Quaresima, Bruno
Rođen: Vicenza, 2. srpnja 1920.
Umro: Vicenza, 26. kolovoza 1999
Roditelji: Giuseppe i Santa rođena Menegazin
Supruga: Carlotta rođena Gentile
Djeca: kći Marija
Bruno Quaresima, napadač iz Vicenze koji je 1940-ih igrao za US "Fiumanu" . Ikona Vicenze i šire sa 246 ligaških nastupa, i drugi strijelac među napadačima sa 107 golova, ali i ikona "Fiumane". U karijeri je upisao ukupno 104 nastupa i 39 golova u Serie -A- te 178 nastupa i 78 golova u Serie B.
Rođen u glavnom gradu Veneta, Vicenzi 2. rujna 1920. u jednoj od perifernih četvrti grada sa oko pedesetak kuća uključujući i takozvanu "casermone", kao drugi sin od šestero djece Giuseppea i Sante.
Rano je počeo igrati nogomet. Dobio je nadimak "missile" ("projektil") zbog svoje brzine, kompaktne je i eksplozivne građe. Bio je napadač sa sjajne mobilnosti i osjećaja za prostor, odličan dribler.
Sa šesnaest se pridružio omladinskom nogometnom timu LR "Vicenza".
U sezoni 1938./39. debitirao je u Serie -C-.
Sljedeće godine kada je imao 18 godina posuđen je riječkoj "Fiumani" kako bi stekao iskustvo. Bruno je bio protagonist promocije US "Fiumane" iz Serie -C- u Serie -B-, postigavši 28 golova.
U Rijeci je upoznao Carlottu s kojom se oženio 1942. Imali su kći Mariju.
U Vicenzu se vratio 1941. godine u dobi od dvadeset godina dobivši odmah angažman u "Vicenzi", debitirajući u Serie -B- postigavši 20 golova koji su ekipi iz Vicenze donijeli promociju u najvišu ligu, Serie -A-. U Serie -A- bio je među protagonistima tijesnog opstanka "Vicenze", ostvarenog posljednjeg dana sa senzacionalnih 6-2 u Torinu protiv FC "Juventusa".
Nakon 8. rujna zajedno sa suprugom i kćeri Marijom vraća se u Rijeku, nalazi posao i nastavlja nastupati u dresu "Fiumane", sudjelujući na "Deutsche Berater Cupu". Tu ga izdaje strast prema nogometu: on je bio dio jedanaestorice Riječana, igrača US "Fiumane" koja se u prijateljskoj utakmici sučeljava s timom nacista. Veoma srčana proslava pobjede razbjesnila je Nijemce koji su izvršili raciju u znak odmazde. Bruno, zajedno s Lipizerom i Scalamerom, svojim suigračima, deportiran je u podlogor Dachaua - Mühldorf am Inn. U podlogoru Dachaua biva podvrgnut prisilnom radu, ali nakon šest mjeseci Amerikanci oslobađaju logor, Bruno uspijeva pobjeći i vraća se u Rijeku s skoro bez ikakvih sredstava.
Vrativši se kući nakon završetka rata, bio je među prvim igračima koji su se odazvali apelu Pietra Spinata koji je pokušavao sastaviti momčad za prvenstvo. Potpisao je ugovor s "Vicenzom" koji je predviđao plaću od 12.000 lira godišnje. Nakon pristojno odigrane sezone 1945./1946., Quaresima se istaknuo s 13 golova u sezoni 1946.-1947., sezoni u kojoj je "Vicenza" osvojila peto mjesto, što je dugogodišnji najbolji učinak momčadi u prvoj ligi.
Giuseppe Meazza želio ga je u "Interu" i koji je osigurao Bruni za ono vrijeme stratosfersku plaću od 22 milijuna lira.
I tako u ljeto 1947. kupio ga je "Inter" i u "Nerazzurrima" nije iznevjerio očekivanja, postavši najbolji strijelac u prosincu te godine. No, bio je žrtva teške dvostruke ozljede (prijelom ključne kosti, a potom i fibule) koja mu je potkopala karijeru, a ne samo sezonu koju je u 25 od 40 utakmica završio sa 16 golova. U toj sezoni ostvario je, između ostalog, dva četverca, protiv "" i "Barija".
Vrativši se u Vicenzu 1948., bio je strijelac momčadi tri godine zaredom, u kojima je postigao 51 pogodak.
Posljednje sezone nogometne karijere Quaresima je nosio dresove "S.P.A.L." iz Ferrare (što je bio i njegov zadnji nastup u Serie A), a kraj sezome u "Marzotto Valdagnu", AC "Belluno u Serie -D- i "Claudia", s kojim je 1958. godine završio karijeru i nakon toga se posvetio trenerskoj karijeri. Nakon toga ui nakon toga se posvetio trenerskoj karijeri.nakon toga u i gdje je i započeo svoju karijeru trenera.
Na kraju dugog i zadovoljavajućeg života, Bruno Quaresima, koji je bolovao od Parkinsonove bolesti, preminuo je u Vicenzi 26. kolovoza 1999. godine.
Mnogi drugi sportaši njegove generacije ne mogu se pohvaliti da su prošli ono što je prošao Bruno. Naime, među šest milijuna žrtava koncentracijskih logora, 60 tisuća sportaša nikada se nije vratilo svojim domovima.
| Karijera | |||
| Godine | Klub | Nastupa | Golova |
| 193?-1938 | L.R. Vicenza | (Juniori) | |
| 1938–1939 | L.R. Vicenza | 12 | 8 |
| 1939–1941 | US Fiumana | 47 | 42 |
| 1941–1944 | L.R. Vicenza | 137 | 62 |
| 1944-1945 | US Fiumana | ? | ? |
| 1945-1946 | L.R. Vicenza | ||
| 1947–1948 | Internazionale (Inter) | 25 | 16 |
| 1948–1951 | L.R. Vicenza | 105 | 52 |
| 1951–1952 | S.P.A.L. | 20 | 4 |
| 1952–1953 | Marzotto Valdagno | 29 | 6 |
| 1953–1954 | L.R. Vicenza | 12 | 2 |
| 1954–1956 | Belluno | ? | ? |
| 1956–1957 | Clodia (Schio ??) | ? | ? |
| Trenerska Karijera | ||
| Godine | Klub | Seniori/Juniori |
| 1958-1961 | Belluno | Seniori |
| 1961-1964 | Rovereto | Seniori |
| 1964-1965 | Portogruaro | Seniori |
| 1965-1966 | Conegliano | Seniori |
| 1966-1967 | Mirandolese | Seniori |
| 1967-1970 | L.R. Vicenza | Juniori |
| 1970-1971 | Dolo | Seniori |
| 1971-1972 | Malo | Seniori |
| Bilo je jedan od sedam nogometaša iz US "Fiumane" koji su se nakon kapitulacije Italije borili protiv Nijemaca u Drugom svjetskom ratu. Bili su to vratar Edoardo Mandich poznat kao "Edi", Alceo Lipizer, braća Claudio i Ottorino Paulinich, Bruno Quaresima, Nevio Scalamera i Icilio Zuliani. Između 10. rujna 1943. i studenog 1944. svi su bili zarobljeni i deportirani u nacističke koncentracijske logore. Svi su se uspjeli vratiti živi osim Zulianija. |
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (ANVGD), Bruno Quaresima, dalla Fiumana a Dachau all'Inter
- Luca Dibenedetto, El Balon fiuman quando su la tore era l'aquila, Litopress, 2004
- Youtube, Un missile vicentino nel lager. La storia del calciatore Bruno Quaresima
Background picture copyright: 