustvo.

Na slici Icilio je sa suprugom Elenom i sinom Iciliom mlađim

Zuliani je u međuvremenu studirao, završio srednju školu i krenuo u gimnaziju, u vrijeme kada to nije bilo tako uobičajeno. Tu je upoznao Elenu Lakos, djevojku mađarskog podrijetla, koja će mu u svibnju 1936. postati supruga.

1928. se vraća u US "Fiumanu" u kojoj je igrao do sezone 1936./37, u tri različite lige. Ukupno 120 nastupa obilježenih sa 47 golova. U svom debiju 1 studenog 1928. tada devetnaestogodišnjak je postigao dva gola u pobjedi "Fiumane" od 4-0 protiv AC "Reggiane".
S "Fiumanom" je Icilio Zuliani odigrao samo jedno prvenstvo Serie -A-, odnosno Nacionalne divizije, i to sezonu 1928./29., prije nego što je godinu kasnije ispala prvo u Serie -B-, a zatim, nakon još jedne godine, u Serie -C-.

Ali Ići taj crveni i plavi dres između 1920-ih i 1930-ih dijeli s velikanima riječkog nogometa. Tu je Marcello Mihalich, lijevi vezni koji će uskoro preseliti u "Napoli", "Ambrosianu", i "Juventus", a igrao je i za talijansku reprezentaciju. Tu je bio i Giovanni Varglien koji će u crno-bijelom dresu "Juventusa" ubilježiti gotovo 400 nastupa. Iznad svih tu je Rodolfo Volk, koji će zaigrati u "Romi" s kojim je odigrao 157 utakmica i zabio 103 gola.

U međuvremenu se zaposlio kao pomoćnik u računovodstvu u "A.S.P.M."-u (Aziende Servici Publici Municipalizzati), gradskoj tvrtki koja upravlja vodovodom i plinom, a koja je kasnije pretvorena u "". Icilio je posljednjih godina svoje karijere igrao je na promotivnim turnirima s ekipom "A.S.P.M.."-a. To su bili propagandni turniri koje je organizirala fašistička vlada. A Icilio ju nije volio.

U Icilijevom životu nije bio samo nogomet. Priklonio se socijalističkim idejama i protivio se fašističkom režimu. Stavovi koje fašistički režim nije podnosio, naprotiv, nakon pobjeda na svjetskom prvenstvu 1934. i 1938. godine predlagali su ideal nogometaša kao simbola režima.

Icilio Zuliani sa svojim timom US "Fiumana". Icilio je deveti sa lijeve strane

Ima antifašističke ideje jer dolazi iz obitelji koja se slagala sa socijalističkim idejama i ne boji se kontrirati, odgovoriti, reći što misli. Njegova antifašistička uvjerenja dovela su do toga da je 1942. interniran od strane talijanskih okupatora u Manfredoniji pokraj Foggie.
Nakon 8. rujna ipak je pobjegao i odlučio se vratiti u Rijeku, svoj grad, kako bi se konkretno angažirao u partizanskoj borbi. Ne ide na crtu bojišnice, ali obavlja važne funkcije koordinacije i transporta hrane i streljiva.

Icilio Zuliani sa svojim timom US "Fiumana". Icilio je prvi u gornjem redu s lijeve strane, slika oko 1937/8. godine

U jedinicama otpora fašizmu pronalazi nekoliko svojih suigrača iz "Fiumane": tu je vratar Mandich, tu je Alceo Lipiszer, tu su braća Claudio i Ottorino Paulinich, te Bruno Quaresima i Nevio Scalamera.

Nakon kapitulacije Italije Icilio nastavlja pružanje otpora i sada se umjesto fažizma bori protiv nacizma. Uhitio ga je Gestapo zbog podrške partizanima. Zatvoren je u Trstu u zatvoru Coroneo.

Matični karton zatvorenika Icilia Zulianija, Buchenwald, 1944. Arhiv Arolsen (Njemačka).

Dana 27. travnja 1944. deportiran je u koncentracioni logor "Dachau" gdje je prijavljen pod br. 67399. Morao je nositi crveni trokut, znak raspoznavanja političkih zatvorenika.
Sedam mjeseci kasnije, 12. prosinca 1944., još uvijek dobrog zdravlja prebačen je u "Buchenwald", jedan od logora smrti. Prisilni rad i muka sa jedinim ciljem da se zarobljenici oslabe i ubiju. Preko 14 sati krampa i lopate dnevno, previše čak i za izvježbane ruke i noge poput njegovih. Icilio je pružao otpor, borio se do kraja.

11. travnja 1945. zarobljenici oslobađaju logor preduhitrivši saveznike.

Kada su američki vojnici 89. pješačke divizije ušli u "Buchenwald" ujutro 11. travnja 1945., zatekli su koncentracijski logor već oslobođen. Nijemci su pobjegli, zarobljenici su uspjeli voditi herojski i nezamisliv otpor. Međutim, kad su vojnici generala Georgea Smitha Pattona otvorili vrata skladišta, pronašli su zatvorenike koji su ličili na duhove. Među njima i Icilio Zuliani, koji je samo sedam godina ranije igrao nogomet i zabijao u dresu "Fiumane".

Osobni fajl Icilia Zuliania iz konc logora Buchenwald, Kartica posjeda.

Icilijevo fizičko stanje je bilo katastrofalno. Već u vrijeme oslobađanja logora bio je praktički na samrti. Unatoč tome što pokušava jesti, ne može ništa progutati, a i dizenterija ga svakim danom sve više slabi. Odolijevao je još mjesec dana dok se 8. svibnja nacistička Njemačka nije predala čime je rat u Europi završio.

Dan kasnije, 9. svibnja 1945., s porazom nacista, Icilio je zauvijek sklopio oči. Umro je JEDAN DAN NAKON ZAVRŠETKA RATA U EUROPI sa samo 36 godina. Bio je jedini koji se iz fiumanskog "partizanskog odreda" neće vratiti živ.

 

Karijera
Godine	Tim	Nastupa za tim	Golova
1928-1937	US Fiumana	120	47

 

Bilo je jedan od sedam nogometaša iz US "Fiumane" koji su se nakon kapitulacije Italije borili protiv Nijemaca u Drugom svjetskom ratu. Bili su to vratar Edoardo Mandich poznat kao "Edi", Alceo Lipizer, braća Claudio i Ottorino Paulinich, Bruno Quaresima, Nevio Scalamera i Icilio Zuliani. Između 10. rujna 1943. i studenog 1944. svi su bili zarobljeni i deportirani u nacističke koncentracijske logore. Svi su se uspjeli vratiti živi osim Zulianija.

 

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

• Edoardo Molinelli, Cuori partigiani - La storia dei calciatori professionisti nella Resistenza italiana, Hellnation (Red Star Press) Libri, 2019.
• Icilio Zuliani, il calciatore partigiano della Fiumana
• CampioniNellaMemoria - Unione Nazionale Veterani dello Sport, ICILIO ZULIANI
• Gedenkstätte Buchenwald, Icilio Zuliani

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice